Taylore Ivaniševiću!

Slike užasa iz Birminghama obišle su čitav svijet i nema onoga komu se koža nije naježila od bolnog krika i stravičnih snimki noge hrvatskog reprezentativca. Karijera Eduarda da Silve zaustavljena je na užasan način, a subota je bila obojana crnim tonovima u velikom broju hrvatskih obitelji diljem svijeta.

Ne, nije patetika, tog momka su zaista svi zavoljeli. Njegova zanimljiva životna priča i desetogodišnji trnovit put od brazilskog siromaha do hrvatske i svjetske zvijezde, morala je dirnuti svakoga. Kad se uz to doda i činjenica da je Dudu sve vrijeme ostao "normalan i ponizan", da nikad nije zaboravio što je u životu prošao i nije se prestao oduživati zemlji koja ga je priglila i zavoljela, nije teško objasniti emocije koje su preplavile sve nas u rano subotnje poslijepodne. "To je najbolji momak kojeg sam upoznao u nogometnom svijetu", tužnim je glasom govorio Luka Vučko u subotu navečer. Svi su to prepoznali, i oni koji su ga znali osobno i oni koji su ga znali tek kao "nogometaša i reprezentativca".

Uz svu ljubav koju su brojni navijači na ovaj ili onaj način željeli iskazati velikom Eduardu, teško je ne primjetiti da se i ovog puta u široke i duboke analize upuštaju oni koji o nogometu znaju "malo ili ništa", ali će bez problema izmišljati "dokaze kako je sve to smišljeno i isplanirano". Dakako, mediji zahtjevaju pozornost, bez "potrošača" nemaju smisla, ali što je previše - previše je.

Reći kako je Martin Taylor ušao u Eduarda s namjerom da mu napravi to što je napravio, može samo netko tko se nikad nije ozbiljnije bavio sportom. Bez obzira što o rečenom Tayloru u Hrvatskoj malo toga znaju i oni koji englesku ligu prate kao religiju, mnogi su baš u njemu pronašli novu hranu za vječne "urotničke teorije". "Proteinski napitak" takvim idejama je slika u kojoj se taj Taylor navodno "smije sekundu nakon što je polomio Eduarda", valjda razmišljajući "e, kako li sam dobro odradio posao".

Ne samo Taylor, nego je i Arsenalov vratar Lehmann uhvaćen u nekakvom "polusmješku" u tim trenucima, što je bio jasan znak "sreće što mu Eduardo neće prijetiti na Euru", a i Arsenalov Danac Bendtner je imao logičan razlog braniti Taylorov karakter - jer mu je ovaj sad pomogao da bude bliže prvoj jedanaestorici. Narednih dana očekujemo i informaciju, možda čak i fotografiju, kako su Nikola Kalinić i Mario Mandžukić također uhvaćeni sa smješkom na licu, što jasno otkriva kako su sretni jer sad imaju više šanse da uđu u reprezentaciju za Euro. Ili možda dočekamo "turboekskluzivnu priču samo za xxx" kako je sve skupa "smislio" brazilski izbornik Dunga, kako bi napakostio Eduardu jer je izabrao Hrvatsku?

Da, Martin Taylor je "drvosječa", Martin Taylor je zaslužio kaznu koja bi ga van terena trebala držati sve do trenutka dok Eduardo prvi put ne uđe u službeni zapisnik. Zaslužio je deseterostruko veću kaznu od ove smiješne tri utakmice koje je dobio (valjda samo za početak). Zaslužio je da mu ime uđe u povijest zbog njegove gluposti, nesmotrenosti, neopreznosti. Zbog toga što bi na "Otoku" morali konačno početi žestoko kažnjavati svoje "mesare", čiju tradiciju već dugo "uzgajaju" Vinnie Jones, Terry Butcher, Robbie Savage, Neil Ruddock, Roy Keane i slični. Taylor je za njih "sitna riba", ali nekako nismo skloni vjerovati da bi kazna bila "tri utakmice suspenzije" da je u ulozi Taylora bio Ćorluka, a na mjesti Eduarda Lampard ili Gerrard.

Ipak, pričati o "doživotnoj suspenziji" ili "zatvorskoj kazni" zvuči malo pretjerano. Zar se nismo zgrozili i smijali optužbi na račun našeg Didulice kad ga je izvjesni Lawaree tužio sudu zbog jednog starta u austrijskoj ligi? Zar nije Zvonimir Soldo gotovo na isti način "pokosio" Niku Kovača u Bundesligi? Zar nije Mladen Mladenović tako prekinuo karijeru Nenada Gračana, a Ivan Buljan Ivice Matkovića? U konačnici - zar nije sam Eduardo na treningu slomio nogu svom suigraču Marijanu Buljatu?

Onaj tko poznaje sport, tko poznaje sportaše bez obzira odakle dolaze, teško će povjerovati da itko od njih može imati "nešto u glavi" da namjerno želi nekoga ozlijediti. Naravno, divljaka poput Vinniea Jonesa, Roya Keanea ili klizačice Tonye Harding , koji su namjerno ozljeđivali svoje protivnike uvijek ima, ne samo u sportu, ali po njima se ne smije suditi svima ostalima.

Time što ćemo razapeti nekakvog Taylora na križ, nimalo ne dokazujemo svoju privrženost i podršku našem junaku koji leži u birminghamskoj bolnici. Ako je Eduardo iz bolničke postelje smogao snage reći kako "ne vjeruje da ga je Englez imao namjeru ozlijediti" i oprostio mu na njegovoj gluposti, mogli bi to napraviti i oni koji danas bjesomučno gade Taylora, jučer su to radili s Ivaniševićem, a sutra će vjerojatno i s Eduardom, ako im ovaj odbije dati izjavu ili mu zasmeta što mu "paparazzi" danonoćno vise ispred vrata i čekaju prvi "volej".

A naš Eduardo, zbog kojeg nas je cijelu subotu bolio stomak od nervoze, sigurno ima dovoljno mentalne snage za još jednu veliku pobjedu, kakvih je već potpisao gomilu. I sportskih i životnih. A kad mu "zaškripi", onih na koje se može ugledati i od kojih može "učiti" samo su jedan telefonski poziv udaljeni i sigurno će mu znati najbolje pomoći. Zovu se Niko Kovač i Ivan Klasnić. Pobjednici. Kao i Eduardo.