Ovo nije borba sjevera i juga

Polarizacija nogometnih pogleda u našoj zemlji često se karikira podjelom na "Mamićev sjever" i "Štimčev jug". Iako se velik broj zaljubljenika u dresove klubova koje ova dvojica funkcionera predstavljaju, često distancira od "lika i djela" spomenutog tandema, ta dvojica moćnika ipak su većini navijačkog puka personifikacija "modre" i "bile" boje.

"Južna polutka" naše zemlje često se u nogometnom smislu doživljavala "isključenom" i "podređenom". Bilo da se radi o čelnim funkcijama u nogometnim institucijama, "upravljanju" sudačkom organizacijom ili toliko željenim domaćinstvima reprezentaciji.

I iz tih razloga Štimčevo preuzimanje čelne uloge u Udruzi prvoligaša u Dalmaciji je uglavnom srdačno pozdravljeno. Sve do trenutka dok nije krenuo u nemilosrdnu i za mnoge šokantnu ofenzivu glede proširenja prvoligaškog društva.

Ta ideja proširenja HNL-a dovela je naš nogomet do zanimljivog i potpuno neočekivanog fenomena. Štimac je izgubio ogroman dio potpore svojeg "biračkog tijela", a stručnjaci, navijači i pratitelji nogometnih zbivanja iz Štimčeve baze, s hrvatskog juga, masovno su se priklonili suprotnoj ideji Lige 10, čiji su najgorljiviji zagovornici - zagrebački Dinamo i njegov gazda Zdravko Mamić.

U Dinamu su izgleda konačno shvatili da negiranjem ideje proširivanja lige, osim logičnog suprostavljanja nelogičnom razvodnjavanju ionako vodene nogometne juhe, mogu zaraditi i dodatni bonus u javnosti većinski nesklonoj proširenju, kao jedini klub koji se odlučio boriti protiv hrvatskog ligaškog samouništenja.

Taj "poklon" im je direktno na tanjuru servirao njihov najveći suparnik Hajduk, koji se još jednom izgubio u razmatranju koja je ideja najbolja za budućnost splitskog kluba. Uprava splitskog kluba posve nelogičnim svrstavanjem na stranu "širitelja" ne samo da je pokazala kako nema nimalo smisla za određivanje direktnog interesa i prioriteta kluba kojeg vode (a to bi po svoj logici stvari trebalo biti što jače domaće prvenstvo i što punije poljudske tribine), nego je sama sebi stvorila dodatne neprijatelje i među onima koji nisu apriori podržavali one najžešće navijače sa sjevera, koji već godinama skandiraju "Uprava odlazi".

Ideju proširenja lige osporili su praktično svi hrvatski stručni autoriteti, bez obzira bili sa "sjevera ili juga". Od Ivića i Barića, preko Kranjčara i Prosinečkog, sve do Bilića, koji je vrhunski poentirao kako "umjesto 16 loših prvoligaša treba stvoriti 10 pravih prvoligaša i 16 stabilnih drugoligaša uvijek spremnih za 1. HNL".

Bez obzira na sve teškoće koje prožimaju naš nogomet, lijepo je vidjeti da velika većina ljubitelja nogometa nije upala u zamku nove moguće podjele na "sjever i jug". Borba protiv potpunog srozavanja i ovo malo kvalitete koju HNL nudi, nikako se ne smije gledati kroz tako uzak i neprikladan kalup.

Svi konačno moraju shvatiti da u ovoj zemlji nije sve "crno ili bijelo". Da logika i argumenti govore istim jezikom, bez obzira iz kojeg zemljopisnog dijela Hrvatske dolazili. Prava je šteta što je Igor Štimac jednom lošom idejom, koju je na koncu tvrdoglavo postavio i kao jedini uvjet za nastavak svog mandata na čelu Udruge, zasjenio ostalih devet dobrih, kojima je najavio "svježe vjetrove" u našem ligaškom nogometu.

Ligi i nogometu koji vape za zasukanim rukavima, svježim idejama i zaista očajnički trebaju promjene. No, ne promjene samo radi promjena. I ne promjene koje će donijeti nešto još gore.