Ljeto regrupiranja i pumpanja motivacije

Hrvatska nogometna reprezentacija najbolje je rangirana momčadi Fifine rang-ljestvice koja neće nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Moralo se i nama dogoditi jednom, nakon šest od mogućih sedam izborenih velikih natjecanja u našoj povijesti. I mnogi će reći - "Ako se trebalo dogoditi, neka se dogodilo sad, jer tko bi išao u Južnu Afriku". Sve to stoji, ali što se početni udarac Svjetskog prvenstva bliži, sjeta sve više ulazi u naša srca.

Pogledajte ove podatke. U posljednje 24 utakmice, bilo za bodove, bilo prijateljske, Hrvatska je poražena samo od Engleza. U posljednje 43 utakmice Hrvatska je poražena samo četiri puta, a osim dva poraza od Engleske, ubilježili smo i dva nevažna poraza od Makedonije i Nizozemske, koja rezultatski ništa nisu značila.

Slaven Bilić je u 41 utakmici svg izborničkog mandata ostvario čak 30 pobjeda. U posljednje četiri utakmice reprezentacija ni jednom nije vadila loptu iz svoje mreže. Luka Modrić i Darijo Srna u najužim su kombinacijama za prijelaz u najbogatije svjetske klubove (Chelsea i Manchester United), a Ivica Olić na svojim je leđima odveo Bayern do finala Lige prvaka i ušao u najbolju momčad najelitnijeg svjetskog klupskog natjecanja.

I kako se onda pomiriti s činjenicom da ćemo Južnu Afriku "prespavati"?

Čast i poštovanje svakome, svi koji su se plasirali to su i zaslužili. Ali svatko od nas duboko će uzdahnuti svaki put kad na televizijskim ekranima bude Grčka, Slovačka, Slovenija, Srbija, Švicarska. Reprezentacije koje su objektivno značajno ispod rejtinga i igračke kvalitete koju na raspolaganju ima hrvatska reprezentacija. Nije se lako pomiriti s ulogom najvećeg razočaranja minulih kvalifikacija. Ako si razočarao, znači da si nešto i vrijedio. Andora nikoga ne može razočarati.

No, život mora ići dalje. Dok neki drugi budu živjeli u euforiji koju smo mi proživljavali svako drugo ljeto u minulih 14 godina, hrvatska nogometna reprezentacija spremat će se za novu priču. Umjesto vatrenog ljeta, nas čeka burna jesen, u kojoj ćemo morati vratiti autoritet i pokazati svima da je ono što nam se dogodilo u prošlim kvalifikacijama bila slučajnost ili ako baš hoćete "zakon velikih brojeva".

Imamo li kvalitetu za novi početak? Naravno da imamo. Velika većina naših reprezentativaca u narednom će kvalifikacijskom ciklusu biti u najboljim igračkim godinama, puni snage i želje, ali i potrebnog iskustva koje je nenadomjestivo. Isto možemo reći i za naš stručni stožer, koji će u trećem započetom kvalifikacijskom ciklusu tražiti krunu svog rada i ne samo povratak na veliku scenu, nego i veliki rezultat u Poljskoj i Ukrajini. Ne bismo bili prvi koji bi nakon velikog razočaranja došli do velike satisfakcije. Pitajte Engleze. Ali ključno je pitanje - jesmo li naučili lekciju?

Prijateljske utakmice nakon neuspjeha u kvalifikacijama pokazale su da motiva ne nedostaje. Doduše, igralo se protiv Lihtenštajna, Belgije, Austrije i Walesa, koji ne spadaju u prvi, pa čak ni u drugi jakosni razred europskog nogometa, no ono što se vidjelo u tim utakmicama može nam dati pravo da s optimizmom čekamo jesen. Bilić je dobio odgovore na neka otvorena pitanja, a krug reprezentativnih opcija dodatno je proširen s nekoliko zanimljivih imena.

Tražili smo obrambeno rješenje na lijevom braniču - Strinić je zadovoljio. Tražili smo snažnog napadača koji može zadržati loptu i zna igrati leđima okrenut golu - nametnuo se Jelavić. Tražili smo energiju za drugo poluvrijeme - Gabrić je pokazao da je ima. Tražili smo čvrstog i discipliniranog igrača u vezi - Dujmović je potvrdio da igre u Rusiji nisu slučajnost. Pitali smo se je li Mandžukić zaista "taj" i dobili odgovor da - jest. Kad mu se igra. A u reprezentaciji mu se očito igra.

No, usprkos činjenici da nam četiri posljednja prijateljska protivnika nisu zatresla mrežu, jedno pitanje ipak nije ostalo odgovoreno. Što ćemo sa stoperima? Robert Kovač i Križanac su umirovljeni, Šimunić je ostao jedini "starosjedioc" ispred našeg vratara. Tko će s njim u tandem? Ćorluka, koji je korisniji negdje drugdje ili Lovren koji se još muči s prilagodbom u Lyonu? Tko je treća opcija?

Mogao bi biti Domagoj Vida, ali pred njim je tek pravo dokazivanje i borba da u prvoj sezoni izvan HNL-a nastavi napredovati. Jurica Buljat to još uvijek nije, jer iza sebe ima tek jedno proljeće kontinuiteta. Luka Vučko? Možda, ali tek kad nađe "ozbiljniji" klub. A ne pomaže ni što je ljevak, kao i Šimunić. Dario Knežević? Dalje od ovoga na staroj slavi neće ići. Želi li igrati za reprezentaciju, morat će igrati i za klub. Ali kao i Vučko - neki ozbiljniji. U hrvatsku reprezentaciju se iz Serie B ne može. Ili bar ne bi smjelo, ako ćemo držati visoke kriterije koje naša reprezentacija zaslužuje.

Do jeseni je dovoljno vremena za duboke, detaljne i jasne analize koje će naš stručni stožer nedvojbeno provesti. Na Svjetskom prvenstvu ćemo držati palčeve Grcima, da što duže ovog ljeta razmišljaju o Južnoj Africi, a što manje o Poljskoj i Ukrajini. I Hrvatskoj. Naredne kvalifikacije za od prvog dana moraju biti shvaćene kao prva faza Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini. Modrić i društvo već na jesen moraju pokazati svijetu koliko je izgubio što u Južnoj Africi nije nije bilo crveno-bijelih kvadratića.