Što je s tim klincima?

Mario Tičinović prije dvije i pol godine programiran je za jednu od najvećih zvijezda koju je izbacila Hajdukova škola. Tada još 16-godišnjak preskakao je uzraste kao Blanka letvice i golicao maštu Hajdukovih navijača kako se sprema nešto veliko. Nešto što će Hajdukove vitrine napuniti trofejima, a trezor milijunima.

Mnogi su govorili kako je teško iz osnovne škole na fakultet i kako je teško iz kadeta preskočiti u seniore, bez pravog juniorskog staža, rada i razvoja. Tičinović je poput mnogih golobradih klinaca mislio da može sve i vrijedi puno više od svojih vršnjaka i zbog toga je izgubio neke dragocjene informacije, saznanja i iskustva koje je trebao dobiti u juniorima. Među seniorima je ponekad znao bljesnuti, najaviti da u njegovim nogama zaista stoji ogroman potencijal, no gomila trenerskih promjena, lutanja i pogrešaka u Hajdukovom seniorskom korpusu, plus ozljede koje su ga napale, nisu Tiću dozvolili da propjeva. Barem ne još.

Novu sezonu Tičinović i njegov menadžer Štimac mlađi, proglasili su ključnom za eksploziju talenta sad već 19-godišnjeg veznjaka. No, njihovu ambiciju još prije početka priprema presjekla je pomalo nespretna izjava Stanka Poklepovića, koji je rekao kako je u novoj sezoni prioritet rezultat, a ne stvaranje mladih igrača. Pogrešno i promašeno, jer koliko god splitski klub žudio za naslovom prvaka u godini svog stotog rođendana, guranje mladih igrača nikad ne bi smjelo biti u drugom planu. Kad-tad u Hajduku će morati shvatiti da dugoročno bez stvaranja nema ni osvajanja.

Tičinović i Štimac odlučili su se na "ultimatum" i - promašili. U Jošku Svaguši mogli su tražiti bilo kakvu slabost, no popuštanje na "prisilu" nikako nisu mogli očekivati. Pokazao je Hajdukov predsjednik u slučaju Vejića, Šerića, M. Buljata i Jerteca da je spreman donijeti teške odluke i nije bilo niti grama šanse da Tičinovićevo "produžit ću ugovor ako mi garantirate 65% nastupa" prođe. Nećeš produžiti ugovor? Nećeš ni igrati. Niti se pripremati o trošku kluba. I kakav je to uvjet? Bi li Tičinović pristao da mu Hajduk ponudi ugovor ali samo pod uvjetom da zabije 10 i asistira 5?

Tičinovićev zastupnik rekao je da neodlaskom na pripreme gube svi, a najviše Hajduk. Krivo. Najviše gubi - Tičinović. Ako je zbog mendžerove tvrdoglavosti spreman protratiti cijelu sezonu na tribinama i čekati kraj ugovora narednog ljeta, 19-godišnji Sinjanin već danas može prekrižiti velike stvari i karijeru kakvu po potencijalu može ostvariti. Isto kao što je jasno da može prekrižiti mogućnost da će ga Svaguša pomilovati i pristati na bilo kakvu ugovornu ucjenu.

Što se zapravo događa s tim klincima? Otkud pravo jednom 19-godišnjaku da bez obzira na količinu talenta kojeg posjeduje (a Tičinović ga uistinu posjeduje), misli da može tražiti garancije kakve ne bi prošle ni puno većim frajerima? Otkud pravo 17-godišnjim kadetima tražiti profesionalni ugovor uz prijetnju "ako ne date, idem u Dinamo"?

Vrijeme nogometnih romantičara je daleko iza nas, floskule o "ljubavi prema dresu i klubu" sve više ostaju baš to - floskule. Ali bez obzira na činjenicu da je nogomet sve više biznis, a sve manje sport, kako je moguće da si neki roditelj zatupi u glavu da je njegov golobradi sin tinejdžer put prema rješenju obiteljskih financijskih ili inih problema? I dozvoli sebi da fizički napadne njegovog trenera ili od kluba ultimativno zahtjeva "ili profesionalni ugovor ili idem u Inter/Dinamo/Hajduk"?

Nažalost, ni Dinamo očito nije svjestan koliko destruktivnu igru igra u čitavoj situaciji. U teoriji - Dinamo ne bi trebali brinuti Hajdukovi problemi i činjenica da netko koristi njegovo ime za nabijanje cijene i svoje privatne interese. Ali u praksi - izgubit će svi. I Hajduk i Dinamo i hrvatski nogomet. Jer razni golobradi Livaje, Grčići ili Barbarići i njihovi zastupnici, savjetnici ili skrbnici, zapravo za nos vuku i jedne i druge i treće. Ako klinac sa 17 godina već zna muljati, gunđati i razmišljati o plaći, što njegov budući poslodavac od njega može očekivati nakon što prođe ona slast pobjede što ste najvećem rivalu oteli nekog bezimenog klinca? I koliko je takvih uistinu napravilo karijeru?

Dinamova omladinska škola radi dobro jer je Mamić bio dovoljno pametan na vrijeme shvatiti koji je jedini stabilan put zidanja kuće i što je u Romeu Jozaku pronašao čovjeka koji zna što radi. Trebalo je malo vremena da i u Hajduku shvate da nema ništa od gomilanja skupog tereta kad u omladinskoj školi leže nebrušeni dijamanti, pa se s deklarativne prešlo napokon i na konkretnu podršku. I Hajduk je pronašao pravog čovjeka, no nažalost Goran Vučević još uvijek mora voditi bitke kakve ne bi trebao. Bitke s ambicioznim roditeljima, bahatim menadžerima i opozicijom koja vječno vreba s oštricom uperenom prema leđima. A odnedavno i s prijetnjama "daj mi profesionalni ugovor sa 17 godina ili odlazim".

Možda je malo kolegijalnosti i poštovanja između dva rivala previše za tražiti u današnjim vremenima u kojima moral malo znači, a uspjeh se mjeri isključivo u količini zarađenog novca. No, nedavno su upravo Vučević i Jozak pokrenuli akciju koju smo svi s oduševljenjem pozdravili i uživali u zajedničkom druženju i šetnji Hajdukovih i Dinamovih klinaca centrom Splita i Zagreba.

Ako ne mogu Hajduk i Dinamo, mogu li možda opet Vučević i Jozak "spojiti posude" i zajedno poručiti svima onima koji golobradim klincima pune glavu novcem i slavom prije negoli su kupili prvi žilet - da ih ubuduće ne uvlače u takve ucjene? Bilo bi zanimljivo promatrati lice nekog oca ili menadžera kad bi shvatio da je njihov "svjetski talenat" dobio paralelnu "košaricu" i u Poljudu i u Maksimiru, umjesto da jedne drugima ucjenjuje. Neće se dogoditi, ali priznajte da bi bilo zanimljivo ponekad tako "nasanjkati" raznorazne dilere maloljetnih nogu i prodavače magle lakovjernim roditeljima...