Teško po ovakvome terenu

Uoči 16. kola zakotrljala se priča oko namještanja utakmica, a kako sam cijeli prošli tjedan ležao u krevetu uz popularnu H1N1 gripu - čitao sam, gledao i pratio sve emisije i komentare. Zanimljivo, dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Ivan Brleković koji me jednom tako dobro nasmijao kada je sav šokiran i u čudu govorio kako "u Hrvatskoj ipak nema uvjeta za ligu 16" a ja si mislio "ma nemojte mi reći? Nismo na Sportnetu zadnjih mjeseci pisali o tome?", veli kako će u Hrvatskoj samo jedna utakmica biti pod posebnim okom Uefe. Ajde super jer kada nam je nogomet toliko teško gledljiv da redovito 500-tinjak ovisnika svakog vikenda ide na stadione - samo još treba afera da se i njih makne s velebnih zdanja diljem Hrvatske.

Smiješna je ta UEFA koja je šokirano utvrdila kako su im utakmice amatera koji nakon posla igraju četvrtu njemačku ligu sjever - sumnjive. Ma ne mogu vjerovati... Sumnjiva je utakmica koja je po broju gledatelja u rangu kvartovskog hakla, a koju s nekoliko mobitela "gleda" par ljudi koji nisu bijele rase, govore čudnim jezikom i pritom pišu tako što crtaju znakiće? Ako dodate njima još par Balkanaca dobijete namještenu potpuno nebitnu utakmicu na kojoj svi zarade - osim Uefe i to ih živcira. No, neka se Uefa bavi time je li Altona, inače metro stanica u prekrasnom Hamburgu, zaista trebala voditi na poluvremenu protiv rivala sa stanice do, Victoria Hamburga, ili je tu pala neka "mućka", a mi se idemo okrenuti našem lijepom i čistom nogometu.

Zapravo, teško je pričati o lijepom i čistom nogometu na hrvatskim terena kad je uglavnom, posebno u ovo doba godine, nogomet zapravo užasno zmazan. Naime, uopće se ne bih začudio da sponzori otkažu ugovore hrvatskim nogometnim klubovima u jesenskom dijelu prvenstva jer se njihove reklame tako i tako - ne vide. Mislim, otiđite na neku utakmicu našeg prvenstva i moći ćete se uvjeriti kako igrač nakon što padne na "travu" postane blatan, zmazan i ne vidi se niti broj niti sponzor.

Normalan čovjek bi pomislio kako je to jer se sigurno na tim stadionima stalno igraju utakmice, no onaj na kojem ih ima najviše, Maksimir, uvjerljivo se najbolje drži. Gdje su svi ostali "Sakomani"? Miljenko Sakoman brine se o stadionu u Zagrebu, no tko radi tu istu funkciju za "teren" u Kranjčevićevoj, Istri ili Splitu? Dobro, u Kranjčevićevoj, kao i u Maksimiru, igraju dva prvoligaša pa je stoga logično da se teren više troši iako zapravo dvije utakmice dnevno ne bi objasnile blatnu livadu na kojoj se igraju utakmice u Kranjčevićevoj.

Ali što je s ostalim stadionima? Zašto je "travnjak" na Poljudu protiv Osijeka više sličio livadi na kojoj šećem psa nego nogometnom terenu? Recimo da u Hajduku zapravo imaju osobu koja je odgovorna za stanje travnjaka i da postoji netko tko zna tko je taj i da u isto vrijeme taj isti zna kako je njegov posao upozoriti tu imaginarnu osobu na stanje travnjaka - zašto to ne napravi? Zašto lopta ne može ići ravno po zemlji nego se odbija kako sile prirode kažu i zamisle? Naravno, "first things first", no ako će ići tim redom, u športskom dioničkom društvu na Poljudu negdje za tri godine će na red doći travnjak pa bi ga možda ipak trebalo ugurati prije na dnevni red; tako i tako stalno imaju neke sastanke. Zašto su Varteks i Inter igrali "u teškim uvjetima na lošem travnjaku?" Pa na tom stadionu su se igrale dvije utakmice u zadnjih mjesec dana!

