Kako je dobro gaziti sve opet

Već par tjedana me prijatelji pitaju "koliko sam ja lud" kada im kažem da sam bio na Sesvete - Istra/Osijek/Slaven, a ja ih pokušavam uvjeriti kako to uopće nisu tako loše utakmice kao što zvuče; i zaista one protiv Istre i posebno ona protiv jako dobrog Osijeka nisu bile ekstra-loše. Nakon utakmice Sesvete - Slaven jednostavno sam odlučio lagati gdje provodim subotnje večeri jer to što je oko 100 ljudi gledalo u Kranjčevićevoj jest trajalo 90 minuta, ali nije bio nogomet. Prvih 15 minuta možda, ali ostatak utakmice - sigurno ne.

Dan poslije bio sam u Maksimiru na Dinamo - Rijeka i moram reći da sam se osjećao kao Borat u US and A. Dakako, ne zbog broja gledatelja kojih nije bilo znatno više nego večer prije, no nogomet je bio onaj s televizije; onaj o kojem sam kao mali pričao s prijateljima u školi za vrijeme prirode i društva. Bilo je tu akcija, poteza, udaraca, golova i svega ostaloga što su osnovne karakteristike nogometa. Istina, nije bilo gledatelja, ali - ne treba pretjerivati. Dinamo se tako nakon novog europskog poraza samo par dana kasnije iživio na Rijeci i jedva čeka susret Kupa, a potom "gostovanje" u Maksimiru kod Lokomotive. "Kako je dobro gaziti sve opet" može se čuti iz Plave svlačionice; sve do Timişoara.

Dinamov kronični, a rekao bi problem zagrebačkih klubova, izostanak gledatelja već standardno nema Hajduk. Dvije uzastopne pobjede trebale su Splićanima da ih dođe 8.000 na Poljud iako je više gledatelja bilo u Splitu i dok je Hajduk lovio prvu pobjedu nego što ih ima Dinamo u Maksimiru gdje je najmanja pobjeda ona protiv Međimurja 4:0. U svakom slučaju, Hajduk se diže, a pravi ispit za Reju bit će gostovanje u Vinkovcima sljedećeg tjedna.

Dok se Hajduk očekivano diže, Zagreb održava istu nekvalitetu igre i čvrsto drži nulu na kontu. Teško je nakon sedam poraza očekivati bod(ove) na Poljudu, no nešto, bilo što su ipak očekivali od Pjesnika njihovo najvjerniji navijači; samo ih takvi još i mogu gledati. Igor Štimac najavljivao je ofenzivan Zagreb, no Zagreb je bio ofenzivan isto koliko i Rijeka u Maksimiru ili opasan kao Marinov "prijatelj" Frederic Piquionne.

Najveće iznenađenje, moram se pohvaliti da sam ga pogodio na kladionici, jest pobjeda Lokosa u Karlovcu. Iako je to bio dvoboj momčadi iz vrha protiv one iz dna, svakome tko prati HNL je jasno kako niti jedno od ova dva mjesta nije realan pokazatelj snage momčadi. Lokomotiva je odigrala još jednu dobru utakmicu, a Karlovčane je ovaj poraz, ne još spustio, ali približio zemlji s koje su visoko, visoko poletjeli.

Osijek je upisao četvrtu pobjedu zaredom i s puno opravdanog optimizma idu u Koprivnicu sljedeći tjedan, Međimurje i Šibenik nastavljaju skupljati domaće bodove, a Istri niti povratak na Verudu nije pomogao protiv ove sezone vrlo dobre Cibalije.

