U idealnoj situaciji...

U idealnoj situaciji, hrvatski klubovi mogli bi živjeti i bez da ih vodi ruka politike. U idealnoj situaciji, Hajduk ne bi ovisio o HDZ-ovcu Grgiću, Dinamo o SDP-ovcu Bandiću, Osijek o "odmetnutom" Glavašu. U idealnoj situaciji 10.000 gledatelja imali bismo na svakoj utakmici, a ne u svakom drugom kolu, možda. U idealnoj situaciji klubovi bi više vremena i energije posvetili marketingu i ekonomiji, a manje traženju političkih sponzora.

U idealnoj situaciji Branimir Glavaš ne bi nikad bio predsjednik nekog sportskog kluba, nego bi se držao svoje prve zanimacije, politike. U idealnoj situaciji dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza ne bi bio u pritvoru zbog optužbe za gospodarski kriminal.

U idealnoj situaciji u Hrvatskoj ne bismo imali ljude s deset funkcija, od čega jedva stignu pratiti dvije. U idealnoj situaciji ljudi koji vode naš nogomet okrenuli bi se radu, ulagali novce u školovanje i rad pravih, vrijednih trenera, stvorili ozbiljne projeke i promišljali budućnost, umjesto jedne jedine i uvijek iste priče - o spasu u regionalnim ligama.

U idealnoj situaciji navijači Hajduka i Dinama mogli bi na međusobna gostovanja odlaziti bez prethodnog pisanja oporuke. U idealnoj situaciji Hrvatski nogometni savez bi zanimalo što se događa u domaćim ligama, umjesto da živi na lovorikama reprezentativnih uspjeha.

U idealnoj situaciji, hrvatski nogometni reprezentativci bi slušali zagorske popevke, slavonske tamburaše ili dalmatinske klape, umjesto kretenskih doskočica u hopa-cupa klubovima. U idealnoj situaciji, "čišćenje hrvatskog nogometa revizijom radnih dozvola" ne bi se događalo u predizborno vrijeme, a svaki događaj u našem sportu se ne bi morao logički povezivati s ovom ili onom strankom i političkim interesom.

U idealnoj situaciji, HRT bi nam za 63 kune pretplate umjesto tragikomičnih hrvatskih sapunica i drugorazredne francusko-tajlandsko-egipatske kinematografije, vratio Peticu, prijenose najjačih nogometnih liga i košarkaške Eurolige.

U idealnoj situaciji, većina ljudi bi znala da je Sanja Jovanović najbolja hrvatska plivačica i rekorderka, a ne tek "sestra od Tanje iz Big Brothera". U idealnoj situaciji Rominu Prar bi ljudi prepoznavali na ulici kao nekadašnju kolumnisticu Sportneta, a ne kao "nikotinsku ovisnicu iz Big Brother kuće".

U idealnoj situaciji, ozbiljne medije koji drže do svog digniteta i autoriteta među svojim čitateljima ne bi zanimalo da li je Slaven Bilić "zabrazdio" s nekom televizijskom voditeljicom i koliko je novca Josip Kuže izgubio na pokeru ili u kladionici.

U idealnoj situaciji o radnim dozvolama brinuli bi se državni službenici, a ne političari u predizborno vrijeme i provjera sposobnosti bilo kojeg stranog državljanina glede osiguranja radne dozvole u Hrvatskoj trajala bi pola sata, kao u Engleskoj. U idealnoj situaciji hrvatsko državljanstvo cijenilo bi se daleko više i ne bi ga se pribavljalo "preko veze" svakome tko je preletio hrvatski zračni prostor. U idealnoj situaciji hrvatsku putovnicu ne bi imali inozemni kriminalci, nego liječnici, inženjeri, profesori, arhitekti...

U idealnoj situaciji, u ponedjeljak ujutro imali bismo kolumnu o uzbudljivom sportskom vikendu koji je iza nas, a ne razmišljali o tomu što nas još sve čeka u našem sportu u narednih 400 i kusur predizbornih dana...