Dinamo se, za razliku od Hajduka, pokazao velikim klubom i pristao igrati protiv Istre na njihovoj Verudi iako je bilo planirano igrati na Kantridi da bi se poslije - žalio na travnjak. Dakako, modre zvijezde trebale bi u živom blatu pobijediti Istru ako se gleda kvaliteta i bankovni račun, no nije isto igrati nogomet na travnjaku i na livadi. Posebno mi je glup onaj argument: "I jednima i drugima je bilo isto pa je stoga pošteno." To je baš glupa "logika" jer zamislite da Barcelona dolazi igrati protiv Rudeša i kakve bi šanse bile igrača Rudeša na Nou Campu ili Maksimiru ili pak u Kranjčevićevoj ili na livadi u parku? Bile bi nikakve u svim tim slučajevima, ali ipak bi bile više nikakve u Barceloni, zar ne? Ili, igraju Cibona i Boston Celticsi i sad i jednima i drugima zavežemo tenisice jednu za drugu. Prvo, to bi bilo smiješno za gledati, a drugo - sigurno bi porasle šanse Cibosa za pobjedu u susretu gdje bi i Celticsi bili sporiji.

Uf, daleko sam otišao, ali jasno je što sam htio reći - hrvatski nogometni tereni su užasni, a ljudi s tribine igrače opisuju kao "onaj blatni", "onaj do onog blatnog" i "onaj koji je promijenio dres u poluvremenu" što bi bilo smiješno da nije žalosno. Tako sigurno nije u prije spomenutoj amaterskoj njemačkoj ligi gdje je jako, jako bitno koji broj radi prekršaj, zbog kojega nije zaleđe i koji je napravio penal; neće "gazda" krivome poslije platiti ili prijetiti.

Na jednom od takvih užasnih i blatnih terena "igrali" su Istra i Dinamo. Čovjek bi pomislio kako je dobra naša liga kada 14. momčad prvenstva u borbi za goli opstanak kod kuće pruži "120 posto", iako je to matematički nemoguće, i uzme bod lideru, no jako bi se prevario. Dinamo je igrao užasno što, koliko god mediji voljeli kada Dinamo tako odigra, sada ipak nije tako dobro "sjelo" jer su igrali "domaći dečki željni pobjeda" i - odigrali katastrofalno. S druge pak strane, Asim Šehić mogao se proslaviti, ali i promašajem s bijele točke također je postao prilično velika zvijezda.

Lokomotiva je zasluženo porazila Rijeku i zabila im pola od onoga što su Riječani priuštili Lokosima na otvaranju prvenstva, Karlovac je rano poveo protiv Međimurja da bi potom ubio utakmicu, Terkeš je propustio unijeti zanimljivost u Vinkovce kada je promašio s bijele točke, u Šibeniku je gostovala Croatia pa tu ne treba posebno govoriti kako je završilo, a Varteks je okrenuo vodstvo Intera i upisao sva tri boda; naravno, na teškom terenu.

Čak šest golova vidjeli su gledatelji u Kranjčevićevoj gdje je gostovao Slaven, a posebno je bio zanimljiv raspored pogodaka. Naime, Slaven je 20 minuta prije kraja vodio 3:0 da bi na koncu jedva dočekao kraj i može biti zadovoljan bodom. Krstanović je i protiv Slavena nastavio promašivati, no i uspio zabiti, Piškor je smanjio na 2:3, a prekrasnim udarcem Brazilac Jefthon zabio je za konačnih 3:3. Dapače, da je bilo još pet minuta - ne bih se kladio kako bi Slaven i taj jedan bod nosio doma. Ako ste uopće sumnjali, utakmica se igrala na teškom terenu kao i derbi kola između Hajduka i Osijeka u kojem su gosti poklonili Hajduku pobjedu vrlo glupim i nespretnim penalom pet minuta prije kraja.

