Nije ni Inter Inter

Posljednji vikend domaćeg "nogometanja" je iza nas, a konačnu zavjesu zatvaramo ovoga četvrtka. Kao i obično, u posljednjih par kola na stadionima na kojima se vodila borba za ostanak bilo je vrlo zanimljivo. Tamo gdje su igrale momčadi iz sredine ljestvice bilo je maksimalno ležerno, a Dinamo nije dobio, dapače, izgubio je.

Varteks je kod kuće uspio dobiti Zadar i tako ih prestići na ljestvici uz poruku "sad se malo vi znojite", jer trebalo bi se poklopiti nekoliko rezultata da Varaždinci ispadnu iz lige, dok pak Zadrani u puno više kombinacija putuju u drugu ligu. I tako, dok su se u Varaždinu mučili, u Maksimiru su se bezbrižni Lokosi i Farmaceuti natjecali u tome tko će promašiti bolju šansu da bi dvoboj na kraju završio bez pobjednika.

Još jedan kandidat za ispadanje, dapače jedan od glavnih, zaprešićki Inter poveo je na Kantridi i potom - odlučio čuvati rezultat. Nažalost po njih, Ilija Lončarević nije Jose Mourinho, a bome niti obrana, vezni red i napadači kluba iz Zaprešića ne igraju bunker kao imenjak iz Milana koji je takvim "nogometom" izbacio Barcelonu. Konačan rezultat - uz dosta sreće za Inter i puno promašaja Rijeke bio je "samo" 3:1. Opet, što bi Sesvećani dali da je njihova utakmica završila 3:1. Naime, oni su poraženi 5:0 kod Cibalije koja je u subotu poslijepodne iz prve ruke shvatila kako se osjećaju igrači Barcelone skoro svakoga tjedna. Možete što hoćete, sve što poželite vam uspije, nitko vam ne smeta i lagano zabijate golove. Milina. Rješenje? Ili ste Barcelona ili igrate protiv Sesveta - nema treće.

Kad smo već kod Barcelone i onoga što se iz vikenda u vikend očekuje od najboljih nogometaša na svijetu, uvijek volim nedjeljom otići na kvartovski nogomet i updateati se s nogometnim informacijama, jer kada se na jednom mjestu nađe 15-tak muških zapravo je čudesno koliko dugo mogu pričati o nogometu, nogometu i samo nogometu. Ako kao autor ovog teksta i ne pratite previše francusku, škotsku ili slične lige (čitaj: ne kladite se) onda uvijek možete saznati svašta zanimljivo. Recimo, ovoga sam vikenda tako saznao da je Marseille prvak Francuske, Rangersi prvaci Škotske i hrpu svakome tko se ne kladi potpuno nepotrebnih podataka o irskoj ili ciparskoj ligi grupi A. Međutim, ono što je meni bilo posebno zanimljivo su dupli kriteriji. Naravno, pričam o Dinamu.

Naime, isti čovjek koji se drugome čudio riječima: "zakaj si stavio na Tottenham kad njima ne treba" ili pak rekao "pa normalno da Marseille nije dobio kad su prvaci, a Lille se bori za Ligu prvaka", nakon toga je mrtvo-hladno ispalio: "Ja ne mogu vjerovati da je Dinamo izgubio od Šibenika". I sad si ja mislim tko je tu lud pa ga pitam: "Ajmo postaviti stvari ovako... Znači, momčad koja je osigurala naslov prvaka Češke/Rumunjske/Keglića igra bez četiri ponajbolja i s hrpom mladih igrača u gostima protiv momčadi koja se bori za mjesto koje vodi u Europu. Na koga ćeš se kladiti?" Naravno, svi bi stavili "jedinicu" i to bi im bilo potpuno normalno, ali kada se radi o Dinamu - ne, to je nevjerojatan šok. Mislim da će se svatko složiti, ako na situaciju pogleda kao što gleda netko izvana - pa i nije to baš tako čudno.

