Ruganje bolnije od vrijeđanja

Nakon kiksa u Puli, Dinamo se vratio na svoj pobjednički put te je protiv Osijeka u Prvenstvu, Slaven Belupa u Kupu i ove subote u Šibeniku upisao tri pobjede sačuvavši svoju mrežu netaknutom. Na Šubićevcu su Modri zabili iz dva prekida, slobodnjaka Moralesa i jedanaesterca Rukavine, no velik dio zasluga za pobjedu opet ide na adresu najboljeg vratara lige, Ivana Kelave koji je pri rezultatu 0:0 skinuo udarac s bijele točke...

Moglo se o tome i pisati već na jesen kada je Kelava u 10 utakmica zaredom (od 16. listopada do 2. prosinca) ostao bez primljenog pogotka, no sada se to više ne može pripisati privremenoj odličnoj formi već kontinuirano sigurnim partijama Dinamovog prvog vratara. U reprezentaciju se teško ulazi i iz nje se teško ispada, ali nakon jedne cijele sezone nije neutemeljno postaviti pitanje ne zaslužuje li Kelava mjesto u najboljoj hrvatskoj selekciji, posebno ispred Hajdukovog čuvara mreže Danijela Subašića? Štoviše, puno neosnovanija bila bi izbornikova tvrdoglavost, jer razlika u njihovim izdanjima je prevelika da bi Subašić "preživio" s nekim starim kreditom.

Kelava je u 31 ovosezonskom nastupu primio 11 golova; Subašić ih je toliko primio samo u posljednjih devet utakmica (32 ukupno, u 27 nastupa). Kelava je branio za prvaka, a kako je Dinamo veliki broj utakmica dobio baš s 1:0, puno je Kelavinih obrana bilo vrijedno bod(ova). Subašić je, pak, branio za sedmu najbolju obranu lige, za momčad koja je najviše razočarala i koja je dosta bodova prosula zahvaljujući i njegovim kiksevima.

Briljantnih partija imao je i Šibenikov Goran Blažević, no potpuno je različito braniti u klubu iz donjeg dijela ljestvice u kojem ste s osam obrana iz 10 udaraca dobro odradili svoj posao. U hrvatskoj reprezentaciji vratar u većini utakmica imao posla kao i Dinamov u HNL-u - minimalno. No, te "dvije lopte" treba obraniti, a Kelava je kao niti jedan vratar u proteklih nekoliko godina u hrvatskoj ligi, pokazao da je dosegnuo tu razinu kvalitete.

Daleko od toga da je 23-godišnji vratar postao novi Edwin van der Sar - Kelava mora poraditi na igri nogom, na ispucavanjima, pa i na onome što muči praktički sve hrvatske vratare, izlasku na visoke ubačaje i prekide. No, svojom formom kroz cijelu sezonu, dobrim postavljanjem, izvrsnim paradama i refleksima, te konstantnošću koju potvrđuju fascinantne brojke, Kelava je zaslužio poziv u hrvatsku reprezentaciju. Ruganje bolnije od vrijeđanja

Karlovac i Cibalia "išamarali" su Hajduk na Poljudu. I to na način da su Hajdukovi navijači na kraju mogli samo zabiti glavu u ruke i plakati. Gostujući autobusi puni su bodova s Poljuda ovog proljeća...

Kad u 90 minuta domaće utakmice postignete jedan pogodak i nakon toga do kraja utakmice stvorite jednu poluprigodu, onda ili ste onaj pravi Real koji to radi ciljano jer smatra da jedino tako može pobijediti Barcelonu ili ste "hrvatski Real" koji je to samo po boji dresa i razlici u plaćama igrača u odnosu na onoga koji te "šamara" na tvom stadionu. Hajdukovi navijači često su skloni ekstremnim promjenama raspoloženja, ali ovo što se u jednoj sezoni dogodilo, od Europske lige i proslave stotog rođendana do ovog proljetnog jada uistinu je za svjetske knjige rekorda.

Protiv Cibalije su Hajdukovi navijači okrenuli ploču, pa su još jednu bezličnu predstavu svojih "ljubimaca" umjesto vrijeđanjem komentirali ruganjem. A ismijavanje boli i više od vrijeđanja. Na zubu su se našli mnogi, od Vejića ("Vejiću ostani"), preko Tomasova ("Reno, Reno") i Trebotića ("Ibro, Ibro") do Čopa ("Dodajte Čopu"), koji je zbog male minutaže i dva pogotka u dvije zadnje utakmice i nije baš najjasnija, niti najpoštenija meta. No, Čopu se zviždi od početka sezone pri svakom ulasku. Neki kažu zbog Šoše, ali nije je Čop jedini Hajdukov "pulen" kontroverznog menadžera, niti je najmanje borben Hajdukovac, a nije se ni "proslavio" nekim spektakularnim promašajima zbog kojih bi ga publika uzela na zub. Jedini, ili barem jedan od rijetkih koji je pošteđen navijačkog gnjeva je kapetan Srđan Andrić.

I bez (n)ovog šamara čudno je izgledala odluka da se igrače nagradi sa 100.000 kn (skupno) za pobjedu u Koprivnici, nakon što im je u rečenici prije oduzeto 25% mjesečne plaće. Kakva je to uopće poruka, nagrađivati jednu - budimo do kraja iskreni - slučajnu i bezvrijednu pobjedu? Pametnije bi bilo da je uprava Hajduka tih 100.000 kn u ime svojih igrača donirala nekoj humanitarnoj ustanovi.

"Ako je Damir Krstičević s 24 godine mogao ustrojiti najelitniju jedinicu s 4.000 ljudi, onda i ja sa svoje 32 godine mogu neke preplaćene zvijezde staviti na svoje mjesto", rekao je novi Hajdukov predsjednik Hrvoje Maleš u nastupnom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju. Zanimljiva je Malešova paralela, ali na njegovu žalost većina njegovih "vojnika" nema ni 1% discipline, srčanosti i odlučnosti koje su imali Krstičevićevi...