I tako nas sve to vodi do ovotjednog poretka klubova... Iako je Dinamo napravio sve u svojoj moći da ne bude prvi - jednostavno ih nema tko preteći: Cibalia zato što su dobili Zadar nakon što su ovi promašili penal - ne može, Šibenik jer su dobili Sesvete - ma ni blizu ili pak Osijek koji je izgubio na Poljudu - nema šanse. Pa mogao bi Hajduk biti prvi, ipak je dobio Osijeka; da, kada ne bi bilo jedno tisuću razloga protiv. Sve u svemu, Power rankings izgleda ovako: Ostao je Dinamo vodeći nakon teško gledljive igre u Puli samo zato jer nema nikoga tko bi ih mogao prestići. Jedan od rijetkih koji pričaju nakon utakmice, a bome i od rijetkih koji pričaju na terenu, Milan Badelj, veli nakon utakmice kako je loš bio pristup. Zamislite si posao na kojem ste jako, jako, jako dobro plaćeni, ništa vam ne nedostaje, a vi ga odradite "s lošim pristupom" što se može i drugačije reći; recimo onako slikovito kako to njihov šef opisuje i - ništa; idemo dalje do nekog dana kada ćete na posao doći s pravim pristupom. Dinamo je "odigrao" još jednu utakmicu debelo ispod svog renomea pa će do Bruxellesa morati slušati kritike na svoj račun. Srećom po njih, Europska liga ovaj tjedan igra se već u srijedu. Da je Šibenik dobio recimo 8:0 - bili bi prvi, ali nakon 2:0 protiv Sesveta i kada se sjetim petarde u Maksimiru jednostavno ne mogu na vrh. Kao i obično nakon utakmice sa Sesvetama, momčadima porastu apetiti i samopouzdanje; lijepo je imati takvu momčad u ligi i mislim da bi u svakoj ligi trebala postojati jedna takva. Vratar Šibenika Blažević u većini izvještaja nije dobio ocjenu, istina u nekima je Alispahić dobio ocjenu 723 pa nećemo o ocjenama, ali jasno je kako su Šibenčani mogli i trebali zabiti puno više gostima iz Sesveta. Cibalia ima problema s ozljedama, no svejedno si momčad iz vrha ljestvice, pa makar se radilo o Cibaliji, ne bi smjela priuštiti tako loše utakmice protiv momčadi iz donjeg doma; posebno ne kod kuće. S druge strane, mogu domaćini reći kako "treba znati dobiti i kada se igra loše", no kako ta izjava ne uključuje po "defaultu" Terkeša kako sa 11 metara puca pored gola - Cibalia mora bolje. Tri boda su ovoga puta ostala u Vinkovcima, no drugi put neće. Ako ste uopće sumnjali, igralo se po teškom terenu. "Više sam očekivao od svojeg tihog favorita od početka sezone", stajalo je ovdje prošloga tjedna nakon slavonskog derbija, a isto može ostati i nakon ovoga kola. Osijek nije odigrao skoro ništa na Poljudu i nisu niti zaslužili bod koji su ipak prilično glupo ispustili. Naime, Jugović je pokušao izbiti loptu, no, naravno na teškom terenu, ju je promašio, pao i pritom rukom opalio loptu što je bilo dovoljno sucu Bebeku za penal. Zaslužuje to kazneni udarac ili ne manje je bitno koliko činjenica da Osijek pada; ne samo Jugović doslovno nego i cijela momčad figurativno. Sreća pa će uskoro pauza. Osjetili su Igor Pamić i njegovi momci kako je slava prolazna. Nakon tri poraza, njihovu utakmicu s Međimurjem došlo je vidjeti tek oko 500 gledatelja, a, istini za volju, nisu niti imali ništa posebno za vidjeti. Naravno, igralo se na teškom terenu, no i u takvim uvjetima je moguće barem koliko-toliko igrati nogomet, ali nije toga bilo na Čavlek stadionu osim prvih petnaestak minuta dok Karlovac nije poveo i - zatvorio