Kada se sve zbroji i oduzme, ovotjedni Power rankings izgleda ovako: Nakon poraza od Anderlechta i financijskih kazni koje je dinamovcima odrezao gazda, Plavi su uništili Rijeku, a nakon utakmice trener Jurčić je poručio kako Dinamo ne igra isti sport u Europi i u Hrvatskoj. Prilično nelogično, ali istinito jest da navijače više zanima onaj "europski sport" u kojem često njihova momčad gubi nego onaj "domaći" u kojem Dinamo iz pet utakmica u Maksimiru ima gol razliku 28:1. 1.500 gledatelja na derbiju kola je žalosno. Osijek mi je jedan od naših najdražih klubova, a igrama koje pružaju u posljednje vrijeme stekli su brojne simpatije. Tomislav Steinbrückner i njegova ekipa igraju jako dobar nogomet i pobjeda protiv Zadra trebala je biti i puno uvjerljiviija od konačnih 3:0 da napadači Osijeka imaju samo malo više koncentracije i znanja u završnici. Unatoč tome, Osijek zaslužuje pljesak i zaslužuju biti tik do nedodirljivog Dinama. Slično kao u Kranjčevićevoj, čvrsto se postavila Cibalija u Puli i čekala svoje prilike. Za razliku od užasnog Zagreba, Istrani su prijetili preko Šehića, a opasno je pucao i Radotić po vlastitom golu, no vratar Antolović bio je vrlo siguran. S druge strane, prijetili su i Vinkovčani pa je tako neriješen rezultat najrealniji ishod; ishod koji ostavlja Cibaliju na drugom mjestu. Hajduk je nanizao tri pobjede pa iako je ova zadnja ostvarena protiv Zagreba i kao takva bi trebala vrijediti dva boda, Edoardo Reja i njegova momčad počinju izgledati dobro. Očekivano je bilo dizanje Hajduka, no problem bi mogao biti napad jer Hajduk nema napadača. Ahmad se ozlijedio pa mlađi Anas igra u napadu s Ibričićempa se postavlja pitanje: Gdje su Paraiba, Rodić, Čop, Vukušić pa i mladi Sačer? Karlovac je nakon osam kola treći na tablici i sigurno je kako su u klubu itekako zadovoljni, no koliko su svojim rezultatima zaslužili simpatije, bahatim izjavama i trash talkom uoči dolaska Lokomotive u grad na četiri rijeke zaslužili su ono što su i dobili - poraz. Posebno je dobra vijest za navijače Šibenika što je Varaždince sam dobio Ermin Zec i tako najavio povratak u prošlosezonsku formu. Najbolji igrač Šibenika je izborio pa zabio penal i onda zabio još jedan gol što je bilo dosta za pobjedu. Kako u Šibeniku uvijek vole pričati o sucima, vrijedi spomenuti da je sudac Batinić isključio dva igrača Šibenika (na što se domaćini naravno žale), a potom unatoč pet izmjena i dva crvena kartona produžio utakmicu tri minute da bi nakon dvije i 38 sekundi svirao kraj (na to se domaćini naravno ne žale). Iako su gosti iz Zaprešića dobro otvorili susret i poveli pogotkom Grgurovića, Međimurci su uspjeli doći do tri boda i zahvaljujući prekrasnom eurogolu Eliomara. Međimurje je tako nastavilo impresivan score na domaćem terenu gdje su nakon remija s Karlovcem na otvaranju, upisali četiri uzastopne pobjede. Nakon uvodnih loših rezultata, dolaskom Kelave i prikupljanjem potrebnog iskustva - momčad s Kajzerice počela je pobjeđivati. U derbiju druge lige Lokosi su osvojili sva tri boda u Karlovcu, veseli se vratili u Zagreb i već sada se okreću velikom obračunu s Dinamom u kojem je glavni sudac Zdravko Mamić, prvi pomoćni Zoran Mamić, drugi pomoćni Damir Vrbanović (svi iz Maksimira), a četvrti sudac Tin Dolički (Kajzerica). Bit će to prava poslastica. Što napisati nakon poraza 6:0? Najbolji