Napravimo konačno nešto i radi sebe

Zvone Boban godinama je šutio. Za jedne mudro, za druge kukavički. Jer ipak nije riječ o bilo kome, riječ je o "liku i djelu" koje velika većina hrvatskih nogometnih zaljubljenika povezuje s odmjerenošću, manirima, znanjem i poštenjem. A on je uporno šutio.

Više jednostavno nije mogao. U razgovoru za Sportske novosti legendarni kapetan napokon je objelodanio svoj stav i pozicionirao svoj pogled na stvari. Zazvao je Vladu da se uhvati posla, prozvao vrhušku HNS-a na odgovornost, optužio Zdravka Mamića za privatizaciju i Dinama i cijelog hrvatskog nogometa i diskretno sugerirao kako bi se rado prihvatio posla, ali tek kad netko drugi "raščisti kaljužu". A taj netko bi trebao biti, imenom i prezimenom - Željko Jovanović. Ukoliko, naravno, britki riječki liječnik uistinu postane novi ministar sporta, što se drži sigurnim, ali još uvijek neslužbenim.

Boban je u svom javnom nastupu definirao puno stvari koje su već znane, ali težina njegove riječi ipak daje dodatnu snagu spoznaji da je hrvatski nogomet došao pred "nultu točku". Točku iz koje bi se trebalo početi iznova, iz koje bi se kompletan sustav trebao redefinirati, a nogometna organizacija restrukturirati od samih njezinih temelja. Jer nema dvojbe da korupcija u njemu stanuje na svim razinama, od lokalne do nacionalne.

Tu je Boban u pravu, jedan čovjek tu ništa sam ne može napraviti. Što će se promijeniti sve i da se na sutrašnjoj skupštini HNS-a izglasa nepovjerenje Vlatku Markoviću, a u stolicu prvog čovjeka posjedne Boban, Šimić, Maleš ili Bill Gates? Što će se promijeniti u utrobi ledene sante ako se promijeni samo njezin vrh? Ništa posebno, osim što će i taj novi predsjednik brzo biti "sažvakan" i medijski prokazan kao nesposobnjaković i kukavica, jer sam neće moći očistiti godinama stvaranu kaljužu.

Hrvatskom nogometu, kao i čitavom društvu, treba promjena, a ne zamjena. Promjena razmišljanja, promjena u nadzoru i kontroli njihovog rada, promjena u sustavu koji omogućava čelnicima naših sportova da manipulacijama, ucjenama, povlasticama i prekrajanjima statuta sebi osiguravaju diktatorski princip održavanja na vlasti od kojeg bi mogao učiti i pokojni Kim Jong-Il.

I od Bobana i od Šimića i svih drugih koji uživaju javnu podršku u preuzimanju uzda hrvatskog nogometa puno je važnija uloga spomenutog potencijalnog ministra sporta. Na njemu je odgovornost da svoje žestoke riječi pretvori u djela i dokaže da njegove riječi nisu bile samo "predizborno-postizborni marketing". Na njemu je da zasuče rukave i od prvog dana svog mandata krene raditi na otklanjanju brojnih anomalija i kurioziteta koje je hrvatski sport nagomilao u ovim godinama svoje neovisnosti.

Na Jovanoviću je da munjevitom akcijom snimi situaciju ne samo u nogometu, nego i u košarci, rukometu, odbojci, svim našim sportskim savezima i institucijama među kojima su mnogi taoci svojih čelnika i njihovih "paralelnih sustava" koji egzitiraju "od uha do uha". Hrvatski sport je pred kolapsom, a isti likovi njime vladaju već godinama i ne samo da nemaju ideju kako ga iz problema izvući, nego ga samo još dublje zakopavaju u glib kompromisa, sitnih interesa, obećanih protuusluga i svega ostalog što je važno kako bi iste elite uvijek ostajale na vlasti.

Boban je u pravu kad za rješavanje sportskih pitanja zaziva akciju državnih organa. Kako zakonodavnih, tako i pravosudnih. I na tom putu se ne treba strašiti ni Uefe, ni Fife, jer su stvari ovog puta otišle predaleko. Radi se o kriminalu, radi se o korupciji, o namještanju utakmica, o prijevarama koje organizirano i sustavno egzistiraju sezonama i godinama unatrag. Ni Uefi, ni Fifi nije interes braniti bilo koji savez ili bilo kojeg čelnika samo pro forme. Ni UEFA, ni FIFA sigurno neće stajati na putu rasčišćavanja i rasvjetljivanja nelegalnih radnji, niti će braniti da se državni organi uključe u istraživanje i eliminiranje anomalija i prijevara koje u konačnici škode i njihovom ugledu. UEFA i FIFA sigurno svoj ugled neće stavljati na kocku da bi spasile jednog Vlatka Markovića ili bilo kojeg drugog čelnika u čiji se rad argumentirano sumnja.

Ali čak i da hoće, čak i da se hrvatskom nogometu zaprijeti izolacijom, pa čak i u onog najgoroj soluciji - da se reprezentaciju izbaci s Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, ovo ne smije stati! Ne smije se raditi nikakav kompromis, ne smije se ni jedna istražna radnja gurati pod tepih nekakvog izlizanog "interesa reprezentacije". Pod taj tepih su Marković i društvo meli sve probleme već više od desetljeća i evo gdje nas je to dovelo.

Već se čuju "zvuci" kako bi "sve to trebalo ostaviti za iza Eura" i kako "to nije dobro za naš ugled u inozemstvu". E, pa kvragu i ugled u inozemstvu. Kvragu i jedno Europsko prvenstvo ako to znači da će naš nogomet konačno biti dekontaminiran i da će krenuti putem poštenja, transparentnosti i dugoročnog povratka izgubljenog povjerenja. Živimo li mi radi sebe ili radi inozemstva?

Dosta je više bilo skrivanja pod paravanima i fiktivnim interesima. Za hrvatski je nogomet u ovom trenutku puno važnije riješiti pitanje nogometne (re)organizacije na svim razinama, nego ijedan sportski rezultat, uključujući i onaj na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini. Bilo bi užasno, katastrofalno da Hrvatska bude izbačena s Europskog prvenstva. Ali još užasnije i katastrofalnije bi bilo da se ova nogometna kaljuža ne raščisti do kraja samo zato što netko svoje nečasne radnje skriva iza priče kako će nas se možda izbaciti.

Ne postoji "ili". Ne postoji "ili čišćenje HNS-a ili Europsko prvenstvo". Ne smije se upasti u zamku onih koji tvrde da će uplitanje države u rješavanje stanja u HNS-u automatski povući i rezultatske konzekvence posebno tamo gdje smo najosjetljiviji - na reprezentaciji. Borba protiv korupcije i kriminala jedno je od najvažnijih obećanja koje smo svečano dali Europskoj uniji prilikom potpisivanja pristupnog sporazuma. I nema toga, kako god se on zvao, koji to smije zaustaviti.

Čak i da postoji rizik od bilo kakvih "konzekvenci" - treba ga prihvatiti. Dosta smo toga u ovih 20 godina neovisnosti radili zbog Europe i svijeta. Napravimo konačno nešto i radi sebe.