Korak naprijed, natrag dva

Možda je Dinamo zamijenio europsku i HNL formu. Kako drugačije objasniti da su Modri promarširali s 3:0 u Temišvaru, a onda 10 dana kasnije ostali bez ozbiljne šanse protiv posljednjeplasirane momčadi prvenstva? Jesu li glave dinamovaca već bile u Amsterdamu, je li Igor Štimac izmislio dobitnu formulu ili je poraz u gradskom derbiju rezultat mješavine različitih faktora?

Iako se u četvrtak navečer Kranjčevićeve neće sjećati nitko iz modrih redova, sigurno da Kruno Jurčić nije priželjkivao ovakvu uvertiru za Dinamovo sada već tradicionalno gostovanje na Areni. Njegova momčad iskazuje nevjerojatne amplitude, uspijeva varirati između najboljih mogućih i kriminalnih izvedbi i to u minimalnim vremenskim razmacima.

Žalosno je kada se opetovano mora razgovarati o pristupu profesionalaca koji su (pre)dobro plaćeni da bi ovakve utakmice odrađivali "u leru". Dinamo može izgubiti, ali nedopustivo je da protiv fenjeraša koji je skoro 30 minuta igrao s igračem manje stvori jednu polupriliku za gol. čak i ako su se svi "španeri" ustali na lijevu nogu - a ne pamtimo kada su tako loše odigrali i Morales i Mandžukić i nevidljivi Sammir i svi ostali - Modri moraju "na silu" stvoriti barem pristojan broj šansi kako bi opravdali novac koji se u njih ulaže.

Ne može se, međutim, osporiti niti utjecaj Igora Štimca i njegove momčadi na anemičan izgled Dinama. Štico na presici nije krio kako je Anderlecht poslužio kao model kako zakočiti Dinamo s dvostrukim blokom, te da se uz ozbiljnu taktiku, pravu disciplinu i prije svega pravi pristup - a taj je da se nikome unaprijed ne poklone bodovi - može zapapriti svakome.

Štimčeva indirektna poruka ostatku lige bila je jasna (i hvale vrijedna) - ne skidajte gaće pred Dinamom prije utakmice. Nastavi li ugrađivati svoj fajterski duh u redove Pjesnika, Štimac bi mogao Zagreb povesti tamo gdje prema kvaliteti pripada, posebno kada mu se vrate svi ozlijeđeni igrači, i kada se - ovisno o Fifi - pridruži Kruno Lovrek.

Da li je taj poraz značajan iz perspektive da ostatak HNL-a shvati da se može igrati s Dinamom? Možda, iako je vjerojatnije da nije. Dinamo je pokazao da je svjetlosnim godinama ispred ostatka lige, čim ubaci u malo višu brzinu. Dakle, ipak ovisi samo o sebi. U porazu je možda dobro tek to što se uoči Amsterdama neće pumpati nerealno optimistična atmosfera, u takvoj Dinamo obično podbaci. Ovako, u jednoj potpuno drugačijoj utakmici, Zagrepčani s igrom iz Temišvara imaju šansu po treći puta u 11 godina baciti "kopljanike" na leđa. Korak naprijed, natrag dva

U Split su se vratila ružna vremena. Pokazuje to živa u termometru, ali još više novi deprimirajući izgled Hajdukove momčadi, koja je razočarala i trenera Reju i onih gotovo 5.000 promrzlih gledatelja koji su došli pozdraviti prvo ovosezonsko smanjivanje razlike u odnosu na Dinamo. Da, bez obzira na svu "šumu" koja se ispred njih nalazi, Hajdukovci se i dalje ravnaju isključivo po najvećem rivalu. Malo Hajdukovaca uopće zna tko je sve ispred njih na ljestvici trenutno, ali svatko od njih zna za nesretnih "minus 13"...

Lice Edoarda Reje po prvi put je primilo mimiku koju smo viđali kod mnogih njegovih prethodnika na Hajdukovoj klupi. Ljutnju prije svega, ali i veliki upitnik iznad njegove glave ispred kojega je pisalo "što se ovo dogodilo"? Nedjelja koja je otvorena s malo šećera iz Kranjčevićeve koji je dao nagovijestiti da ni Dinamo nije toliko nedodirljiv kakvim se činio, zapečaćena je depresivnim, beskrvnim izdanjem i porazom od susjeda iz Šibenika. Puno je poraza doživio "bijeli brod" ove sezone, no ovaj se bez problema može podvesti pod možda i najteži. Da, teži i od Žiline i od Zadra i od Rijeke.

Zašto? Zato što je Hajduk pod trenerskim ravnanjem Talijana kreirao dojam o "početku povratka". Nije se briljiralo, ali bodovi su se skupljali. Počeo je proboj prema vrhu i skupa Hajdukova momčad najavljivala je kako kreće "tutanj" prema leđima svog najvećeg rivala. Malo je koga zanimalo tko se trenutno nalazi ispred Hajduka, svi su gledali samo u onih "minus 13" u odnosu na rivale iz Maksimira. I počeo se stvarati dojam da se stvari počinju slagati. A kad je Štimac zaustavio "modre" u Kranjčevićevoj i dao Hajduku prigodu za prvo smanjivanje prednosti, "minus 10" činilo se kao "minus jedan".

No, Hajdukovci su činili ražanj dok je Zec bio u šumi. Nakon Šibenika mnoge je zapljusnula mrzla voda realnosti, a drugo mjesto i neki senzacionalan rasplet do kraja jeseni koji bi barem prepolovio zaostatak i Hajduku ostavio šansu da se na proljeće "pohvata" s Dinamom čak i za titulu, nakon ove nedjelje definitivno su pokopani. Za Hajdukovce je prvenstvo od sinoć i definitivno prekriženo.

Što se same utakmice protiv Šibenika tiče, Hajduk je platio danak propuštenim šansama braće Sharbini koje su bile u domeni nevjerojatnoga. Anas je Sharbini po prvi put s Poljuda ispraćen žestokim zvižducima za ono što je "pokazao", a s obzirom na dojam koji je ostavio dok je bio na terenu, čekaju ga teška vremena u bijelom dresu. Navijači Hajduka vole znalce, a Anas to bez dvojbe jest. Ali nezainteresirane primadone vrlo brzo pročitaju i vrlo teško rehabilitiraju. Anas Sharbini pljeskom na kredit je dočekan u dresu Hajduka. No, kredit je brzo potrošio i ako ne želi završiti kod "zelenaša", morat će početi odrađivati ono što se od njega očekuje. I pokazati da mu nije svejedno.