Motivirani, snažni, spremni

Metamorfoza engleske arogancije otkako su upoznali Hrvate u protekle dvije godine je uistinu impresivna. Sjećamo se jako dobro "paunova" koji su pohodili Zagreb u listopadu 2006. godine i njihovih zbunjenih lica nakon što su dobili prvi "šamar". Kako i ne bi, kad su saznali s kim će se nadmetati za Austriju i Švicarsku, bili su jedinstveni i jasni. "Lagana skupina, imali smo sreće na ždrijebu".

Godinu dana kasnije, kad smo išli na Wembley po "šlag na tortu", oštrica je već malo oslabila. "Bod vama, bod nama, svi sretni". Hej, zamislite - Englezi nama "nude" remi na Wembleyu. Nama koji smo tako mali i koji ćemo se "s Rusima boriti za drugo mjesto u skupini".

Još godinu dana naprijed (zar je već toliko prošlo od tog veličanstvenog Wembleya?), Englezi u Hrvatsku dolaze bunkerom tražiti bod. S Otoka su ispraćeni kao već prežaljeni, danas je malo onih koji na arogantnom i samodostatnom Ujedinjenom Kraljevstvu imaju takve "cojones" da bi Englesku stavili za favorita skupine u kojoj se nalazi Hrvatska. U kolijevci nogometa i sportskog klađenja, više od najoštrijeg novinarskog pera ili navijačkog hračka govore kladionički koeficijenti. Za pobjedu Hrvatske na jednu uloženu funtu zaradit ćete tek 38 penija. Ako ćete se kockati na Engleze, zaradit ćete 80.

Međutim, nemojmo se uhvatiti na "trapulu". Englezi su jaki. Pustite priče kako su svi dignuli ruke od njih i kako ni veliki Fabio Capello od njih ne može napraviti ništa posebno. Dogodi li nam se slučajno kiks, prvi domaći kvalifikacijski poraz u povijesti ove srijede, Englezi će se opet dignuti do visina u kojima se i ovako ponizni i tihi svejedno vide. A onda će do kraja kvalifikacija biti opasni, opasniji nego ikad.

Capello nije uspio puno toga popraviti u engleskoj igri otkako je preuzeo momčad od "kišobranca" McClarena. Nije ni mogao, jer "Don Fabio" ipak nije izbornik, nego trener. A voditi reprezentaciju i klub, dva su potpuno različita svijeta. U reprezentaciji se teško na nekome može "trenirati strogoća". U reprezentaciji je teško držati autoritet i distancu na kojima Talijan inzistira u svojim klubovima. Zna to i "Don Fabio". I da nije tako debelog ugovora čije nule nisu stale samo u jedan redak, teško je vjerovati da bi se takav strateg ikad dohvatio posla kojeg nikad nije radio. Pokušavali su ga uhvatiti i Talijani, vješto je bježao. Znao je što znači biti izbornik. No, kao i kod McClarena, sve duševne boli na koje će naići na nemilosrdnom Otoku pristao je liječiti pogledom na bankovni izlist.

No, taj i takav Capello treba samo jedan veliki rezultat. A većeg od skalpa onog "najvećeg državnog neprijatelja u zadnjih 700 dana" - nema. Dobiti Hrvatsku na gostovanju. To nitko nije uspio. To je Capellova "utakmica svih utakmica". Utakmica koja pokojnika može pretvoriti u pukovnika. Igračima je ipak malo lakše, oni su ostatak godine zabavljeni klubovima i velikom scenom Premiershipa i Lige prvaka. No, "Don Fabio" bi s novim porazom od Hrvatske još godinu dana bilo izložen sličnim atributima kakvima je bio izložen McClaren. Bez obzira što se dogodilo na drugim utakmicama, barem do novog okršaja s Hrvatskom na Wembleyu Englezi bi bili u koroti.

I toga je Slaven Bilić svjestan. A ako je on svjestan, svjesni su i igrači. Englezi nikad poniznije, nikad nesigurnije, nikad tiše nisu dolazili u Hrvatsku. A većeg upozorenja od toga nam ne treba. Ranjeni lav je najopasniji, posebno ako kreće u borbu s onim tko mu je te rane i nanio. Bez obzira što to ne govore otvoreno i glasno, motivirani su do neba i željni osvete, jer znaju što ih čeka kod kuće ako i treći put izgube od Hrvatske. Pete reprezentacije svijeta.

Bez obzira na taj naš niz od dvije uvjerljive (igrom više nego rezultatom) pobjede, ni jednog se trenutka ne smije podcijeniti kvaliteta ni motivacija jednog Lamparda, Rooneya, Terryja, J.Colea, Beckhama. To su igrači koji jednim potezom mogu riješiti svaku utakmicu, a kad su 100% motivirani za njih ne postoji izgubljena lopta, ni dvoboj. A u Maksimiru će u srijedu biti motivirani i 150%.

Što nas čeka? Težak, velik okršaj. Bitka dvije reprezentacije iz svjetskog vrha, bitka dvije momčadi s vjerojatno najboljim veznim redom u Europi. Bitka koju će gledati Hrvatska, Engleska, ali i cijeli svijet - centralna utakmica svih kvalifikacijskih skupina u srijedu navečer. Još jedna utakmica za povijest. A povijest će ispisati tko god pobijedio. Engleze još nitko nikad nije pobijedio u tri uzastopne natjecateljske utakmice. Hrvate još nitko nikad nije pobijedio u natjecateljskoj utakmici kod kuće. I što god mislili ili priželjkivali - sva tri su znaka apsolutno moguća. Jer tako je uvijek kad se susreću ovako velike momčadi.

Pitanje za sve vas. Jeste li ikad bili ovako samouvjereni kad je hrvatska nogometna reprezentacija izlazila na megdan nekoj od svjetskih nogometnih sila? Jeste li ikad imali više vjere u mogućnosti naše reprezentacije i nade da ćemo i ovaj okršaj završiti pobjedom? Zamislite se jednog trenutka i pogledajte tko nam dolazi u goste. A mi ih čekamo tako mirni. Tako samouvjereni. Tako jaki. Bez ikakve sumnje da će oni koji nas predstavljaju dati svoj maksimum. Pa što bude.