Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja

Bez obzira što je Split novi prvoligaš, Dinamo je na Parku mladeži uspješno odradio jedno od najtežih gostovanja koje mu je preostalo u rasporedu ove sezone. Ni nabrijani domaćin ni neugodna publika ni kopiranje braće Kličko u režiji Ante Rukavine i Arijana Ademija nisu spriječili novu pobjedu Halilhodžićevog sastava. Dinamo od one čudesne serije Branka Ivankovića nije ovako uvjerljivo marširao Prvom HNL…

Daleko od toga da Modri gaze protivnike, ni igrom ni rezultatima, no sigurno bi u Maksimiru prije potpisali tri pobjede od 1:0 nego dvije ”petarde” i jedan remi. Utakmica u Splitu bila je baš onakva na kakvima se dobiva ili gubi prvenstvo – domaćin je bio žustar, čvrst, odlučan, neugodan, nije dopustio Dinamu da se razmaše, ali je Dinamo i u takvoj utakmici – u kakvima su čak i šampionske momčadi Dinama prosipale bodove – uzeo sva tri, zahvaljujući prvijencu Adriana Calella nakon igranja rukom Badelja (Beusan kaže nenamjernog). Između mnogih stvari, Halilhodžiću se mora priznati da je i Calella vratio među ”žive”, jer on u Splitu nije bio samo strijelac, već i glavni ”razarač” domaćih napada – nakon što ga je Vaha istesao i doveo u pravu fizičku formu, Argentinac konačno igra na zadovoljavajućoj razini i očito je da u težim, posebno gostujućim utakmicama, ima trenerovo povjerenje.

Kelava se i ne sjeća kada je zadnji puta vadio loptu iz mreže, za što može zahvaliti i sebi – u Splitu je odličnom intervencijom na kraju utakmice sačuvao Dinamovu pobjedu, što mu nije prvi puta otkad je stao na gol. Istina, jednu situaciju je i zakuhao, no Kelava je definitivno među onima koji su napravili veliki iskorak ove jeseni. Dakako, pitanje je kako bi sve to izgledalo da ispred njega ne igra najbolji stoperski par u HNL-u, Bišćan-Tonel, o kojima bi se odlomak s pohvalama mogao napisati nakon svake utakmice. I nema dvojbe, Bišćan bi morao biti među reprezentativnim kandidatima kada ne bi bilo njegovog stava prema Vlatku Markoviću - no lako je moguće da za taj stav uskoro neće biti potrebe.

Zanimljivo je kako Dinamo u minimalnim pobjedama koje knjiži pokazuje više europskih odlika nego kada je znao pobjeđivati protivnike s 5:1. Ovaj Dinamo dobro koristi svoje prigode, ne dopušta ih mnogo suparnicima, ne prima pogotke, dobro trči i ne dopušta niti jednom suparniku da ga uplaši žestinom – sada više nema odmaka, ako protivnik uđe u kost – uđe i Dinamov igrač. Kada se čini da neku momčad malo prati sreća, često je to zapravo znak da je ta momčad zrela, a Dinamo upravo tako djeluje u HNL-u – zrelije od suparnika.

Moglo bi se pričati o neefikasnosti, ali čemu dok Dinamo niže pobjede? Moglo bi se pričato o narušenoj atmosferi u svlačionici nakon sukoba Rukavine i Ademija, no iskreno veselje među igračima nakon splitske pobjede jasno je dalo do znanja da s atmosferom problema nema. Dapače, dinamovci su rijetko kada djelovali složnije, stranci, domaći, iskusni, mladi – svi pušu u ista jedra. I za sada Vahin Dinamo odlično plovi, pa nema razloga tražiti crnilo koje se na silu uvijek može pronaći… Ili jesi ili nisi

Hajduk je ostvario zacrtano, pobijedio je u Zagrebu i čekao "pomoć" od svojih najbližih susjeda u Parku mladeži. No, Dinamo se i drugi put ove sezone neokrznut vratio iz Splita i zadržao četiri boda prednosti nakon posljednje runde prvog dijela prvenstva. "Bili" su izdušili i jedva čekaju kraj...

Dvostruka prijetnja nadvijala se nad Hajdukovcima uoči subotnjeg gostovanja kod Lokomotive. "Mali Dinamo" prošle je sezone bio jedina momčad koja je uspjela pobijediti Hajduk pod vodstvom Stanka Poklepovića i do nedavnog gostovanja u Vinkovcima bio je to jedini prvenstveni ožiljak na "Špacinom" životopisu u ovoj turi vođenja "bilih". K tome, Goran se Vučević još sjećao neugodnog poraza od sesvetske Croatije prije dvije godine, kad je Ljupko Petrović vodio momčad sa istočnog ulaza u glavni grad.

No, ovog puta ni Lokomotiva, ni srbijanski strateg, nisu imali razloga za slavlje po posljednjem sučevom zvižduku. Malo je nedostajalo, da je Sesarov udarac par minuta prije kraja bio nekoliko centimetara precizniji, a Pivarić malo koncentriraniji na gotovo savršen odbijanac od vratnice, mogli su i Lokomotiva i Petrović opet slaviti, a Hajduci proklinjati lošu sreću, prerano povlačenje ili brzopotezno "dušenje" koje je zateklo Hajdukove nogometaše usred jeseni i s još puno posla koji ih čeka do zimske pauze. Božica Fortuna se nasmiješila, Oremuš je ostao junakom pobjede, a njegov pogodak jedinim pamćenja vrijednim detaljom subotnjeg ogleda na Maksimiru, kojeg je i većina od onih koji su sjedili na tribinama već zaboravila.

Osjećam se često tijekom ove sezone kao papagaj analizirajući Hajdukove predstave iz tjedna u tjedan, jer dijagnozu Hajdukovih problema ispisali smo još tamo u kolovozu, kad su se slavile velike europske pobjede i uživalo u razmišljanjima o europskoj jeseni. Danas već svi znaju zašto Hajduk "štrapa", zašto su noge teške, a izvedbe često jako blijede. Bodovno Hajduk čak i dobro stoji, u odnosu na predstave koje je često ove jeseni prezentirao. Srećom po "bile", često bi se znao ukazati neki Vukušić, Ibričić ili u ovom slučaju Oremuš, koji bi ubilježili bodove i kad se nije dobro igralo.

Premorenost i iscijeđenost glavnih poluga Hajdukove momčadi donekle je logičan slijed činjenice da Hajduk ne raspolaže s toliko igrača od kojih može očekivati prave stvari u pravom trenutku. Kad se tomu pridoda i činjenica da neki koji se baši ne mogu vaditi na premorenost i iscrpljenost već neko vrijeme ne pružaju ni približno dobre igre u odnosu na ono što se od njih očekuje, jasno je da bili brod negdje mora zaštekati. Ovdje prije svega mislim na Anasa Sharbinija, koji više nije ni klinac, ni novak u Splitu i Hajduku i koji bi već trebao polako ostavljati iza sebe "dječje bolesti". 23-godišnji Grobničanin nije u Split doveden za "bljeskove", poneki dobar potez, dribling kroz noge ili naznaku da bi "mogao biti pravi". A to je sve što se od njega u ovih godinu dana dobilo. Zahvaljujući svojim "mušicama" imao je i dovoljno vremena za odmor, preskočio je nekoliko tjedana zbog kazni i kartona i bilo bi konačno vrijeme da stane uz bok Vukušiću i Ibričiću u misiji spašavanja ovosezonskih ambicija splitske momčadi. Dosta je bilo skrivanja i izmotavanja, dosta je više čekanja. Ili jesi ili nisi.