Zagreb je uz dosta muke došao do pobjede nad Osijekom, kojemu ova utakmica baš ništa nije značila, dok Hajduk, u istoj takvoj, nije imao milosti za probleme Međimurja oko ostanka u ligi te su ih kući poslali s četiri pogotka. Naravno, ne treba uopće posebno spominjati kako su iz Čakovca i dalje uvjereni da baš svi rade protiv njih i da se radi o velikoj zavjeri u kojoj se licence daju drugim klubovima kako bi se njih izbacilo iz lige. Što reći? Ima smisla jer Međimurje je svima "trn u oku".

Vratimo se mi na derbi kola gdje sam primijetio nešto što stvarno nema nikakvog smisla... Gledam u subotu Šibenik - Dinamo, vidim šest izmjena i svaki put - ista situacija. Pomoćni sudac "prekontrolira" igrače koji ulaze, pogleda im kopačke, je li im dres u gaćama i pusti ih u igru da bi oni, baš svaki od njih, već pri utrčavanju u teren - izvadili dres. Ne razumijem čemu onda uopće moraju tih par sekundi staviti dres u gaće kada ga par sekundi kasnije izvade. Zanima me što bi sudac napravio da igrač uđe u igru, lijepo sjedne na teren, skine kopačke i obuče marte. Bi li onda reagirao? Sigurno bi, a realno - oboje je protiv pravila. Da ne kažem kako se glupo osjeća pomoćni sudac kada sve pogleda i onda igrač, njemu naočigled, izvadi dres.

