Stvara si neprijatelje gdje stigne

Njegova percepcija u stvarnosti poprilično se promijenila u odnosu na početak stolovanja u Maksimirskoj 128, a iako će on za to okriviti maliciozne medije, reputaciju bahatog, nepristojnog i konfliktu sklonog trenera u potpunosti je sam zaslužio.

Halilhodžić je i prošle jeseni zabilježio nekoliko incidenata, svađao se s publikom u Splitu i Osijeku, no njegova nervoza osjetno je pojačana ove zime. Halilhodžić je na pripremama imao fizički sukob s trenerom Steaue, nervozno je pratio svaki susret, a i protiv Slaven Belupa zabilježena je njegova nepristojna izjava Pavi Crncu, pomoćniku Slaven Belupa. U izjavama koje je nakon utakmice dao HTV-u, bio je očigledan Halilhodžićev prijezir prema svakom pitanju Ivice Blažička koji je u tom trenutku Vahi predstavljao sve zločeste zagrebačke novinare koji ne vide dobro ono što se zbiva na terenu.

Uz to, BiH stručnjak čini pogrešku što ne želi jasno reći koji su njegovi planovi s Dinamom, već uopće ne demantira niti objašnjava svoju izjavu kako će se rado vratiti u Francusku. To je, naravno, u redu, no Halilhodžić ipak nije Jose Mourinho da bi imao pravo praktički držati Dinamo u zatočeništvu; "Ja ću otići kada ja to poželim i nitko mi ne može ništa".

Vaha je predobro plaćen, čak ne samo u hrvatskim okvirima, da bi se tako odnosio prema Dinamu. U svojoj glavi si može, naravno, misliti što želi i kombinirati s odlaskom u Francusku čim mu se ukaže prigoda, no prema javnosti on mora iskazivati poštenje prema klubu, prema ugovoru, prema momčadi i prema ciljevima koji su pred njega postavljeni. "U nogometu nikad ne znate što donosi sutra, ali ja imam ugovor s Dinamom, mi imamo zajedničke ambicije i ja želim s Dinamom ući u Ligu prvaka, zbog čega sam i došao i zbog čega sam i doveden" - to bi bila puno korektnija izjava od "sigurno ću se vratiti u Francusku, vidjet ćemo kada".

Zbog svega navedenoga, igra Dinama je pod snažnijim povećalom nego što je bila dok je Vaha bio zagrebački junak. Danas se ne može sakriti nezadovoljstvo činjenicom kako Dinamo ne igra atraktivno niti efikasno što se u HNL-u od plavih ipak očekuje. Posljednji trener kojem je to uspjelo jest Josip Kuže, što znači da takvu igru nije lako postići, ali Dinamo je i pod Ivankovićem i pod Jurčićem, dvojici trenera koji su bili kritizirani baš zbog defenzivnog pristupa, bilježio više uvjerljivih pobjeda nego pod Vahom. Dok se pobjeđuje, makar i 1:0, igra se tolerira (iako ne vraća publiku na stadion), no ako nastavi Dinamo nizati domaće remije (Varaždin, Belupo) neće biti ni publike ni bodova ni zadovoljstva.

Halilhodžić, kao i svaki trener u Dinamu, suočen je s puno nelogičnih i teških situacija. Suočen je s praznim stadionom iako je prvi na ljestvici, suočen je s medijima koji traže senzacije i spremni su ikonstruirati raznolike priče kako bi nešto prodali, suočen je s muljem HNL-a, suočen je sa zatvorenim suparnicima, suočen je s Mamićem, suočen je sa Sammirom, s bojkotom BBB-a, nužnom prodajom igrača, on je konkretno suočen i sa zaista ružnim uvredama s tribina u nekim utakmicama. Suočen je s činjenicom da je Dinamov trener pod zaista posebnim povećalom.

Nije se lako suočiti sa svim tim poteškoćama. Bez obzira što ima "900.000 razloga" da s njima suoči.

