Nešto dobili, nešto izgubili

Sjedio sam u drugom redu tribina nove zadarske dvorane i uporno si pokušavao objasniti da je to - to. Nije išlo. Dojam da Zadar i Split CO igraju utakmicu negdje na nekom neutralnom terenu, u prekrasnoj dvorani koja ostavlja bez daha, nikako nisam mogao "ištemati" iz podsvijesti. Iako je Tornado grmio iza mojih leđa, a više od 7.000 gledatelja se u nekoliko navrata diglo na noge i priključilo se u pjesmi, i dalje mi priča "ovo je Zadar" nije držala vodu.

Da, trebat će malo. Možda čak i malo više. Svi koji su bar jednom imali prigodu osjetiti puls tih starih i legendarnih Jazina ili kao autor ovog teksta zaigrati na tom jedinstvenom parketu s jedinstvenom košarkaškom "vibrom", morali su, jednostavno morali u subotu biti tužni barem u dijelu svog srca. Jer Jazine ćemo ubuduće gledati samo na snimkama iz prošlosti koje će iz mjeseca u mjesec kupiti sve više prašine.

Uvijek je tužno kad veliki sportaš mora u mirovinu. Kad nekog velikog asa pregazi zub vremena, a pored njega nadobudni mladi lavovi dočekaju svoje trenutke slave. Tada shvatimo kako je sve prolazno. Jazine su poput umirovljenog sportskog velikana došle do kraja svog puta i mjesto prepustile novom, snažnom i nadarenom Višnjiku. Poput starog Boston Gardena, Great Western Foruma ili Chicago Stadiuma.

Nema više one nesnosne vrućine, zagušljivog dima i zaglušujućih decibela od kojih je podrhtavala vaša sjedalica bez obzira u kojem dijelu dvorane sjedili. Nema više gledatelja na sudačkim leđima, dekoncentriranja protivničkih trenera tijekom minute odmora i dojma da ulazite u neko staro skladište, a ne hram hrvatske košarke. I bez obzira na sjajan dojam i atmosferu s otvaranja sezone u subotu, čini se da više nema ni onih 10 poena prednosti s kojima su igrači Zadra ulazili u svaku domaću utakmicu.

Višnjik je nešto drugo, Višnjik je nešto urednije, modernije i komotnije, ali i ipak nešto hladnije. Zadarske navijače očekuje žestoka bitka za stvaranje nove tradicije i građenje novog kulta. Možda je samo dojam da Tornado i nije baš najbolje odabrao mjesto u dvorani s kojeg će "grmjeti". Čini se da su predaleko od terena. Ili je to samo impresija koju generira slika Jazina koja još uvijek živi u glavi, a koja će htjeli ili ne - ipak polako blijediti i prepuštati mjesto novim višnjičkim doživljajima.

Nije tajna da je velik broj utakmica u svojoj povijesti Zadar dobivao upravo zbog Jazina. Zbog pritiska navijača koji su doslovno mogli povući za dres svakog igrača ili suca na terenu. Zbog vrućine koja bi nepripremljene protivnike ubijala tijekom susreta. Zbog naelektrizirane atmosfere koja je kad-tad morala Zadru donijeti neku rezultatsku seriju iz koje se protivnik više nije mogao vratiti. U Višnjiku toga više neće biti. Bar ne u tolikoj mjeri. U Višnjiku će za pobjednički koktel koji stvaraju igrači i navijači, puno više okusa i mirisa morati dati igrači. One sitne stvari koje su Zadru u Jazinama davale prevagu, Višnjik jednostavno neće moći dati.

Bilo je tu na stotine detalja na kojima se to već u subotu moglo vidjeti. Primjerice, gledati neke likove koji su u Jazinama svih 40 minuta "visili" na leđima sudaca ispod koševa bez obzira na rezultat, kako odustaju nakon nekoliko "poruka" koje su se izgubile na putu od tribine do parketa. Ili alarm za dim koji se u nekoliko navrata oglasio u press-salonu po završetku utakmice kad smo očekivali hoće li nas ili neće nemilosrdni aparat sve zaliti. Koliko se samo neuspješnih ratova protiv cigareta vodilo u Jazinama. Višnjiku miris cigarete i okus dima jednostavno ne stoji. I hvala bogu što je tako.

Nemojte me pogrešno shvatiti. Nije cilj ovog teksta plakati za prošlošću i proklinjati budućnost. Upravo suprotno. Jazine su prošlost zadarske i hrvatske košarke, prošlost koja će s vremenom postati legenda i prošlost kojoj treba odati počast. Svi mi koji smo živjeli u vrijeme Jazina svojoj ćemo djeci pričati što smo tamo doživljavali i isticati da se "ono" više nikad i nigdje neće ponoviti.

Kult legendarnih Jazina živjet će u pričama i sjećanjima, jer je svoj komad povijesti ta dvorana neizbrisivo istetovirala u srca svih ljubitelja ovog sporta. I ne morate uopće biti navijač Zadra da biste to priznali. Nema nikakve dvojbe da će se i u Višnjiku događati košarkaške fešte i da će Dvorana Krešimira Ćosića podrhtavati od zadarske pjesme. Ali Jazine su ipak samo jedne. Neponovljive.