utakmicu. Štefančić je pokazao da je brz na mamu, ali i kako nema puno bolju realizaciju od nje da bi sve što je vrijedilo vidjeti napravio Ivan Lajtman na samom kraju kada je prekrasno prebacio obranu Međimurja i zakucao loptu pod prečku. Pravo je čudo koliko braća Sharbini loše igraju u Hajduku. Ibriks je izgledao kao Dani Alves protiv Anasa i uzimao mu lopte kako je htio dok su pak starijem bratu loptu uzimali - svi. Da se razumijemo, Duje Čop nije ništa bolji pa tako trener Reja ima velikih problema u napadu za koji još konkurira Brazilac Paraiba, a on za sebe veli da je napadač, koji ima sve osim što "baš i ne zna zabiti gol". Ili namjestiti gol... Ili bilo što povezano s golom. Zapravo, zabio je Sesvetama iako bi bilo bolje da nije jer bi mogao reći da mu ne ide i da ne može nikome zabiti dok je ovako jasno - zabija apsolutno užasnim momčadima i nikome drugome. Što reći? Sigurno će se dobro prodati. Dočekali su Lokosi Rijeku kao "kinder surprise" - dva u jednom. Umjesto čokolade došla je Rijeka koja ih je onako ružno dobila 6:0 na otvaranju sezone dok je kao igračka "sjeo" Nenad Gračan koji je, dok se nervirao na klupi Sesveta, bio isključen na susretu s Lokomotivom jer je prigovarao sucu i poslije imao štošta za reći o pobjedi Dinamove druge momčadi. Najbolji su u redovima Lokosa još jednom bili Sopić i Bule, a dobro je igrao i dječak imena Šime Vrsaljko kojeg sam primijetio još prije dvije godine na jednom od turnira mlađih kategorija kada je igrao s nekoliko godina starijim dječacima od sebe i - bio najbolji. Tri pobjede zaredom "nagovorile" su me da stavim Inter (pre)visoko prošli tjedan, no porazom u Varaždinu prekinut je pozitivan niz Žutih pa sam ih i ja vratio gdje im je mjesto - u sredinu. Imali su čak gosti bod i neke prilike, a onda je Miroslav Šarić bez nekog posebnog razloga s leđa nasrnuo na Smrekara koji je (i) od straha pao, sudac bio na tri metra i pokazao na bijelu točku. Dobra vijest je povratak Delača koji je imao nekoliko dobrih obrana, a loša vijest za Delača jest što njegov engleski gazda redom gazi sve protivnike pa bi još dugo mogao ostati u Zaprešiću. Dok će Zagrebu ići veliki plus za borbenost i želju kojima su se vratili iz 0:3, Farmaceutima mora ići još veći minus jer su u 15 minuta uspjeli prosuti 3:0 i to - protiv lošije momčadi. Da je Slaven 3:0 izvukao na tomboli i potom ih izgubio od bolje momčadi ništa im ne bi rekao, ali oni su u 74. minute pokazali kako su bolja momčad od one Igora Štimca da bi potom primili gol i - umrli od straha. Očito su momci Zlatka Dalića još bili umorni od Kup utakmice samo mi nije jasno zašto jer su na njoj bili samo promatrači. Realno, kritika ide i na račun trenera koji je vidio kako mu se momčad raspada, a on je odlučio mijenjati napadače jer to i inače uvijek donese promjenu ritma. Ili ne? Zagreb stvarno zabija golove u posljednjih par prvenstvenih utakmica, ali teško je znati koliko će primiti. Protiv Slavena golovi, posebno onaj ekstra smiješni treći, dosta idu na dušu "pojačanja" Marina Skendera koji je baš mogao i nešto obraniti. Ako ste uopće sumnjali, igralo se po teškom terenu, pa je tako utakmica, osim golova, ipak bila loša i teško gledljiva, a svejedno će bit i velik poticaj igračima Zagreba u uzvratu Kupa i zadnjem kolu prvenstva jer su se vratili