Bilo kako bilo, idemo mi na našu tablicu koja pokazuje trenutnu kvalitetu momčadi u našoj ligi, odnosno koja je momčad u datom trenutku najbolja pa je tako, iako to nije slučaj na "pravoj" ljestvici, kod nas došlo do promjene na vrhu. Jednostavno, Dinamo je i ovdje imao neki kredit, no bodovna prednost očito je veća od "dojmovne" pa tako, prvi put ove sezone, Cibalia predvodi momčadi u Power rankingsima: Evo novog lidera naše ljestvice. Iako su dobili Sesvete, Cibalia je svojim igrama ove sezone zaslužila biti prva momčad, pa barem jedno kolo. Igrači vinkovačke momčadi s guštom su osjetili kako je to igrati, a da vam protivnik u ničemu, ali baš ničemu ne može parirati. "Zahvalio bih se našim navijačima koji su nas svugdje pratili i pokazali da su najbolji u Hrvatskoj, a mi smo pokazali da igramo najljepši nogomet", rekao je u euforiji Stanko Mršić. 'Oće to nakon utakmice protiv Sesveta, ali ima i dosta istine u njegovim riječima. Nakon pet godina napokon je na Poljud došao neki trofej, no niti to nije ponukalo Josipa Skoku da ostane još godinu dana na Poljudu. Opet, ako su svi igrači u dobrim odnosima kao Čop i Tomasov od subote - nije ni čudo što ne želi ostati. Naime, nakon što je Jozinović u 45. minuti dobro glumio Robbena, sve prošao i dao gol te tako spasio Hajduk zvižduka, u nastavku je bila borba za svaki pogodak pa je tako Čop na pol metra od gola "potvrdio" gol Marina Tomasova. Prijateljstvo je jedno, a statistika nešto drugo. Četiri utakmice bez pobjede od toga dva poraza - ne izgleda dobro za Dinamo. Opet, veli Jurčić nakon Šibenika kako je "zadovoljan što su dečki u nastavku dali sve od sebe". E sad, pitanje je što je gore: da Jurčić stvarno misli kako su igrači dali sve od sebe ili - da su igrači stvarno pokazali što znaju? U svakom slučaju, Barbariću ne bi škodilo da baš svaku utakmicu ne napravi prekršaj za crveni karton dok je Kramariću stvarno pametno učiti za maturu. Sigurno je sigurno. Izgubili su Šibenčani Kup, ali uspjeli su se motivirati i par dana kasnije dobiti Dinamo. Iako su dobili, Branko Karačić jednostavno mora, fizički čovjek ima potrebu, spomenuti suca. Umjesto da javno kaže kako mu je najbolji igrač napravio glup potez i nepotrebno ugrozio pobjedu svoje momčadi, on uporno govori: "a vratite ovaj start prije. Je ovo bio crveni, ali vratite start prije." Znači Karačić govori mladima koji gledaju nogomet i jednoga dana žele biti na mjestu igrača Šibenika ili Dinama kako je u redu "vratiti" ako vam sudac ne sudi prekršaj napad prije. Potez kao Zecov svi trebaju osuditi; njegov trener prvi. Tko je na početku sezone mogao misliti kako će Karlovac posljednju domaću utakmicu protiv Istre igrati kao petoplasirana momčad prvenstva? Ja priznajem prvi - nije mi bilo niti u peti. Ne samo to, nego se od navijača oprostio Zvonko Pamić koji ide u Bayer Leverkusen. Ima li čudima kraja? Ima, nešto je ipak bilo očekivano, izjava Igora Pamića: "Ja ne tražim alibije za lošiju predstavu, ali svi znamo zašto je to tako." Inače, teško je ne povući paralelu Tokić - Gerrard odnosno Šehić-Drogba nakon što je Karlovac dobio isti gol kao Liverpool; jedino što Istri nije bilo za naslov prvaka, Karlovac bolje stoje od Istre, Šehić nije Drogba i tako dalje, ali gol je stvarno sličan. Ponovno je Rijeka gubila kod kuće i ponovno je ekipa Nenada Gračana došla do sva tri boda. Istina, Rijeka kod kuće protiv Intera ne bi niti trebala gubiti, ali kada već jesu - sigurno je navijačima drago što se znaju vratiti u čemu su im, treba biti realan, uvelike pomogli i igrači u žutim dresovima. Kad smo već kod igrača Intera, zanimljivo je sigurno bilo vidjeti Bosecovo lice kada je Radomir Đalović zabio gol i potrčao prema Armadi te se popeo na ogradu, a Bosec si misli: "Nemoj, nemoj, tko zna tko je tamo." Lokosi su odigrali još jednu laganini utakmicu u kojoj su prvih 20 minuta - svi pucali prema Kelavi; igrači Slavena i braniči Lokomotive. Nisu niti gostima ovi bodovi baš bili zlata vrijedni pa su malo popustili tako da je Sopić dobio priliku pokazati Vojnoviću kako zabijanje zicera ne dolazi s godinama. Sve u svemu, Lokomotivi je sezona završila tamo negdje oko 12.