komentar dao je bivši trener Robert Rubčić svojom neopozivom ostavkom, a prije toga rekao je kako je njegova momčad odigrala sramotnu utakmicu. I zaista jesu; Riječani niti jednom nisu ozbiljnije zaprijetili Lončariću, u sredini ih nije bilo, a u obrani bi više dinamovcima smetali stupići. Rijeka tako nastavlja na gostovanjima biti Zagreb s time da su u Maksimiru zorno kopirali Pjesnike. Zadar je potpuno nadigrao Sesvete u prošlome kolu, no da je to više do nekvalitete Sesveta nego do kvalitete Zadra uvjerili smo se u ovome kolu kad su Osječani uništili Zadrane. Da su domaćini imali malo više koncentracije bila bi to pobjeda u Dinamovu stilu, a Zebić bi pred sobom imao vrlo neugodan tjedan. Srećom po njih, sljedeće kolo im dolazi Istra. "It takes two to dance" se kaže pa ću tako definitivno u tužbu protiv Sesveta za povratom 90 minuta života uključiti i Slaven Belupo. Koprivničanci su odigrali još jednu vrlo lošu partiju, bez želje, žara, agresivnosti, znanja, trčanja, dodavanja, pucanja i tako tih par sitnih detalja. Prava je šteta i glupo pravilo što su Slaven i Sesvete dobili po bod za svoj nastup jer ga nisu zaslužili. Još jedna klasična utakmica Varteksa u koju igrači uđu s mišlju: stvarno nije bitno kako će ova utakmica završiti. Poraženi su Varaždinci u Šibeniku gdje ih je trebalo biti dva više na terenu da bi shvatili kako igraju sa Šibenikom, a ne Bayernom i da mogu početi igrati nogomet, no bilo je kasno. Srećom po njih, ima puno (previše) momčadi u ligi koje mogu lako dobiti i tako si osigurati ovakve rekreacijske predstave. Konačno su Istrani odigrali prvoligašku utakmicu na svojoj Verudi, pred dvije i pol tisuće svojih navijača koji, osobno najbolje to znam, zaslužuju gledati voljenu momčad u svome gradu. Drugi par rukava jest kakvu to momčad oni gledaju i kako je oni vide. Istrani su igrali protiv Cibalije koja je bolja momčad od njih pa tako 0:0 i nije loš rezultat. Lijepo od mladog Mateja Delača što je odlučio pustiti gol Međimurju kako ga Chelsea ne bi odvela iz Zaprešića ranije od predviđenog. Uostalom, njemu su rekli da što brže uči od Petra Čecha, a koliko kvalitetno i brzo čudo iz Zaprešića uči najbolje se vidjelo ovoga vikenda kada je samo tjedan dana nakon izleta u prazno svog mentora - učinio isto. Je li možete zamisliti utakmicu, nogometnu utakmicu, u kojoj bude jedan prekrasan i jedan vrlo lijep pogodak, a ona bude najgorih 90 minuta vašeg života? Tako sam se osjećao ja i otprilike 125 drugih nesretnika koji su subotnju večer proveli u Kranjčevićevoj. Koliko god su mi Sesvećani postali dragi nakon dobre predstave protiv Istre i borbene protiv Osijeka - sve su uništili u 90 minuta antinogometa protiv Slavena. Nakon što sam u subotu gledao Barcelona - Atletico mogu s priličnom sigurnošću reći kako Zagrebu ne bi pomogao niti Leo Messi koji je što zabio što namjestio četiri pogotka. Zagreb je toliko loš da im dolazak jednog Igora Štimca nije pomogao; što onda dodati? Naravno, pod dolazak Štimca smatram onih 75 minuta koliko je zapravo proveo na klupi jer je prvih 15 iz lože pratio susret kako bi što bolje vidio kako "stoje njegovi igrači". Kad je sve dobro vidio i spustio se na klupu, njegova je momčad izgubila 2:0 bez da je opasnije zaprijetila Subašiću. Čini se kako će ipak trebati više od 15 minuta "skautiranja" vlastite momčadi da bi se osvojio prvi bod.