Doslovne i figurativne pljuske

Nakon što je Niko Kranjčar riješio pitanje Izraela, a potom po travi Maksimira "valjao" Norvežane, vrijeme je za povratak na domaće travnjake i tako smo, kolo po kolo, ušli smo u drugu trećinu domaćeg prvenstva. Niti u 11. kolu nije bilo dosadno; dapače. Za ovu kolumnu najzanimljivije je bilo u Kranjčevićevoj gdje je doslovno i figurativno - pao mrak. Naime, još u petak su Pjesnici dočekali goste iz Karlovca i osim poraza na terenu, klub je upisao još nekoliko istih.

Prvo, dionice Kranjčevićeve za utakmicu finala Lige prvaka su drastično pale kada se - ugasilo svjetlo. 15 minuta je trebalo struji za povratak i reflektorima za paljenje iako, kako se igralo nakon povratka na teren, nitko se ne bi bunio da je jednostavno utakmica prekinuta; plus što bi se uštedjelo na struji. Ako su navijači Zagreba pomislili kako je to kraj njihovih muka itekako su se prevarili jer je jedan od njih uspio dobiti - batine. Ne, nije došlo do sukoba Gademza i Bijelih anđela već je navijač Zagreba dobio šakom u glavu od predsjednika kluba Dražena Medića. Možete si zamisliti Laportu da nakon zvižduka navijača preskoči ogradu i jednoga od njih opali šakom u glavu? Zvuči smiješno, zar ne? Iako je zapravo sve to skupa jako žalosno; posebno kada nije prvi, a vrlo vjerojatno niti zadnji incident čovjeka koji očito ima vrlo kratki fitilj. Tako je Medić doslovno pljusnuo jednog navijača, a figurativno sve; i to ne samo one koji navijaju za Zagreb.

Na Poljudu je Hajduk dobio Slaven Belupo, ali i još jednom odigrao loše što je publika "nagradila" zvižducima, a Dinamo je, za protivnike zabrinjavajuće rutinski, prošao Osijekom. Split je pak u 20 minuta dobio golova koliko u deset utakmica prije toga i doživio brutalno prizemljenje u Šibeniku, a Ljupko Petrović je na klupi Lokomotive krenuo onako kako je na klupi Sesveta stao - porazom.

Sve u svemu, idemo mi redom po klubovima vidjeti što su radili tijekom reprezentativne stanke i što im je to donijelo u Power rankingsima: Teško je naći neke zamjerke Dinamu Vahida Halilhodžića koji izgleda vrlo sigurno, ali - uvijek se nešto nađe. "Potpuno neprimjetan", "nevidljiv", "je li uopće igrao" i slično su bili opisi igre Ante Rukavine u Osijeku. Kada je pak nakon katastrofalne pogreške Smoje izbio sam pred vratara Osijeka - pokazao je školski primjer kako se takve situacije ne završavaju. Zapravo, bolje bi Rukavini bilo da se Smoje nije niti poskliznuo ili da ga Vaha nije ni stavio u igru. Hajduk ne igra dobro, ali bodovi svejedno dolaze što je odlika velikih momčadi; ili onih koji trenutno imaju sreće. Dok je Poklepović nakon utakmice uporno govorio "imamo 25 bodova", igračima sigurno nisu posebno dobro sjeli zvižduci tribina. Ništa, Poklepovićev recept nakon utakmice je bio "sad ću ja popit' konjak i smirit se pa će biti bolje" možda i nije loša ideja. Kako Hajduk igra u zadnje vrijeme, samo je pitanje vremena kada će svi i publika primijeniti isti recept; prije i poslije utakmice. Inter se novom pobjedom zadržao visoko na našoj ljestvici, a da opišem koliko je teško Iliji Lončareviću raditi - zamislite situaciju: počinje utakmica Barcelone, a na stoperskim pozicijama Villa i Xavi; ili recimo, igra Real, a stoperi su Higuain - Ozil. Tek tada bi