(Pre)elegantan uzmak

Iako je Željko Jerkov na Skupštini kluba dobio gotovo jednoglasnu potporu (protiv je bio samo Vinko Bajrović), samo nekoliko dana trebalo je da iskrsnu prvi nesporazumi na relaciji "predsjednikovi ljudi" protiv "skupštinara". Ante Nosić i Mirko Klarić vrlo su ozbiljno shvatili svoje čelne uloge u Skupštini i od Jerkova su tražili svoje legitimno pravo da nazoče sjednicama (njegovog) Upravnog odbora, iako na njima nemaju pravo glasa. No, Jerkov ih nije pozivao.

Bilo je to dovoljno da se osjete prve pukotine između "ovih" i "onih", a Nosić i Klarić nisu željeli prihvatiti "guranje u drugi plan". Time su jasno htjeli pokazati Jerkovu tko je pravi gazda splitskog kluba i da o sudbini Hajduka čak ni predsjednik i njegov UO ne mogu odlučivati "bez konzultacija". S kim? Valjda je jasno. Spomenuti tandem čelnika Skupštine očito je dobio jasne (stranačke) zadatke kontroliranja novog čelništva kluba. Međutim, u Skupštini kluba sjede i predstavnici drugih stranaka po gradsko-županijskom ključu, koji su također okrenuli leđa Jerkovu i njegovoj ideji o stečaju.

Ovo govori u prilog razmišljanju da se Skupštinari ipak nisu priklonili "višoj direktivi", nego jednostavno krenuli - linijom manjeg otpora. Odbijanje Jerkovljeve ideje o neplaćanju duga Hrvoju Vukoviću i odlasku u stečaj bio je najlakši mogući posao za Skupštinare. Uvijek se mogu braniti logikom kako "nisu mogli dozvoliti stečaj Hajduka" i navijačima podastrijeti finu interpretaciju o tome kako su "pobijedili zlog Jerkova i potjerali ga natrag u šumu".

Skupštinari su umjesto stečaja radije odabrali - status quo, što je za Hajduk trenutno možda i najgora moguća solucija. Gora i od stečaja? Najiskrenije - ne znam. I nije me sram priznati.

Zašto ne znam? Zato što kao ni 90% drugih Hrvata nisam stručnjak ni za ekonomiju, ni za pravo. I pojma nemam što bi to konkretno Hajduku donijelo, a što odnijelo pokretanje stečajnog postupka. Ne znaju to ni oni navijači koji su se okupili ispred Poljuda, ni milijuni drugih navijača Hajduka koji su logično i panično reagirali na spajanje riječi "Hajduk" i "stečaj" u istoj rečenici. I tko bi im zamjerio?

E, tu je Jerkov napravio svoj najveći gaf. Zar je moguće da nije svjestan činjenice da stečaj Hajduka nije isto što i stečaj nekog drugog, nepoznatog poduzeća? I ako je baš on sa svojim suradnicima uspio prepoznati "čarobnu formulu za ozdravljenje Hajduka", zar je moguće da nije bio svjestan koliko je ta odluka kontroverzna i koliko će logičnog otpora izazvati?

Zar je moguće da je mislio da će mu proći "prisilno" guranje Hajduka u stečaj, bez da je o tome prije izašao u javnost i jasno rekao "Gospodo, stečaj Hajduka znači to i to, ne plašite se da će se dogoditi to i to, imamo podršku i odličan plan kojim ćemo Hajduk na ovaj način najlakše izvući iz blata". Zar je moguće da taj svoj plan nije još prije "5 do 12" u ponedjeljak predočio Skupštini kluba i od njih zatražio podršku?

Otkud sad odjednom uopće ta ideja da je stečaj najbolje rješenje za Hajduk, kad se prije mjesec i pol dana kad je postavljen, Jerkov "kleo" kako je pretvorba po Zakonu o sportu jedini spas za Hajduk? I tko je ta osoba na svijetu koja može jedan Hajduk odvesti u stečaj bez opće podrške na svim razinama, od navijača do političara i države? Je li Jerkov zaista toliko arogantan da bi smatrao kako su samo njegovo ime i ime njegovog financijskog savjetnika Dejana Kružića dovoljno snažni da donesu tako tešku i riskantnu odluku?

Gledajući realno, Nosić je u ime Skupštine napravio vrlo logičan potez, jer tko bi želio na svoja leđa prihvatiti odgovornost za ulazak Hajduka u stečaj? Koliko se kod nas cijeni sustavnost i osigurava dugovječnost - tko bi zabranio Jerkovu da za tri, pet ili devet mjeseci ne kaže "ovo nije uspjelo, ja odlazim", a Hajduk bi svoje stečajne muke prenio na nekog drugog predsjednika i upravu?

Jerkov se "elegantno izvukao", čak bismo rekli i - previše elegantno da ne bi bilo sumnjivo. Jer ako nije od nikoga dobio podršku za stečajni postupak (uključujući i državni vrh, točnije ministara Šukera i Primorca), čemu tolika samovolja i tvrdoglavost? Crni humor je, ali je i istina - prigoda za stečaj će biti još, a time mogućnosti da Jerkov malo detaljnije i jasnije objasni svoju viziju "rješenja kroz stečaj". Bijeg nakon prvog problema Jerkova gura u situaciju da nitko za njim neće ni plakati. Bez obzira što je možda imao i dobre ideje i konkretna rješenja.

S druge strane, Skupština je plaćanjem Vukoviću na sebe preuzela odgovornost i za buduće poteze, a Nosić i društvo će nažalost i dalje morati krpati rupe koje je netko drugi iskopao. Odvjetnik Hajdukovih vjerovnika Tomislav Krka već je najavio nove sporove i nova potraživanja. Dakle i nove prijetnje stečajem. A stečaj nije opcija. Stoga - nije li pametnije poplaćati odmah ono što se mora, prije sudskih troškova, ovrha i kamata? Ili i dalje ne razumijem ni ekonomiju ni pravo?