No, od Dinamovog trenera se očekuje upravo to. Očekuje se da stoički podnosi sve probleme i da radi najbolje moguće poteze kako bi svaki problem otklonio ili umanjio.

Vaha je na početku to radio dobro, čak i odlično. Publiku je zaintrigirao izvanrednim nastupom protiv Villarreala, a potom je javnost osvojio iskrenim, inteligentnim i hrabrim istupima, ljubitelji Dinamo osjetili su kako klub ima pravog "fajtera" na klupi, ali i pravog taktičara i psihologa.

Išlo mu je i s novinarima, razlagao je utakmice isključivo nogometnim argumentima, priznavao je svaki puta što nije štimalo i na čemu sve momčad mora raditi. Dobro je držao svlačionicu, mazio ga je rezultat, pa čak i potrebu da negdje nekom nešto opsuje bolje je kontrolirao nego danas.

No, Halilhodžić je negdje putem izgubio taj dodir. Čim ga je malo više pogađala hrvatska stvarnost, čim je izašlo malo više kritika na njegov račun, umjesto oda o velikom junaku Dinama, čim je Dinamo ubilježio poneki neuspjeh (PAOK), Halilhodžić je odstupio od svog prvotnog pristupa te je počeo otkrivati tamniju stranu svog karaktera.

Puno će svojih poteza Halilhodžić argumentirano objasniti, prvenstveno time da je on preponosan i pretvrdoglav čovjek da bi tolerirao "fašističke uvrede s tribina" ili "maliciozne i neznalačke napise u medijima" ili grubu igru protivničke momčadi na pripremnoj utakmici. Ništa od toga nije laž, i Vaha zbog toga nije lošiji čovjek, možda je čak i bolji.

No, zbog svojih je reakcija - lošiji trener Dinama. Ponavljam, od Dinamovog se trenera očekuju viši standardni ponašanja, odnosa s javnošću, s medijima, s tribinama. S Mamićem na čelu Dinamo odavno nije gospodski klub, ali u današnjem trenutku je najmanje što Dinamu treba trener koji slijedi Mamićeve obrasce ponašanja.

Za one koji to slučajno ne znaju - Mamić i/ili Vaha nisu jedini u HNL-u koji će nekoga poslati "odakle je i došao". Zapisnici svake utakmice HNL-a puni su neprimjerenih, prostačkih izjava raznih trenera, čelnika klubova i drugih klupskih dužnosnika prema sucima, prema protivnicima ili prema nekome na tribinama (o čemu ću pisati drugom prigodom).

No, kada to dođe iz usta nekoga iz Dinama, onda dolazi i u prvi medijski plan.

Dakako da to nije u redu, ali u Dinamu to dobro znaju i u Dinamu s tim moraju živjeti, moraju to prihvatiti i moraju se tomu prilagoditi, a ne nuditi nove materijale. Mamić u tome do sada nije uspijevao, a sada je otišao predaleko da bi mogao popraviti stvari.

Može li se Halilhodžić prilagoditi prije nego si stvori previše neprijatelja?

Bez obzira na određene kritike na račun ponašanja ili igre njegove momčadi, nogometno gledano, Vaha još uvijek ima veliki kredit. Možda ne kod svakog novinara, ali kod puno navijača sigurno da.

Ne treba zaboraviti da je preuzeo momčad koja je zaostajala za Hajdukom, a sada ima pet bodova prednosti. Da je preuzeo momčad koja je ispala od Šerifa, a potom pobijedila Villarreal u jednoj od najboljih europskih predstava Dinama u 10 godina. Da je propusnu obranu učinio najčvrćom Dinamovom otkad je početka HNL-a. I da je pritom uspješno momčadi priključio nove "poletarce".

No, ni Halilhodžić ne treba zaboraviti što ga je učinilo popularnim likom u hrvatskoj nogometnoj zbilji. Odmjerenost, priča o nogometu, inteligencija, srčanost.

Ne nervoza, ne izgubljeni živci, ne psovke ni "bosanski grbovi", niti svađanje sa svakim tko ne dijeli njegovo mišljenje.