O grudanju i krađi vremena

Kada navijači vašu predstavu nagrade grudanjem, onda znate da vjerojatno niste obavili posebno dobar posao. Dinamovi nogometaši razočarali su sve, navijače, gledatelje, medije, trenera i vodstvo kluba predstavom protiv Zadra, a svi nabrojani mogu se samo nadati da su razočarali i - sami sebe...

Nije prvi puta da se Dinamovim nogometašima zamjera na pristupu, štoviše, u HNL-u je to Dinamov najčešći problem. Ako pretpostavimo da puno većeg fajtera od Krune Jurčića dinamovci neće imati za trenera, onda je jasno da se radi o dubljim problemima jednog nogometnog mentaliteta koji od ranih dana "metastazira" u stanicama naših nogometnih zvijezda i zvijezdica.

Vrlo je jednostavno - ako Dinamo želi pozitivnu atmosferu oko kluba, velik broj gledatelja, onda je prvi uvjet da ti gledatelji osjete kako su za svoju ulaznicu dobili maksimalni pristup. Puno je uvjeta koji će se morati zadovoljiti za bolji Dinamov imidž, ali prvo igrači s plaćama iznad 100.000 eura godišnje moraju igrati sto posto u svakoj utakmici.

Nije ni prvi puta da Dinamo u proljetni dio sezone kreće malo sporije i da to nije nužno razlog za veliku zabrinutost. Kada uhvate radnu temperaturu, Modri su proteklih godina u proljeće nezaustavljivi i - s obzirom na i dalje vrlo ugodnu prednost i kvalitetu momčadi - nema razloga za sumnju da je prvenstvo otvoreno.

Ne bi, jasno, bilo ni prvi puta da Dinamo uvjerljivo osvoji naslov, no klub i navijači žele napredak u igri, i napredak mladih igrača, koji bi nudio nadu za europski iskorak. Napretka, za sada nema, no testovi koji slijede - Belupo i Hajduk - prava su prilika da se pokaže što se radilo tijekom priprema. Splasnula euforija

Brzo se ispuhao balon optimizma u Hajdukovim redovima, koji je napuhan s dvije uvjerljive pobjede na startu prvenstva. I prije gostovanja Rijeke mnogi su "šaputali" da Hajduk protiv Slavena i Intera nije igrom bio toliko dominantan, koliko efikasan, a napadačka nemoć u Jadranskom derbiju to je i potvrdila...

Mediji su od dvije Hajdukove proljetne pobjede stvorile puno veću famu nego što je to bila realnost. Hajduk je Slavenu i Interu ukrcao osam komada, igrao je dobro, ali ipak ne toliko "raspjevano" kako se to predstavilo i najavljivalo Jadranski derbi s Rijekom. Derbi koji je još jednom podcrtao najveću Hajdukovu boljku već drugu sezonu zaredom - neefikasnost.

Protiv Rijeke Hajduk je bio bolji protivnik, opet su dvaput njegovi igrači pogađali okvir protivničkog gola, ali vodeći pogodak stigao je baš kao i protiv Slavena - "projektilom" s 25 metara koji se može opisati kvalitetom autora Skoke, ali i srećom da ta lopta odsjedne baš tamo gdje je naumio. Za razliku od Slavena, kad su Splićani nastavili s kanonadom, protiv Rijeke su se odmah nakon pogotka posvetili čekanju kraja bez želje da pobjedu osiguraju prije zadnjeg sučeva zvižduka.

Tu leži i posebna ironija naših nogometnih profesionalaca i sustav razmišljanja koji nikako da se iskorijeni iz glava naših igrača. Dok su držali 0:0, nogometaši Rijeke znali su "krasti" vrijeme, ležati minutu-dvije nakon svakog snažnijeg kontakta lopte i njihova tijela, valjda vjerujući da će tako moći dočekati kraj. Kad je Hajduk postigao gol, svi su Riječani misteriozno ozdravili, žurilo im se u svakoj sekundi, ali onda su Hajdukovci počeli otezati i čekati da im pobjedu spasi posljednji sučev zvižduk. Kao što je Rijeka kažnjena preko Skoke u 74. minuti, tako je i Hajduk kažnjen preko Kreilacha u 88.

Hajduk je tako izgubio "momentum", izgubio je prigodu dodatno se nabiti samopouzdanjem i skočiti na treće mjesto. Prvo od nekoliko gostovanja u Zagrebu ovog proljeća za "bile" stiže u subotu, kad ih "naoštrena" čeka Mamićeva Lokomotiva.