Jesen promašaja

Mladi i stari, sjajni i razočaravajući - puno smo analiza Dinamovih igrača ove sezone priredili, a u svemu tomu nekako se izgubilo ime Milana Badelja koji iz tjedna u tjedan pruža vrlo dobre partije, i u svojoj drugoj pravoj sezoni iznosi ozbiljnu kandidaturu za reprezentativni dres...

Badeljev talent nikad nije bio sporan, čak ni skautima Manchester Uniteda, no na prijelazu iz juniorskog u seniorski kadar upitnima su se činile njegove fizičke predispozicije. Iako obdaren znanjem, tehnikom, pregledom igre, Badelj motorički "nije Luka Modrić".

Dinamov poletarac je, međutim, već u prvoj sezoni pokazao da može, da bi ove uspio svoje nedostatke još bolje "zakamuflirati". Iako još uvijek taktički nedovršeni učenik Krune Jurčića, Badelj je naučio dovoljno da Dinamu ne bude defanzivna slabost, baš kao što je poradio na svojoj motorici (koliko se to može) da trkački izdrži zahtjeve koji se danas postavljaju pred zadnjeg veznog.

To je ujedno i prava pozicija Milana Badelja - zbog manjka brzine on ne može biti krilo, a današnji nogomet ne nudi puno mogućnosti za "playmakere" na nekakvim pozicijama bez obrambenih obaveza. No, na stranu njegove mane, Badelj je ovaj tekst zaslužio zbog vrlina.

On je, naime, ove sezone drugo ime Dinama, tik do statistički nedodirljivog Pedra Moralesa. Gotovo da se i ne sjećamo utakmice u kojoj Badelj nije igrao, u 23 utakmice postigao je devet pogodaka što je zavidan učinak za zadnjeg veznog koji, k tome, ne izvodi prekide i jedanaesterce. On je igrač koji vuče konce igre Dinama, sve je bolji u defanzivnom bloku, inicijator većine akcije, jednostavno - dirigent modrog orkestra. Badelj je, k tome, i igrač poteza, iako možda Jurčić to ne želi od igrača na toj poziciji.

Očigledan napredak prepoznao je i izbornik, a hoće li se u tom reprezentativnom kadru Badelj i zadržati - ovisi samo o njemu i njegovom radu, jer talent je, i to reprezentativni, neupitan. Jesen promašaja

Subotnji nevjerojatni promašaji Hajdukovih nogometaša protiv sesvetske Croatije fino su personificirali čitavu jesensku sezonu splitskog kluba. U utakmici u kojoj su mogli bez većih naprezanja srušiti svoj rekord iz 1994/95 kad su s 10:0 pregazili Radnik, Hajdukovci su promašivali nemoguće. I tako devet puta...

Trener Croatije Anto Petrović po završetku subotnje utakmice rekao je kako je "realno moglo biti 15:0 za Hajduk". Da, zaista je moglo, bez ikakvog pretjerivanja, samo da su Hajdukovci pogađali ono što je bilo teže promašiti. Igrao je Hajduk ove sezone s nekoliko niželigaša u želji da visokom pobjedom napuni ispražnjeni akumulator svoje momčadi, no lošim predstavama i promašajima samo su ga dodatno praznili. Sve dok nije stigla potpuno rasuta sesvetska momčad.

Dobro, postiglo se šest pogodaka, Hajduk ih je toliko postigao u prethodnih sedam kola zajedno. To može nešto značiti, otprilike koliko i Slavenu Biliću utakmica protiv Lihtenštajna. Da je s druge strane stajala ijedna druga HNL-momčad, tko zna kako bi završilo. Sjetite se, promašaji, promašaji, promašaji - pa Šibenik ili Karlovac u svom prvom prijelazu centra zabiju i uzmu bodove. Croatia je, međutim, klinički mrtva momčad i ukoliko ne dođe do radikalnih promjena do kraja sezone služit će isključivo kao "kanta za napucavanje".

Što je Reja dobio iz subotnje golijade? Konačno su zabili napadači (Paraiba i Vukušić), Tomasov je "vraćen u život", a Šerić je definitivno dokazao da ga se ne treba gurati na stopera. Saznao je i da je Ibričić definitivno prvo ime ove momčadi, a da će imati još puno posla kako bi Anasa Sharbinija vratio u formu koja se od njega očekuje. Nakon pljeska i par utakmica kredita, prvi zvižduci počeli su slijetati na njegova nejaka ramena.

Hajduku slijedi završni stampedo sezone u kojemu je pritisak potpuno prebačen na kup. A tamo ih opet čeka - Štimac. Ne prođe li se u polufinale, Reja više neće imati ni jedan adut za mirnu i radnu zimu. U srijedu u Kranjčevićevoj Hajduk polaže prvi od dva završna testa ove propale jeseni.