Guardiola i Mourinho vidjeli koliko je teško raditi Iliji Lončareviću i koliko je zapravo dobar trener. Čisto da se zna, Gulić i Herceg su vrlo dobro odradili postao na stoperskim pozicijama iako, ruku na srce, nisu imali previše posla. Split je primio tri gola u 900 minuta i onda tri u 20. Natopljen travnjak Šubićevca nije bio sretan za čvrstu momčad Ivana Katalinića koja je doživjela težak poraz. Opet, da se igralo u bazenu, ma da se igralo u živom blatu to nije izgovor za nevjerojatan promašaj Obilinovića koji je glavom sa četiri metra prebacio gol. Bila je 79. minuta i na semaforu je pisalo 1:0; nakon toga je loše krenulo po Split. 3:0 zvuči kako komotna pobjeda i većina kladioničara je samo smireno zaokružila "jedinicu" na Cibaliju i krenula dalje, no oni koji su gledali ili slušali utakmicu znaju kako to nisu bili laki bodovi za domaće. Momčad Stanka Mršića je zabila tri gola iz dvije prave prilike dok su isto vrijeme izbijali loptu s vlastite gol crte. 3:0 i tri boda zvuče lijepo, no nije ovo bila posebno dobra uvertira uoči dolaska Hajduka. Mile Petković dijeli svoje igrače u dvije kategorije: "Imamo igrače koji ne pogađaju šanse i one koji čine pogreške". E sad, teško je reći u kojoj je kategoriji bolje/lošije biti. U svakom slučaju, tapšanja po leđima i priče o dobroj igri na Poljudu Slavenu su donijele ravno nula bodova. Momčad iz Koprivnice je i na Poljudu, po tko zna koji puta ove sezone, pokazala kako ima velikih problema s realizacijom. Karlovac je nakon remija protiv Hajduka u Kranjčevićevoj došao i do prve gostujuće pobjede ove sezone. Nisu gosti odigrali posebno dobru utakmicu, dapače, dojam je da su više puta dodali loptu protivniku nego suigraču, no svejedno su u utakmici koja je zbog nestanka struje trajala više od dva sata - bili bolji i uzeli tri boda. Sačer je promašio četiri zicera, Vugrinec pogodio stativu i imao nekoliko prilika, a Varaždin je svejedno upisao tri boda zahvaljujući Filipu Škvorcu koji je ušao u poluvremenu i pokazao suigračima kako se zabijaju golovi. Iako skoro godinu dana nisu dobili plaće, igrači Varaždina igraju odlično; možda je to recept koji bi trebali primijeniti i ostali klubovi. Siguran sam da bi se "varaždinski model" po kojem igrači besplatno pobjeđuju sviđao svim predsjednicima klubova; pa čak i navijačima. Rijeka odigra jednu dobru pa tri loše utakmice, no to se ne vidi na bodovima. Obzirom da su Riječani na odličnom četvrtom mjestu čovjek bi pomislio da Riječani ove sezone igraju dobar nogomet, no to uglavnom nije tako. Činjenicu što su tako visoko na ljestvici više mogu zahvaliti (ne)kvaliteti protivnika nego svojoj igri. Uostalom, kada ih predzadnja momčad prvenstva potpuno nadigra u svim segmentima igre i golman Rijeke bude prvo ime susreta - jasno je da se očekuje više; recimo, za početak - četiri točna dodavanja zaredom. Dočekali su na Šubićevcu i to: napokon prva domaća pobjedom kojom su postali bolji domaćin od Hrvatskog Dragovoljca; dobro, nije nešto, ali polako - napreduje se. Dugo su domaći lomili tvrde Splitovce s vidljivim strahom od primanja gola, no kada je Kartelo zabio za 1:0 - otvorilo se. Osim Jakoliša koji je ušao i dignuo igru Šibenika te Jelića koji je zabio dva gola, svakako treba pohvaliti i klub Šibenik koji