Vlatko Marković je napokon otišao! Ali zašto se onda osjećamo tako prazno?

Narod je godinama zazivao smjenu arogantnog Markovića i dolazak nekog takvog imena kao što je Šuker, neovisnog i nepodložnog bilo kakvim utjecajima i interesima, kako bi hrvatski nogomet napokon zaživio punim plućima i kapacitetima. Čitavo desetljeće čekali smo kraj Markovićeve arogancije i dolazak nekoga mladog, novog, ambicioznog. I dočekali smo.

Ali zašto se onda, kvragu, osjećamo tako prazno?

Davor Šuker do studenog 2010. bio je jedan od onih koje je narod godinama zazivao da "preuzmu odgovornost" i hrvatski nogomet očiste od brojnih anomalija koje su se nakotile u ovih 20 godina naše samostalnosti. A onda je šokirao kompletnu svoju "izbornu bazu" iznenada se priklonivši taboru onoga koga većina hrvatske javnosti drži jednim od onih koji su, zajedno s Markovićem, trebali formirati kolonu prema izlazu.

U trenutku kad se činilo kako se u hrvatskom nogometu napokon stvara "kritična masa" koja bi mogla "otpuhati" Zdravka Mamića zajedno s njegovim "drugim ocem" Vlatkom Markovićem, Davor Šuker osvanuo je kao spasitelj. A Mamić još jednom pokazao kako je jači majstor iluzije i od Davida Copperfielda.

Umjesto da brani neobranjivo, da se sklanja od dolaska "novih vjetrova" i priprema za odlazak "u ilegalu", Mamić se hladno proglasio "šefom opozicije" i stao uz one koji traže - promjene! Bez ikakvih emocija Vlatku je Markoviću poručio kako mu je vrijeme isteklo, a svima onima koji su računali kako će s Markovićem "odletjeti" i on, nasmijao se u lice proglasivši sebe i svoj stožer "vjesnicima novog nogometnog proljeća". A umjesto Markovića na vrh piramide kojom upravlja postavio Šukera.

Zanimljivo je kako je HNS za čelne ljude ministarstva sporta sa samo "jednom i pol" kadrovskom promjenom iz "močvare koju treba isušiti", postao "najbolji sportski savez u zemlji". Ministar Željko Jovanović mjesecima je rigao vatru glede stanja u hrvatskom nogometu, a sad se, izgleda, zadovoljio zamjenom Marković - Šuker na čelu saveza, bez inzistiranja da se u hrvatskom nogometu nastavi "dubinsko pročišćavanje". Promijenio se tek "vrh ledenjaka", a sve ispod njega ostalo je isto.

Ispada kako su svi problemi hrvatskog nogometa nastali i nestali s Vlatkom Markovićem. Eh, kad bi barem bilo tako jednostavno.

Vlatko Marković je godinama bahato ponavljao kako će "otići kad on to odluči". I nije otišao kad je "on odlučio". Otišao je pokunjen i prokazan kad je to odlučio "šef izbornog stožera" Zdravko Mamić.

Davor Šuker preuzeo je vlast, barem što se funkcije tiče. Nažalost, zbog načina na koji je "ustoličen", već od prvog dana morat će se boriti kako bi pokazao da nije još samo jedna "lutka na koncu" kojoj će posao biti ponavljati kako "nema nikih problema", nazdravljati šampanjcem pri dolasku Uefinih delegacija i smješkati se na utakmicama reprezentacije, dok će neki drugi uistinu vladati hrvatskim nogometom.

Šuker je pri preuzimanju funkcije predsjednika HNS-a izjavio kako je "ponosan što je ujedinio nogometnu Hrvatsku". Nažalost, daleko je realnost od toga. Hrvatska ni približno nije "plebiscitarno" na njegovoj strani, a posao da ujedini i "osvoji" Hrvatsku tek je ispred njega.

Pred Šukerom je težak zadatak u kojemu prije svega mora pokazati kako nije ničiji "pajac", a tek nakon toga kako je sposoban ispraviti sav onaj nered koji se u hrvatskom nogometu gomilao godinama. I da je i u predsjedničkoj fotelji sposoban biti onaj Davor Šuker čijoj smo se igračkoj veličini klanjali i uvijek ćemo se klanjati.

Od trenutka kad je najavio svoju kandidaturu, Šuker je imao i pogodaka, ali i puno promašaja kakvi mu se nisu događali dok je "kraljevao" protivničkim kazenim prostorom. Slike smijuljenja uz čašu vina sa Željkom Širićem, uz potpuno ignoriranje Hrvoja Maleša pet metara dalje kao da je on optuženik za namještanje, a ne obratno, nisu mu donijele "bodove popularnosti". Ni šutnja u vezi čitavog tog slučaja, nereagiranje na sramotne komentare Zdravka Mamića na tu temu, kao ni jedna jedina rečenica u kojoj najavljuje borbu protiv sudačke mafije ili korumpiranih sportskih djelatnika nisu ga baš učinili kandidatom "ujedinjene Hrvatske".

Najavio je Šuker "borbu protiv navijačkog huliganizma" što u redu. Ali nismo baš čuli da je najavio borbu protiv sudačkog reketarenja, nastavak istrage koje je to suce Maleš trebao "kupiti za pošteno suđenje", nultu toleranciju prema kriminalnim radnjama nogometnih djelatnika i posebno sudaca koji su strahovito okaljani i osramoćeni prošlogodišnjim uskočkim akcijama.

Davor Šuker nekoliko je puta spomenuo kako su njemu "sva vrata diljem svijeta otvorena". To je fino, ali Šukerov glavni posao trebao bi biti otvoriti sva vrata unutar Hrvatske, zaviriti i provjeriti što se i kako radi i živi, koji problemi muče "bazu". Uhvatiti se ispravljanja brojnih "krivih drina" i nepravilnosti koje su hrvatski nogomet zgadile i navijačima i sponzorima.

Šukerov je najvažniji posao - vratiti povjerenje hrvatske javnosti u hrvatski nogomet. Vratiti vjeru u poštenje, u viteštvo, u čistoću hrvatskog nogometa, a to se neće napraviti samim "otvaranjem vrata diljem svijeta".

Može li to Davor Šuker napraviti? Može li pokazati da neće biti tek "lice s naslovnice", dok će sadržaj ispisivati netko drugi? Može li svojim egom nadjačati sve "interesne skupine" koje ga okružuju? Može li pokazati da je u čitavu priču uistinu ušao zbog želje da bude bolje čitavom hrvatskom nogometu, a ne samo jednom klubu, jednoj interesnoj skupini ili jednoj menadžerskoj agenciji?

Ne preostaje nam ništa drugo nego - čekati. Neće trebati puno da saznamo hoće li i koliko Šuker biti različit od Markovića. Najvećem brandu hrvatskog nogometa najiskrenije želimo da nam svojim djelima i potezima iz glave potjera pjesmuljak koji uporno vrišti "... sve je isto, samo njega nema..."