Vrijedi li Vučevića žrtvovati?

Uprava Hajduka danas je objavila da je "slomila" Gorana Vučevića i uvjerila ga da je trenutno najbolja pozicija u kojoj može pomoći Hajduku - mjesto trenera prve momčadi. Iako se Vučević nećkao i distancirao, iako je još prigodom potpisivanja ugovora o preuzimanju upravljanja nad cijelom omladinskom školom splitskog kluba inzistirao na garanciji da mu se neće nuditi mjesto trenera prve momčadi, predsjednika Svagušu ovog puta jednostavno nije mogao odbiti.

Razlog je jednostavan - uprava nema pravo dugoročno rješenje, nema kartu na koju je spremna uložiti svoj ugled. Iako su ispucani na deseci svakakvih imena, iako je na klupski faks stiglo mnoštvo životopisa i predbilježbi, iz ovog ili onog razloga nitko od njih nije "baš taj". Taj koji bi garantirao kontinuitet započetog rada na temeljima koje je minulog ljeta udario Stanko Poklepović slijedom recesijske politike oslanjanja na vlastite snage, koju je vodstvo kluba bilo prisiljeno provesti. Goran Vučević zapravo je jedina logična opcija u ovom trenutku, barem što se prve momčadi tiče.

Od Vučevića do Vučevića na klupi seniorske momčadi Hajduka prošle su dvije godine. Pet imena u međuvremenu je pokušalo održati ambicije koje je nametnuo novi, preoblikovani Hajduk, no ni jedan u tome dugoročno nije uspio. Ante Miše, Edoardo Reja i Stanko Poklepović kao ozbiljnija rješenja, Joško Španjić i Ivica Kalinić kao prijelazna, no ni jedan od njih nije poživio na tom mjestu više od nekoliko mjeseci.

Ante Miše bio je prvi Vučevićev sljednik nakon njegovog odlaska uslijed poraza u Zadru u jesen 2008. Velikim se nizom pobjeda Miše uspio oduprijeti činjenici da ga tadašnja uprava praktično dugo nije doživljavala ozbiljno i iz vikenda u vikend morao je odgovarati na pitanja o dolasku "pravih trenera" poput Zlatka Kranjčara ili Avrama Granta. Kako su se nizale pobjede tako je rastao i Mišin rejting i među upravom i među navijačima, no njegov je trenerski opus ipak bio opterećen stalnom dvojbom jesu li te pobjede plod njegovog kratkoročnog trenerskog efekta ili je samo "pobrao vrhnje" dobrih temelja koje je nalijevao Vučević. Posebno je to pitanje isplivalo kad su došli porazi i prvi zvižduci s tribina koje su mu dotad bile iznimno naklonjene.

Vučević je kao rijetko koji mlad i neiskusan trener prije (a i poslije) njega svojim radom, idejama i pristupom zaradio kredit mnogih koji su ga dočekali otvorena srca i željeli vidjeti što on zapravo može i čuti što zapravo želi. Već od prvih treninga uoči početka sezone 2008/09 bilo je vidljivo da će se neke stvari mijenjati, da Vučević želi u rad s Hajdukovom momčadi prenijeti dašak onoga što je Slaven Bilić unio u reprezentaciju. Osnova je bila razbiti kvantitetu rada s momčadi na manje cjeline, svakoj liniji momčadi posvetiti posebnu pozornost i posebne ljude, inzistirati na kvaliteti rada i pripremiti individualan program i pristup za svakog igrača koji sudjeluje na treninzima.

Njegov odlazak nakon poraza u Zadru bio je naprasit i brzoplet, mnogi su već tada rekli i nepotreban, jer je narušavao onu jednu stvar koju Hajduk odavno nije imao, a koja se s Vučevićem trebala promijeniti. Kontinuitet rada s prvom momčadi bez obzira na kratkoročne posrtaje. Klub nije inzistirao na njegovom odlasku, štoviše - mnogi su mu na njemu i zamjerili, a taj uteg preranog odlaska zacijelo je imao svoju težinu i sada kad je trajalo "nagovaranje" da preuzme prvu momčad barem do kraja zime. A ne bude li dramatičnih rezultatskih posrtaja do sredine prosinca - Vučević je jasan izbor i za proljeće.

Logično je postaviti pitanje - je li klupski menadžment donio dobru odluku povlačenjem Vučevića s mjesta šefa omladinske škole na mjesto trenera prve momčadi? Neoboriva je činjenica da su se pod Vučevićevim vodstvom posložile mnoge stvari koje je odavno trebalo posložiti u Hajdukovom "proizvodnom pogonu" i da su se počeli udarati temelji omladinskog pogona po uzoru na jedan od najpoznatijih i najboljih svjetskih - onaj Barcelonin. Pogon kojeg je Vučević imao prigodu izbliza proučavati i snimati i čije je postulate odlučio prenijeti u Split.

Vučević uspio napraviti nešto što je godinama "lebdjelo u zraku". Mnogi su se pitali kako je moguće da Hajduk dozvoljava da jedan svjetski vrijedan stručnjak poput Joška Vlašića nije iskorišten u najvećem splitskom sportskom brandu. Čast atletici i mogućnosti da još neko dijete iz splitskog ASK-a dosegne visine na koje je Vlašić odveo svoju Blanku, no Blanka je ipak jedna i jedinstvena. Blanka je čudo. I za stvoriti neku novu Blanku potrebno je neusporedivo više truda, rada i na koncu svega - sreće, nego isklesati dobrog nogometaša od nekog klinca kojemu će Vlašić napuniti tijelo energijom od koje će biti sposoban raditi ono što njegovi vršnjaci ili suparnici neće moći. Vučević je to prepoznao i dovukao profesora Vlašića u svoju priču. S Vučevićevim planom, Vlašićevim znanjem i podrškom uprave, Hajdukova je omladinska škola postala izvor velikog optimizma za Hajdukovu budućnost.

Je li pametno ugroziti taj dobro postavljen, ali još uvijek mlad i nejak projekt, povlačenjem Vučevića u rad s prvom momčadi? Teško je decidirano odgovoriti na to pitanje. Omladinska škola je temelj budućnosti Hajduka, no Hajduk mora živjeti i u sadašnjosti. Posebno u ovoj sezoni u kojoj se slavi stoti rođendan i u kojemu je ostao imperativ osvajanja titule prvaka protiv ojačanog Dinama koji opet izgleda moćno. Vučević nije nikakva garancija da će prva momčad pobjeđivati ili osvojiti naslov, a najgore što bi se moglo dogoditi jest da ga se "zgužva i ispljune" ukoliko ni ove sezone prva momčad ne ostvari zacrtane trofejne rezultate.

Što se budućnosti tiče, projekt konsolidiranja i reorganiziranja omladinske škole za Hajduk apsolutno nema alternativu. Bez obzira što se s Vučevićem događalo na mjestu trenera prve momčadi, klub mora prepoznati nužnost da omladinski pogon ne pati zbog toga i da se zbog izočnosti voditelja cijele priče ne odstupa od koncepta i projekta kojeg je zacrtao. No, koliko će vremena i energije imati sam Vučević za kvalitetno vođenje prve momčadi i paralelno držanje pod kontrolom svega što se događa s "klincima", drugo je veliko pitanje na koje će vrijeme dati odgovor. Jedno je sigurno - vođenje prve momčadi Hajduka ne trpi "fuširanje" i ne ostavlja puno vremena za bilo kakve druge obveze...