Konture novog Hajduka i maksimirski svijet paradoksa

Dinamo je uspješno apsolvirao Cibaliju između dva važna europska ispita, no ne baš lako izborena pobjeda protiv fenjeraša nije pomogla u građenju bolje atmosfere oko zagrebačkog kluba. Štoviše, hrvatski prvak odlazi u Tiraspol po osvetu protiv Šerifa s mnogo upitnika pred sobom…

Kako je moguće da vlastiti navijače zvižde na svirani čisti jedanaesterac za Modre? Kako je moguće da mediji iz dana u dan izmišljaju transfere koji se ne ostvaruju i izjave koje su odmah demantirane? Kako je moguće da je glavna tema uoči Šerifa – tko će biti novi trener Dinama? Je li ovo zaista kruna hrvatskog, kako klupskog, tako i medijskog, odnosa prema trenerskoj struci? Nakon dvostruke krune, prolaska u 3. pretkolo Lige prvaka i četiri boda iz dvije utakmice u Prvoj ligi, Ante Čačić je već bivši?

Nije ni čudo da iz takvog Maksimira žele pobjeći ne samo gledatelji već i nogometaši, željni normalnije, pozitivnije, kvalitetne atmosfere prvenstveno oko kluba, jer u klubu ona nije ni izbliza tako mračna. No, dinamovci su se na ovakve stvari već trebali naviknuti, naučiti ih ignorirati, jer pred njima je jedna lijepa šansa za osigurati jesen u Europi i dati si prigodu ponoviti ulazak u Ligu prvaka, koji klubu osigurava puno novca i mirniju kratkoročnu budućnost.

Protiv Cibalije Dinamo opet nije briljirao, niti je došao do lagane pobjede nakon što su nepotrebnim kaznenim udarcem Modri kompromitirali ugodnih 2:0. No, ovo je ipak bila najbolja predstava Dinama ove sezone, protiv vjerojatno najslabijeg suparnika. Vidjelo se koliko je za igru Dinama značajan Jerko Leko, suspendiran u prve dvije europske utakmice, ne zbog izborenog i realiziranog jedanaesterca, već zbog stabilnosti i agresivnosti koju donosi u sredinu terena, a koja nedostaje kada tu veznu liniju čine Badelj-Kovačić-Sammir.

Ako je Leko bio najbolji, Duje Čop mogao je biti najzadovoljniji pojedinac nakon utakmice. Snažnim udarcem došao je do prvijenca u modrom dresu i dao naznačiti da ima potencijal pretvoriti se iz prinove u pojačanje. Dinamu su dodatnu svježinu dali oni koji do sada nisu (puno) igrali, Šimunić, Alispahić, Pokrivač i Ademi, pa je očito da će ta širina biti velika snaga Dinama ove jesene, ako će Modri morati igrati na dva kolosijeka. Šerif im je prva prigoda da to osiguraju, ujedno i da sačuvaju stolicu treneru… Konture novog Hajduka

Četiri su utakmice u nogama Hajdukovih "klinaca" i polako se počinju nazirati konture onoga kako bi trebao izgledati "Krstičevićev Hajduk". U 360 službenih minuta, "golobrada" bijela momčad primila je tek jedan pogodak i to u trećoj minuti nadoknade u Rigi. Čvrstina i trka glavni su "forte" ovogodišnjeg Hajduka...

Hajduk nije dozvolio da mu susjedi iz Parka mladeži "prekrajaju gradski poredak" na njegovom stadionu. U utakmici punoj ritma, trke i borbenosti, jednom sasvim solidnom gradskom derbiju koji je na tribine privukao oko 12.000 radoznalaca i ulio još malo "svježeg kapitala" u Hajdukovu (a uskoro i u Šibenikovu) kasu, bijela mladost nadjačala je crveno iskustvo. Hajduk kao da je htio poručiti: "Mi smo jedini vladar ovog grada."

Nakon četvrte odrađene utakmice u minulih desetak dana polako se naziru konture novog, Krstičevićevog Hajduka. Znalo se na čemu novi Hajdukov trener bazira svoju viziju nogometa, na trci, ritmu, agresiji, no očito je bilo potrebno odraditi cijele pripreme kako bi nova "čelična pluća" Hajdukovih igrača profunkcionirala. U završnici prošle sezone nije išlo, već je bilo prekasno za neke velike zahvate pa su se u svlačionici Hajduka više zbrajale ozljede i "ozljede", nego bodovi.

U četiri ovosezonske utakmice Hajduk je pokazao čvrstinu i trku kakvu je rijetko kad u kontinuitetu pokazivao prošlih sezona. "Srce" novog Hajduka su "maratonci" Josip Radošević i Franko Andrijašević, koji, kako se čini, mogu "trčati danima". Posebno se to odnosi na 18-godišnjeg Radoševića, koji je već s tribina dobio nadimak "terijer". On je, uz vratara Blaževića, Maloču, Vršajevića i Vukušića, jedini odradio svih 360 minuta. A to se u završnici posljednje utakmice, one sa Splitom, uopće nije primjetilo na njegovoj trkačkoj kvantiteti i kvaliteti.

Upravo u toj grupi leži i "kičma" ovogodišnjeg Hajduka. Vratar Blažević odradio je 360 minuta bez greške i dao dodatnu sigurnost svojoj novoustanovljenoj obrani. Maloča je postao stožer obrane i zaradio reprezentativni poziv, a Ante Vukušić brzo se prometnuo u pravog i ozbiljnog vođu na terenu. Bila bi prava šteta ostati bez njega prije kraja ove sezone, jer sa svojom 21 godinom ovo bi mogla biti njegova "sezona eksplozije". U Hajduku, u poznatom okruženju, u momčadi koja će raditi za njega, ali i on za nju.