Dr. Sivonjić i Mr. Rubil

Matematički gledano, 21. kolo prelomilo je prvenstvo. Iako su neki već prošle zime lagano počeli gravirati Dinamovo ime na trofej namijenjen prvaku, nakon pobjede Modrih u Koprivnici, te neuspjeha Cibalije i Hajduka, sasvim je izvjestan peti uzastopni naslov prvaka za maksimirski sastav...

U Maksimiru se često od drva ne vidi šuma. Igra li Dinamo lijepo, treba li odustati od Sammira, zaslužuje li igrati Kramarić, hoće li Mamić maknuti Jurčića ako izgubi od Hajduka... Sve su to naizgled zanimljivije teme od jedne puno važnije - Dinamo će peti puta zaredom osvojiti naslov prvaka Hrvatske.

U neki čudesan preokret u posljednjih devet kola teško je povjerovati, ne zbog neviđene snage Dinama, već zbog neviđene slabosti konkurencije i neviđeno slabašne lige. Petim uzastopnim naslovom Mamićev će Dinamo ponoviti uspjeh Canjugine Croatije (1996.-2000.), s time da zadnja od tih titula nije Canjugina (sredinom te sezone vraćeno je ime Dinamo), a Dinamo će na "vječnoj HNL ljestvici" upisati 12. titulu, točno dvostruko više nego što ima najveći rival.

Čudesan je to preokret za klub koji je u sezoni 2004./2005. utrku Hajduka i Intera promatrao iz Lige za ostanak. Zdravko Mamić te je sezone štošta naučio, i postavio temelje projekta od kojeg i danas ubire plodove. Pune se i blagajna i trofejna vitrina, čak i - hrvatska reprezentacija.

Dinamo fantastično prodaje, čak i u europskim okvirima se nogometni djelatnici dive i čude Mamiću, ali Dinamo pritom stvara igrače (reprezentativnog kalibra), a da uz sve to rezultat ne pati, on je čak i u Europi - solidan. Poput Canjuge, Mamić nema publiku (samo iz drugih razloga), ali nema ni Ligu prvaka. Hoće li je konačno dosanjati iduće sezone? Instant-euforija instantno splasnula

Kako prijetiti "pravom" Dinamu, kad se ne možeš nositi ni s njihovom "prethodnicom". Hajduk je u subotu ubilježio još jedan tužan i ružan poraz, kojemu ništa ne pomaže ni podatak da je bio bolji. Bodovi su ostali u Maksimiru, a Dinamo uopće nije igrao...

"Jedan smo dali sebi, drugi nam je zabio Svilokos", jadaju se na Poljudu nakon nove maksimirske pljuske. Čini se da nije uopće važno tko stoji nastuprot "bilima" kad se igra u Maksimiru, gaće padaju sam, bez potrebe da ih netko uopće pokušava skinuti. Dojam svih koji su vidjeli utakmicu je da je Hajduk bio bolji, ali je u gospodskoj maniri kao pravi gost po pravilima bon-tona svom domaćinu donio i poklon. Tri boda.

Pričati o jednoj pogrešnoj sučevoj odluci, makar to bio i dosuđeni jedanaesterac, u situaciji kad na terenu stoji nešto što vrijedi "sto" i nešto drugo što u istom vrijednosnom (čitaj platežnom) sustavu vrijedi "dva", je besmisleno, čak bi se reklo i bezobrazno. Svjesni su toga i u Hajduku, pa uz zrno ljutnje zbog Svilokosove pogrešne procjene, puno više razmišljaju o tome gdje je nestala instant-čarolija instant-trenerskog-rješenja Špace Poklepovića?

Nije zapravo nestala nigdje, jer je nije ni bilo. Lijepo je iz navijačke perspektive zvučao gromoviti 8:0 ulazak u proljeće, ali svi koji su se oduprli naletu instant-euforije nisu bili dojma da je to - to. U sportu instant-rezultat ne postoji, ne možete kupiti sve i misliti da ćete sve i pobijediti. Tako mi madridskog Reala.

Dok se Hajduk opet okreće suzbijanju instant-krize koja traje već čitavo desetljeće, malo crnog smijeha na napaćena lica hajdučke navijačke armije donio je subotnji potez Gorana Rubila. Hajdukov branič postao je instant-junak na Youtubeovom servisu, a njegovom će se autogolu diviti ljubitelji sportskih akrobacija diljem svijeta i upoznavati se s čarolijama koje se događaju u hrvatskom prvenstvu. Više su Ilija Sivonjić i Goran Rubil svojim trenucima inspiracije dali za promociju HNL-a van granica Lijepe naše, nego sve TV emisije i novinski članci ove sezone. Sivonjić prošle je jeseni bio Dr. Jeckyl, a Rubil je proljetni Mr. Hyde...