iz ponora. Tako barem kažu iako ja mislim kako isto tako mogu biti loše volje jer su gubili 3:0 kod kuće i nije ih bilo nigdje 74. minute, ali neću kvariti zabavu. Varteks redovito u posljednjih pet utakmica ima kružiće svih boja, a tako je došao red i na zeleni. Vrlo ugodan tjedan imali su malobrojni navijači varaždinskog kluba jer su nakon velike pobjede u Kupu spojili i pobjedu u prvenstvu. Nije dobro počelo kada su napravili glupi penal, no vratio im je Inter istom mjerom, a u međuvremenu je i Smrekar iskoristio pogrešku obrane tako da su igrači Dražena Beseka došli do pobjede. Borbeni Istrani mogli su lako dobiti Dinamo, ali Asim Šehić je pucao penal tako loše da bi ga Butina obranio u koju god da se stranu bio bacio. 3.000 gledatelja vidjelo je solidnu Istru i jako loši Dinamo, no iako su navijači Istre ponosni otišli sa stadiona jer su njihovi ljubimci dobro parirali Dinamu, trebali bi drugačije razmišljati; recimo: "zašto uvijek tako ne igraju, pobjeđuju slabije momčadi i ne zadržavaju se u sredini ljestvice?" Naravno, ne bih htio pokvariti dobro raspoloženje već samo primjećujem. Zadar je čak odigrao dobru utakmicu u Vinkovcima, ali Želimir Terkeš ne može ništa pogoditi ove sezone. Dalibor Zebić vjerojatno se nije niti nadao pogotku kada je Terkeš uzeo loptu kako bi pucao s bijele točke, ali sigurno se barem malo poveselio kada je vidio kako njegov napadač natrčava na loptu na par metara od gola, no potom pogađa stativu. Kada je potom i Čurjurić filozofirao u dobroj prilici - bilo je jasno kako Zadar može samo izgubiti. Rijeka mi baš na ljestvici puno varira jer se nikako ne mogu odlučiti: je li Rijeka dobra momčad ili ne? Stvarno ne znam; ponekad izgledaju dobro, Fernandez i Štrok izgledaju kao da znaju što će s loptom, Matko je brz i prodoran, Đalović na mjestu, obrana sigurna, a Pamić odličan dok ponekad - igraju kao protiv Lokomotive. Kelava je ostao bez ocjene, Mance je pustio gol Sopiću da bi potom obranio deset dobrih šansi, Pamić sve radio krivo da bi na koncu i zabio autogol da bi sve to skupa izgledalo kao jedan tipičan dan na poslu Nenada Gračana. Ali u Croatiji Sesvete. Stvarno ne znam što bih ovdje napisao. Ponovno je Međimurje izgubilo na gostovanju - nikakvo iznenađenje. Momčad jednog od zabavnijih sukomentatora na javnoj televiziji gubila je 1:0, a najbolju priliku je imala kada je domaći stoper umalo poslao loptu u vlastiti gol što dosta govori o igri Međimurja. Čak su se gosti i trudili u nastavku kako bi došli do izjednačenja, ali jednostavno ne znaju pa su tako upisali i osmi poraz u gostima uz gol-razliku 3-23. Kako stvari stoje - bit će ih još; poraza ne golova u rubrici gdje sada stoji "tri". I za kraj - Sesvete. Izgube li posljednje kolo "kod kuće" protiv Karlovca pored svog grba imat će same crvene kružiće i tako otići na zimski san. Naravno, ništa to ne bi bilo čudno jer bi samo opisalo polusezonu koja je iza ovog "umjetno osmišljenog kluba". Gledao sam previše utakmica Sesveta ove sezone, ali iskreno se bojim ove s Karlovcem: dvoboja momčadi koja ne želi napadati i one koja to jednostavno ne zna. Zvuči nevjerojatno primamljivo, zar ne? Nema šanse da bude više od 34 gledatelja. Sad si sigurno mislite: "kako može tako pisati o prvoligaškoj utakmici?", ali iskreno - hoćete li Vi doći?