Vojske različite, fronte iste

Vjerojatno bi se i Zadar i Croatia Sesvete i Šibenik i Osijek i svi ostali prvoligaši rado promijenili za brige sa svojim najuglednijim dvojcem rivala iz Splita i Zagreba. Dok 14 od 16 prvoligaša bije bitku za preživljavanje i traži neku "dobru dušu" koja će ih spasiti od financijske provalije, Hajduk i Dinamo se kupaju u novcu i već planiraju bogate zimske pripreme u nekom od uglednih inozemnih pripremnih kampova.

No, iako nemaju (velikih) recesijskih problema, zahvaljujući dobrom plasmanu nogu na inozemno tržište ili dobrom plasmanu dionica na domaće, ni Hajduk ni Dinamo ne mogu se bezbrižno uputiti na "redefiniranje" prije proljetnog dijela prvenstva.

Uprave oba naša velikana trenutno najviše muči isti problem. Odnos sa svojim najglasnijim navijačima. I Hajdukovi i Dinamovi navijači vode javni rat protiv čelnih ljudi svojih klubova i čini se da ni jedni ni drugi ne namjeravaju popustiti. BBB-i se već godinama neuspješno obračunavaju sa Zdravkom Mamićem i skandiraju mu uvredljive parole, a Torcidaši su od prvog dana predsjednikovanja Joška Svaguše krenuli u otvoreni rat s njim.

Koliko je zapravo smisla i razloga za činjenicu da čelni ljudi Hajduka i Dinama sa strepnjom dočekuju svaku utakmicu svoje momčadi iščekujući što će im tog dana pripremiti "njihovi" navijači? Ovisi iz koje perspetive gledate.

Dinamo je uspješan, već godinama vlada domaćim natjecanjima i redovito dočekuje kasnu jesen u europskih natjecanjima. Proljeće još uvijek ne. Navijači "modrih" već su neko vrijeme u dvojbi glede toga je li Mamiću senioru za to treba zapljeskati i zviždati. Uslijed toga su se dogodila i razmimoilaženja u stavovima kod najžešćih navijača, koji su se podijelili u nekoliko frakcija, pri čemu je jedna od osnovnih vodilja bila ljubav ili mržnja prema izvršnom dopredsjedniku.

Koncem jeseni ta se podjela barem javno ukinula, navijači na maksimirskom sjeveru su se ujedinili, no kompromis ipak nisu našli. I dalje s njihove tribine grme pogrdni povici prema Mamiću i upravi, no barem više nema međusobnih sukoba jer očito "pro-Mamić ekipa" uspijeva prešutjeti. Dinamovi dobri rezultati nisu kamuflirali razlike u razmišljanjima između jezgre BBB-a i Zdravka Mamića, a teško je vjerovati da će drugačije biti i na proljeće. Nameće se logično pitanje - što će tek biti kad Dinamovoj dominaciji dođe kraj?

U južnom kraju Lijepe naše Torcidino primirje s upravnim strukturama trajalo je samo između Branka Grgića i Joška Svaguše. Trojka Nosić - Klarić - Bajrović koja je "premostila" klub od Grgića do Mate Peroša nije bila zanimljiva navijačima, a Peroš je uživao kakvo-takvo poštovanje (prije bismo rekli da ga navijači nisu dovoljno poznavali da bi ga odmah vrijeđali) izgubio u trenutku kad je izgubio rezultat.

Nova garnitura Kerumovih ljudi odmah je dočekana "na nož", bez da su napravili ijedan potez, bilo pravi, bilo krivi. Zvižduci i pogrdna skandiranja dočekali su Joška Svagušu već u njegovom prvom radnom danu na Poljudu, iako je povukao nekoliko kvalitetnih poteza, poput dovođenja braće Sharbini i trenera Reje. Međutim, nezgrapan javni nastup i činjenica da je na mjesto predsjednika zasjeo "direktivom" svog prijatelja Željka Keruma, a ne svojim životopisom, odmah u startu su od njega stvorili neprijatelja broj jedan najbučnijih Torcidaša.

Činilo se da će se sukob smiriti, na Skupštini dioničara čak je došlo i do pomirljivih tonova između Keruma i navijača koji su najavili zajednički rad na izradi Kodeksa upravljanja Hajdukom, kojeg je sastavio KNH Torcida. No, već na prvoj sljedećoj utakmici i Kerum i Svaguša počašćeni su novom porcijom uvreda, a sukob se nastavio do kraja jeseni. Zimska je pauza došla u pravi vrijeme za Hajdukovu upravu, koja ima dva mjeseca da "riješi problem" koji klub opterećuje.

Oba naša najveća kluba osim igračkih i financijskih problema, morat će se tijekom zime pozabaviti i navijačkim. Jer bez obzira koliko odmahivali glavom ili rukom, smatrali da će se problem riješiti sam od sebe, zvižduci vlastitih navijača uvijek najbolnije paraju uši...