Juriš

Prva pobjeda alternative

Prošlog tjedna zanimljive stvari događale su se u Zagrebačkom košarkaškom savezu (ZKS). Po prvi put otkako se pojavila na sceni, Generacija 92+ ostvarila je konkretan korak prema onome što su u svom programu najavili - velikim promjenama u strukturnoj organizaciji hrvatske košarke. Je li se utvrda koju je stvorio predsjednik HKS-a Danko Radić počela klimati i tko hrvatskim košarkaškim vladarima dozvoljava kršenje Zakona o sportu?

Trebao je to biti "običan dan u uredu" za vladajuću garnituru u ZKS-u. Marijan Hanžeković, predsjednik KK Zagreb i dotad prvi čovjek najvećeg županijskog košarkaškog saveza u zemlji, na čudan je način ostao bez druge titule, a čelništvo HKS-a bez kontrole nad značajnim dijelom "svog teritorija".

Zakon o sportu

Članak 11.
(2) Športski sudac iz stavka 1. ovoga članka koji sudjeluje u organiziranju i vođenju športskog natjecanja u športovima za koje je, sukladno ovome Zakonu, propisana obveza preoblikovanja športskih klubova-udruga za natjecanje u športska dionička društva (u daljnjem tekstu: š.d.d.) kao i osoba koja je to bila u posljednjih tri godine, ne može biti:
- član tijela športskog kluba-udruge za natjecanje kao ni član uprave ili nadzornog odbora š.d.d.-a,
- član saveza iz članka 46. i 47. ovoga Zakona,
- osoba ovlaštena za zastupanje športskih klubova-udruga za natjecanje, š.d.d.-a i saveza iz članka 46. i 47. ovoga Zakona.

"Alternativa" vladajućoj "partiji", okupljena oko već proklamirane ideje "Generacije 92+", pokušala je na jedini mogući način, legalnim putem i poštovanjem institucija i zakona, na dnevni red sjednice Skupštine postaviti nekoliko zanimljivih tema.

Nakon što su sve njihove ideje odbijene, a kap koja je prelila čašu bilo je oduzimanje prava glasa predstavniku Cibone (!!!), Stojko Vranković, Danko Cvjetićanin, Danira Bilić, Franjo Arapović, Mihovil Nakić i ostale hrvatske košarkaške veličine nazočne na Skupštini, počele su se dizati iz klupa i napuštati sjednicu.

(Ne)očekivano, počeli su im se priključivati i brojni predstavnici zagrebačkih klubova, pa se u susjednoj dvorani okupila velika većina članova Skupštine, a uz Hanžekovića su ostali tek predstavnici košarkaških klubova Zagreb, Zrinjevac, Hermes Analitica, Medveščak, Kaptol, Montmontaža, Novi Zagreb, te naravno - predstavnici Udruge sudaca i trenera.

"Alternativa" je ustanovila novi kvorum, odabrano je novo čelništvo, a na mjesto predsjednice ZKS-a postavljena je Ljiljana Kuhta. Mudar potez jer je Kuhta dogradonačelnica Zagreba, što bi trebalo garantirati pravni legalitet novog vodstva ZKS-a i potvrdu od Ureda za upravu grada Zagreba.

Na mjesto dopredsjednika je postavljen Danko Cvjetićanin, koji je izrazio zadovoljstvo zbog prve "legalne pobjede" u procesu "ozdravljena Saveza". "Stvara se zdrava klima, oduševljen sam što je naša nastojanja prepoznala velika većina zagrebačkih klubova i podržala nas. Počet ćemo s gradnjom čvrstih temelja, vjerom u struku i željom da ZKS bude početak oporavka hrvatske košarke. Ovo što se dogodilo veliki je korak naprijed."

Dojam je da je ovakav ishod iznenadio praktično sve košarkaške radnike u zemlji. Ali istovremeno i dao "vjetra u leđa" protivnicima sadašnjeg stanja i "vladavine sudaca" i u drugim djelovima Hrvatske. Tako se već "šuška" da se na sličan scenarij pripremaju i neki drugi lokalni Savezi, u kojima su prokazani takozvani "Radićevi ljudi".

Ipak, istražujući cijelu priču, ono što je posebno zanimljivo je činjenica da hrvatski košarkaški vladari i dalje otvoreno krše Zakon o sportu. Naime, Hanžeković je na mjesto tajnika ZKS-a predložio Tončija Anzulovića, aktivnog suca, makar je Zakon o sportu u Članku 11 jasno definirao da aktivni suci nemaju pravo na ovakve funkcije.

Dokument kojeg se s mnogih strana proglašavalo "spasom hrvatskog sporta", proglašen 16. lipnja ove godine, već nakon par mjeseci doživio je sudbinu naših brojnih "dobrih zakona". Zapeo u primjeni.

Iz HKS-a su već objavili da im se "ta točka Zakona o sportu ne sviđa". No znači li to da zbog toga imaju pravo kršiti zakon kojeg je donio Sabor Republike Hrvatske? Imamo li mi ostali državljani ove zemlje tu privilegiju nekažnjeno krišiti zakone koji nam se ne sviđaju?