Bijeli tići pjevaju, a Dinamovi stagniraju

Dinamo mora bolje

Dinamo je, realno, osvojio prvenstvo i izgubio Kup, pa je sezona iz natjecateljske perspektive završena. Međutim, Krunoslav Jurčić u samoj završnici, koja će donijeti proslavu petog uzastopnog naslova prvaka, ne može previše uživati iz jednostavnog razloga što u igri njegove momčadi ne uživaju ni gledatelji, ni Zdravko Mamić, a sigurno ni on sam...

"Zadovoljan sam samo s rezultatom", procijedio je Jurčić nakon mršavih 1:0 s Lokomotivom kojoj je Dinamo uzeo dva ponajbolja pojedinca ove zime. S razlogom, jer pobjeda iz jednog sumnjivog jedanaesterca nad momčadi koja se s razlogom naziva "Dinamo B" ne da nije nikoga oduševila, već je svakoga dodatno zabrinula. Dinamo možda i nema za što igrati (iako mora u narednim kolima osigurati naslov), ali Jurčić igra za "goli život" i zato mora motivirati svoje momke da daju više nego što praktički cijelo proljeće pokazuju.

Izostanci Badelja i Moralesa mogu biti objašnjenje zašto Dinamova igra nije očekivano tečna, ali Jurčiću ne smiju biti opravdanja. Ako u Europi možemo opravdavati Dinamo jer su protivnici kvalitetn(ij)i, u domaćem prvenstvu ne smije biti isprika poput "imamo mladu momčad", "nedostajao je taj i taj", "teško je protiv zatvorenih protivnika", "nemamo Luisa Suareza, pravu klasu u napadu". Jurčić mora znati da ima najbolje nogometaše u Hrvatskoj, da ima puno bolje igrače nego Roy Ferenčina i da mora uvjerljivo dobiti Lokomotivu.

Modrog drukera brine ta neatraktivna, ali i sve neefikasnija igra, brine ga i stagniranje Dinamovih poletaraca, iako za to odgovornost moraju i sami snositi. Brine ga, jednostavno, što momčad pokazuje jako malo toga što bi nudilo razloge za optimizam uoči novih europskih odiseja.

Dinamo je ove sezone osvojio 77.7 posto mogućih bodova, što ga svrstava u gornji dom ako gledamo učinke vodećih momčadi europskih liga. No, ako se u obzir uzme iznimno niska razina kvalitete ove Lige 16, kao i činjenica da je Dinamo organizacijski i financijski svjetlosnim godinama ispred ostatka HNL-a (osim donekle Hajduka), onda bode u oči da su od Dinama u (puno) jačim ligama postotno uspješniji Barcelona, Twente, Dynamo Kijev, Young Boys, Benfica, Rangers... Pa i Crvena zvezda koja s 88 posto osvojenih bodova vodi u Srbiji gdje se igra istim sustavom (16 klubova) i gdje vlada slično "dvostranačje" Zvezde i Partizana. Nadalje, Jurčićev ovosezonski Dinamo je daleko od Dinama iz 2006./2007. (93 posto), Dinama iz 2007./2008. (83 posto), a tek nešto ispred Dinama iz prošle sezone (75 posto), koji je ipak igrao u izjednačenijoj ligi. Zaključak je jednostavan - od Dinama se očekuje više u HNL-u, rezultatski, a posebno u igri. Propjevali "bili tići"

Hajdukovci u još jednom promašenoj sezoni očajnički pokušavaju pronaći bar malo svjetla koje bi obasjalo aktualno rezultatsko stanje. Plasman u finale Kupa prvi je tračak nade u kakav-takav spas sezone, ali navijačka srca gotovo jednako je obradovala i priča s utakmice s Cibalijom, u kojoj su u glavnim ulogama tri Hajdukova "klinca"...

Mario Tičinović, Ante Vukušić i Goran Jozinović kreirali su dvostruko zadovoljstvo kod navijača Hajduka minule subote. Osim pobjede i prepolavljanja Cibalijine prednosti na (samo) tri boda, Hajdukov je puk obradovala energija i učinkovitost koju su s klupe donijela tri 19-godišnjaka. Jozinović je asistirao za prvi pogodak Tičinovića, a Vukušić zabio za pobjedu.

U sezoni u kojoj se "običan čovjek" i dalje drži za glavu zbrajajući koliko će milijuna do svibnja zaraditi Hajdukove "promašene investicije", tri Hajdukova "klinca" još su jednom pokazala pravi put kojim bi splitski klub trebao ići. Čak sedmorica od 14 onih koji su nastupili protiv Cibalije odrasli su u Hajdukovoj školi, a još trojica pripadaju "lokalnom bazenu" iz kojeg je splitski klub desetljećima crpio svoju snagu i kvalitetu. Takav "koktel" jedini nudi nadu u bolju i stabilniju klupsku budućnost, uz nužnost rješavanja "balasta" kojeg je kreirala minula uprava bacajući dioničarske milijune u vjetar.

U sjeni trojice "klinaca" ostala je dobra subotnja predstava Florina Cernata, koji je tijekom 90 minuta bio jedan od najraspoloženijih Hajdukovaca. Blijede i nekonkretne igre i dalje pruža plahi Marin Tomasov, koji bi se uskoro lako mogao preseliti na klupu i ustupiti mjesto čvršćem i konkretnijem Tičinoviću. Tomasov nikako da "eksplodira", dojam s tribina je da je često "premekan" u dvobojima i da premalo daje u odnosu na ono što se od njega očekuje.

Pobjedom protiv Cibalije Hajduk se dodatno primaknuo "reprogramiranom cilju" u prvenstvu, drugom mjestu, a još bliže mu može doći već u srijedu, kad na Poljud stiže Istra 1961, a u Vinkovce Šibenik. Međusobno razačunavanje dvije momčadi koje su ispred Hajduka moglo bi Splićanima u kombinaciji s pobjedom protiv Istre donijeti novi skok na ljestvici, no prije svega će Poklepovićeva družina morati smisliti kako probiti ljušturu u koju će Zoran Vulić zatvoriti svoju momčad na Poljudu.