Razlika stane u samo jednu riječ

Hajdukov pogon krenuo je u novi zalet, po "hajdučko proljeće", kojim su se desetljećima "bili" tješili nakon turobnih i rezultatski loših jeseni. Ništa drugačije nije prošlo ni najnovije okupljanje, u kojemu je trener pročitao listu igrača koje će povesti na pripreme, a predsjednik ubacio ekoliko pozdravno-motivacijskih rečenica svojim trupama. Reja i Svaguša nisu ništa posebno promijenili u odnosu na sve svoje prethodnike.

Dok je predsjednik održao "govor bud(uć)nosti", jednu grupu igrača je puno više zanimalo hoće li im Svaguša možda reći kako odustaje od "kresanja ugovora" (koje je još uvijek samo teoretsko), dok je druga ćulila uši kako bi čula svoje ime na listi koja će uskoro krenuti u španjolsku Marbellu na pripreme. Na kraju je većina iz jedne i druge grupe ostala razočarana.

Hajdukovci će tako u novu sezonu krenuti prepolovljenog kadra, od "viđenijih" imena na pripreme neć krenuti Marijan Buljat, Jertec, Rodić, Smoje, a njihovo guranje u stranu Hajduka će koštati otprilike milijun eura. Skupa greška, rekao bi netko tko će izgubiti posao ako na kraju dana izbroji sto kuna manje u završnom obračunu, no u Hajduku već odavno nitko ne odgovara za loše procjene i promašene skupe investicije. Milijun tamo ili 'vamo, koga briga.

Međutim, Uprava je ipak pronašla negdje taj milijun koji će otići u vjetar. Svom najboljem igraču Senijadu Ibričiću produžila je ugovor i povećala početnu licitacijsku cijenu s pet na šest milijuna eura. Tako je teoretski "vuk sit, a koze na broju", makar se tek treba pojaviti netko spreman iskrcati "šesticu" na Hajdukov račun za BiH reprezentativca. Za razliku od Dinama, Hajduk je posljednjih godina izgubio svoj ugled "proizvođača nogu" i sve teže plasira svoje proizvode na inozemno tržište.

U Poljudu mnogima curi slina niz obraz kad vide za koje novce i u koje klubove njihov najveći rival prodaje svoje igrače. Arsenal, Manchester City, Tottenham, Dynamo Kijev, Monaco, Lyon... cifra se s najnovijim transferom Dejana Lovrena marljivo bliži stotini milijuna eura od transfera minulih godina. S druge strane, "poljudska djeca" se uglavnom moraju zadovoljiti odlascima u manje atraktivne lige i klubove, a kad se tu i tamo dogodi neki Panathinaikos, Portsmouth ili Blackburn, to je transfer od kojeg klub živi i o njemu priča godinama.

Zašto je Dinamo toliko pobjegao Hajduku na tom planu? Objašnjenje je jednostavno i stane u jednu jedinu riječ. Ne, nije novac. Ili nije najvažnija stvar, jer ga je i Hajduk gomilu bacio u vjetar. Kontinuitet. Kontinuitet rezultata, kontinuitet europskih natjecanja i najvažnije od svega - kontinuitet upravljanja. Tri stvari koje Hajduk nema. Činjenica je da ćete rijetko pronaći uspješnu organizaciju bilo kojeg tipa, u kojoj se ne zna tko je gazda i tko donosi teške odluke. I zato ćete nerijetko i od ljubitelja bile boje čuti "i nama treba jedan Zdravko Mamić".

Da, u teoriji bi se vjerojatno mnogi složili, ali u praksi...? Već je nekoliko neuspješnih pokušaja "Mini-Mamića" prošlo kroz Poljud i većina njih je skončala prije negoli im se fotelja u uredu uspjela prilagoditi obliku njihovog stražnjeg dijela. Hajduk ima i blago i uteg u činjenici da ima jako dobro organiziranu navijačku organizaciju, koja je ponekad znala biti presudan uteg u donošenju i dobrih, ali i loših poteza bivših uprava. Koliko god su ponekad (posebno u zadnje vrijeme) znali biti možda i najazumniji glas savjesti u upravljanju kluba, tako su ponekad svojom nestrpljivošću i naglim potezima znali potjerati i neke dobre ideje koje su se rađale "na katu".

Međutim, navijači su trenutno (na sreću) najmanji problem Hajduka. Puno važnije pitanje je kakav ćemo Hajduk vidjeti u drugom stoljeću svog postojanja i kakvi će se temelji saliti od financijskog i igračkog potencijala kojim klub danas raspolaže. Uprava koja je uspješno preoblikovala klub najavljivala je bolje dane i godine, no i ona se izgubila u kolopletu različitih utjecaja i interesa i nije hajdučki brod usmjerila točno zacrtanim kursom. Što će napraviti njihovi sljednici? Kao i obično - pokazat će vrijeme.

Ono što vrijeme već odavno pokazuje je činjenica da se bez kontinuiteta vlasti i "u kamen urezane" stručne politike koje će pridržavati svatko tko u budućnosti bude radio u upravljačkim ili stručnim tijelima kluba ne može očekivati ništa nego improvizacija, promašaji i neodgovornost. Drugim riječima - gubljenje vremena...