Marljivi Čačić i Hajdukov "napadački trozubac"

U nekim drugim vremenima, na temelju posljednjih Dinamovih predstava moglo bi se napisati - isplati se doći na Maksimir. No, u okruženju Prve lige gdje smo samo ovog vikenda imali jednu prekinutu i jednu neodigranu utakmicu, simpatične i dopadljive predstave Modrih padaju u drugi plan...

U susretu protiv Lokomotive, jedino razočaranje za Dinamo bila je - Lokomotiva. Momci koji pretendiraju na mjesto kod "velikog brata" pokazali su najmanje do sada u međusobnim susretima. Modri su ih pregazili sa 6:0, mogli su i s kojim pogotkom više, iako je i ovakva realizacija "san snova" za jesenski Dinamo.

U sjeni svih tužnih i ružnih događanja u hrvatskom nogometu, Ante Čačić slaže momčad koja igra sve bolji i ljepši nogomet. Šest utakmica, šest pobjeda, uz tek jedan primljeni pogodak i 19 postignutih, fina su Čačićeva bilanca na početku prvoligaškog puta s Dinamom. Čačić je najavio da će momčad izgledati sve bolje, i iako to treba uzeti s rezervom s obzirom na snagu protivnika (Varaždin, Lokomotiva), 10:0 u posljednja dva kola zorno pokazuje da je novi Dinamov trener na pravom putu.

Pokazuje to i šest različitih strijelaca protiv Lokosa, trebalo ih je biti i barem sedam, no prvi topnik lige Fatos Beqiraj nije imao svoj dan. Koliko mu je stalo do prave šanse pokazao je Tomečak kojeg slomljeni nos nije spriječio da glavom postigne vrlo lijep pogodak, a pogoci Rukavine (prvi nakon 22 listopada), Sammira (prvi nakon 1. listopada) i Badelja (od kolovoza zabio samo Istri u Kupu) svjedoče da Čačić uspješno diže formu najplaćenijih igrača koji nisu imali sezonu za pamćenje.

U odnosu na proljetne momčadi Vahida Halilhodžića i Krunoslava Jurčića, Čačićev Dinamo uspješno pronalazi motive izvan prvenstvene ljestvice koja kaže da bi Modri već u idućem kolu teoretski mogli osigurati naslov. Čačić je uspio nametnuti svoju ideju napadačkog nogometa s kvalitetnim posjedom lopte, pa bi ako nastavi s ovakvim predstavama, Dinamo mogao sezonu završiti i igrajući pred ugodnije ispunjenim tribinama nego što je to uglavnom slučaj u močvari zvanoj Prva liga. Može li proći "napadački trozubac"?

Ne može se reći da odlazak Balakova i ustoličenje Krstičevića nije ništa promijenilo u Hajduk. Promijenilo je, itekako. Primjerice - Balakov je remizirao kod kuće, a pobjeđivao u gostima (osim u Maksimiru), a Krstičević pobjeđuje kući, a remizira u gostima...

Šalu na stranu, Hajduk je u Koprivnici vjerojatno pečatirao drugo mjesto i ostavio Slaven u borbi sa Splitom, možda i Lokomotivom, za mjesto u europskim kvalifikacijama. Tražila se pobjeda, uzet je bod, ali nikakav se alarm neće upaliti zbog toga u Poljudu. Prednost ovakvog proljeća je što ono može proteći u kakvom-takvom miru. Makar je "mir" u Hajduku uglavnom misaona imenica.

U Koprivnici je Hajduk odigrao baš kako se i očekivalo. Tvrdo, čvrsto, ali bez puno "lepršavosti". No, to je današnji Hajduk. Bez Anasa Sharbinija, sa svim njegovim "mušicama", Hajduk nema pravu okomitost i "bezobrazluk" koji može zakuhati puno opasnosti pred protivničkim vratima. Čvrstinu i agresivnost ima, tandem Andrijašević - Radošević može još dugo biti kamen temeljac modernog, discipliniranog Hajdukovog veznog reda. No, čeka se prava "desetka", igrač poteza, netko tko rješava utakmice. Ima li takvih u Hajdukovom omaldinskom pogonu? Nitko neće znati bolje od Krstičevića.

Ivan Lendrić još je jednom pokazao da ima "ono nešto" za biti pravi gol-igrač. Lendrić igra malo, ali koristi svaku prigodu za nabijanje svoje statistike pogodaka. I ovog je puta ušao u nastavku i zabio, fino realiziravši Andrijaševićevu povratnu loptu duboko u kaznenom prostoru. Za razliku od njega, Ivan Vuković još uvijek nije pokazao da je materijal za budući Hajduk, iako je na početku sezone došao s istovjetim referencama kao u Lendrić - najboljeg strijelca crnogorske lige. Lendrić je bio prvi topnik prvenstva BiH.

Mnogi navijači Hajduka pitaju se je li moguće Vukušića i Lendrića spojiti u napadački tandem? Balakov to baš i nije "vidio", Krstičević je pokušao u drugih 45 minuta u Koprivnici. Može li se povratkom Anasa u momčad skrojiti "napadački trozubac" Anas - Vukušić - Lendrić? Svaki ima svoje adute, bilo bi zgodno vidjeti jesu li kompatibilni. "Maratonci" Andrić, Andrijašević i Radošević ionako iza njihovih leđa mogu trčati dva-tri dana ako treba.