-13. kola kada su osigurali ostanak. "Što reći kada smo opet promašili čuda? Jednostavno to je najbolja slika naše polusezone", rekao je Zlatko Dalić nakon što su njegovi igrači, predvođeni Aljošom Vojnovićem, stvarno promašili čuda u Maksimiru. Napadač Slavena uspio je uklizati na prizemnu loptu na drugoj stativi i s maksimalno 250-300 centimetara poslati loptu preko gola. Ako takve stvari ne vježba na treningu, jednostavno je prirodno nadaren. Isto kao i Igor Štimac, Tomislav Steinbrückner je nakon utakmice bio siguran kako je njegova momčad bila bolja te je, u stilu hrvatskih trenera, jasno rekao zašto je Osijek poražen: "Penal je bio jako čudan, dobili smo crveni koji nije bio niti prekršaj i teško je tako kada izgubiš, a imaš osjećaj da nisi trebao." Opet, ne pada Steinbrückneru na pamet kako bi Barišić trebao raditi na pogađanju gola s pet metara. Za početak, neka krene s tim da jednostavno pogodi loptu, a onda se vremenom neka počne gađati i gol. 10 bodova u četiri utakmice: što reći? Igor Štimac je pravi majstor. Samo neka što dulje ostane u trenerskim vodama; sve samo da se ne vrati na mjesto gdje može odlučivati o tome koliko klubova treba igrati prvu ili bilo koju drugu ligu. Zanimljivo je bilo nakon utakmice protiv Osijeka slušati izjave trenera jer nitko, ali baš nitko ne bi rekao kako ljudi govore o istoj utakmici: obje su momčad bile bolje i zaslužile pobjedu jer su promašile hrpu prilika i dominirale. Zvuči nemoguće, zar ne? Kaže trener Zagreba kako je njegova momčad "iz dva pasa mogla doći do šanse" što je zapravo uvreda za vlastitu momčad. Kako? Jednostavno, ako ste stvorili pet-šest prilika, a trener kaže kako vam trebaju dva dodavanja za priliku znači da je zapravo rekao kako se njegovi igrači očito ne znaju dodavati. Varteks je drugom pobjedom u zadnje četiri utakmice zapravo osigurao svoj ostanak u ligi, a u itekako tešku situaciju gurnuo Zadrane. Naravno, pitanje je koliko će ljestvica uopće na koncu biti bitna jer Varteks još nema licencu za natjecanje, no budući da kod nas blokirani račun, neisplaćene plaće igračima, milijunska dugovanja i ostalo zapravo nisu uvjeti za licencu - Varteks može biti miran. Četvrtu utakmicu bez poraza odigrali su Puljani u Karlovcu i tako još jednom potvrdili kvalitetu, no svejedno ne mogu mirni u posljednje kolo kada im u goste dolazi Rijeka. Momčad Zorana Vulića bila je sve bolja kako je utakmica u Karlovcu išla dalje, no nije bilo sreće (čitaj: kvalitete) za pobjedu. Jednu od pametnijih izjava čuli smo poslije utakmice iz stručnog stožera Istre: "Zadovoljni smo bodom, ali bili bismo zadovoljniji sa sva tri." Stvarno? Terkeš promaši zicera jednu utakmicu, golman pokloni gol drugu,Terkeš promaši dva zicera treću utakmicu, obrana reagira katastrofalno u četvrtoj, dobijete dva gola u sudačkoj nadoknadi i - ispadnete iz lige. Takav rasplet lako bi se mogao dobiti Zadranima ako posljednje kolo ne dobiju Zagreb, što bi obzirom na druge parove vrlo lako mogla biti utakmica koja će dati drugoligaša. Solidni su bili Zadrani u Varaždinu, ali onda je Mitrović dobio vrlo glupi drugi žuti karton zbog glupog igranja rukom na centru, Terkeš je imao jedan od onih svojih dana i - Zadar je 13. "Bili smo toliko slabi da nismo niti zaslužili ništa nego poraz. Uostalom, treći gol oslikava stanje u kojem se nalazimo", rekao je nakon novog poraza Ilija Lončarević. Dotični treći gol zaista je tragikomičan jer je Matej Delač, po zanimanju vratar kojeg plaća Chelsea, išao driblati, izgubio loptu i primio gol. Nešto kao recimo pri kraju termina kada je već sve gotovo i vaša momčad je izgubila. Opet, kada igrate bunker od 20. minute, a niste "pravi" Inter - što drugo možete očekivati nego poraz. "Samo Dinamo u Hrvatskoj živi od prodaje igrača; recite mi, od čega živi Hajduk? Kakav je to profesionalizam kada igrači nemaju za kavu? Tko tjera klubove da potpisuju ugovore koje ne mogu isplatiti i znaju da neće moći već kod potpisa?" Sve je to točno i dobro rekao Tomislav Ivković koji se na bolan način suočava s realnošću hrvatske lige, ali Međimurje je svejedno osvojilo 26 bodova u 29 utakmica što je stvarno jadno i dostojno ispadanja. Ružno je bilo za gledati, čitati izvještaje ili čak i pomisliti na "to" što su igrači Cibalije učinili Sesvećanima. Ako kažem da je 5:0 dobar rezultat za goste, sve je rečeno. Cibalia je bolja momčad od Sesveta, puno bolja momčad, ali baš da su gosti morali samo stajati i gledati što (im) se događa - nije nužno. "Nakon drugog gola smo izgubili volju, želju, motiv i jednostavno nismo mogli ništa", iskreno, a opet tako tužno je konstatirao trener Goran Jerković.