je napravio nove press prostore. Kao što sam rekao: napreduje se. "Nema dvojbe za Istra zaslužuje kud i kamo bolje pozicije od ove", rekao je novi/stari trener Ister, dragi gost ove kolumne, Zoran Vulić; ja se slažem s njim. Puno puta sam prošle sezone hvalio Vulića i govorio kako Istra s njim neće ispasti iz lige i, koliko god se to trenutno čini nemogućim, tvrdim isto i danas - Istra neće ispasti iz lige. Osim ako čelnici kluba ne naprave jedan u nizu fantastičnih poteza i ponovno ga pusti da ode kao što su, između ostalih, pustili Roberta Lisjaka u Rijeku, a ovaj im u subotu nije dozvolio da mu zabiju. Veli trener Pavlović nakon utakmice kako ih je "gol na početku drugog dijela izbacio iz ritma" što sigurno vrijedi za njega jer je, iako je njegova momčad gubila, bio toliko zadovoljan svojim igračima da nikoga nije izvadio iz igre; prilično čudno i neuobičajeno je ne napraviti nijednu izmjenu. Posebno kada Tokić igra jednu od najlošijih utakmica sezone i sudara se s "kolegom" stoperom. Činjenice što su se ugasili reflektori i što je predsjednik Medić udario navijača su same po sebi dovoljno "bockasta" da ih ne treba posebno začinjavati. Kaže Branko Karačić nakon utakmice s Dinamom: "Nismo se mogli kvalitetnije suprotstaviti jer smo igrali s tehnički jačom i iznimno spremnom ekipom", sada to ubacite u google translate, stavite From: Football i To: Normalni i pisat će ovo: "Puno su bolji i više mogu trčati; nismo imali šanse". Loša stvar za Osijek je što su očito to gledatelji znali već i prije utakmice pa odlučili ostati doma i gledati utakmicu na televiziji. Zadar je zadnji put u gostima ostao neporažen još u ožujku kada su došli u goste Sesvetama pa se nisu niti previše nadali uoči dolaska zahuktalom Interu. Kada su u ranoj fazi utakmice zaradili crveni, onda još napravili i kazneni udarac - bilo je jasno: nastavak niza je tu. Zebić je nakon utakmice pokušao nešto malo komentirati suđenje, ali kao da je i sam brzo odustao jer je shvatio kako zapravo nisu imali nikakve šanse. Lokomotiva igra bez pritiska; to su sve mladi dečki koji skupljaju iskustvo; takve i slične najave pratili su Lokose prošle sezone kada su rezultati bili odlični i iznad očekivanja, no ove godine Lokomotivi ne ide i ne čini se kako će se uskoro nešto dramatično promijeniti; četvrti poraz zaredom samo dodatno stavlja uteg na leđa mladića. Jesu li Lokosi fizički (ne)spremni? To je sigurno zaključilo svih 100 članova obitelji koji su službeno zovu "gledatelji" koji su u subotu bili na Maksimiru jer su domaći igrači u nastavku "krepali". Ljupko Petrović je naučen na poraze, ipak je čovjek vodio Croatia Sesvete, no Lokosi se brzo moraju trgnuti. Kada vaš trener nakon osmog poraza u jedanaest kola optimistično zaključi: "Nema se tu što izmišljati", pa objasni: "Utopija je da ćemo se izvući. Trebamo se uigravati kako bismo se sljedeće sezone vratili u prvu ligu." Optimistično, nema što. Otprilike u trenutku kada su riječi trenera Dragovoljca izlazile iz njegovih usta kladionice su počele razmišljati o micanju tog kluba iz ponude. Ne bih htio nikoga imenovati, no svi znamo kako je završilo kada je jedan klub prošle sezone u ranoj fazi izgubio sve nade u ostanak i do kraja igrao za kl...ovaj, sebe i svoj sportski integritet.