Volim nogomet u magli

U 15. kolu igralo se osam utakmica, a gledatelji su vidjeli njih sedam jer su u Varaždinu Varteks i Slaven Belupo igrali samo za - suca. Naime, on je jedini čovjek koji je utakmicu zapravo htio igrati jer "on vidi gol s centra"; rekao bi to vjerojatno i da su mu potpuno maknuli gol zbog brojnih problema koji nastaju odgodama utakmica uslijed manjka termina zbog Dvoranskog prvenstva, europskih obaveza klubova i brojnih aktivnosti koje su već u planu na velebnom zdanju u Varaždinu.

Bilo kako bilo, gledatelji u Varaždinu tako i tako nisu imali ništa za vidjeti, ali svejedno se ne bi bunili da su zapravo vidjeli to ništa; ipak su platili kartu. U Engleskoj kod kupnje karte postoje karte na kojima piše "obstructed view seats" jer se loše vidi pa su možda takve karte kupili svi ljudi i za utakmicu Varteks - Slaven. Naravno, te su karte jeftinije.

Dok se u Varaždinu nije niti očekivalo posebno puno toga, od slavonskog derbija očekivalo se puno. Baš sam se veselio derbiju u kojem sam mislio da će biti dobrog nogometa, Cibona je bila u gostima, Dinamo u nedjelju i potpuno sam se pripremio za gledanje utakmice Cibalia - Osijek da bi oko 22 i 30 navečer bio lošije volje nego dva sata ranije.

Prvo su se pred hrvatskom javnošću svađali Božo Sušec i Igor Štimac protiv Roberta Markulina i Branka Laljaka oko našeg nogometa. "Volim nogomet" očito je slogan samo kad se dobro posluje pa nas je tako Sušec uvjeravao kako nitko živ neće platiti za HNL koliko Udruga prvoligaša traži, Markulin pitao zašto je onda HRT zainteresiran za cijeli projekt ako se samo gubi, Štimac pak pričao kako je plan bio zaraditi nakon pet godina, a on je odstupio jer je jednostavno dobra osoba, a Laljak - ma ne znam više što je on pričao; aha, da - o bontonu i sličnim stvarima. Sve u svemu, "Volim nogomet" se bliži svojem kraju, a najzanimljivije mi je bilo što je u pozadini iza Laljaka sjedila prijateljica koju nisam dugo vidio - Petra.

Nakon takvog uvoda, nije se puno niti moglo očekivati od nogometa. Osijek je poveo tragikomičnim golom za vrijeme kojeg bi sve dao da sam mogao stajati pored Stanka Mršića, Cibalia je izjednačila minijaturom sjajnog Tomislava Pavličića i to je više - manje bilo to. Komentari na derbi bili su: "nije bilo nekog nogometa, ali barem nije bilo nereda i bila je lijepa atmosfera". Zaista je bila lijepa atmosfera i Vinkovci i Slavonija definitivno ove sezone uživaju u nogometu, no stvarno je paradoksalno što se mora isticati kako nije bilo nereda; paradoksalno i žalosno.

U isto vrijeme, dok je Edo Pezzi pričao o "zavjerama iz Zagreba" - Hajduk je uništavao jadne Sesvete. Mislim da bi Sabor trebao donijeti službenu odluku kojom se taj klub ne smije zvati Croatia niti bilo kako slično što baca aluziju na Hrvatsku kao državu. Ta "momčad", posebno nakon čistke prošloga tjedna, zaista ne izgleda kao nogometna ekipa jer su vrlo lako mogli izgubiti 15:0 tako uzeti svu "slavu" Wiganu. Postavimo stvari ovako: da se Sesvete potpuno raspadnu i ne završe (polu)sezonu - nitko se ne bi čudio.

Dok europski nogomet trese nogometna mafija i namještanje utakmica, Zagreb je još u petak odigrao još jednu "namještenu" utakmicu i dobio; naravno, bilo je suprotno od onoga što su svi pričali. Kako neočekivano... Pod vodstvom Davora Vugrinca zagrebaši su zasluženo dobili blijedi Zadar i maknuli se s posljednje pozicije i najavili bolje dane; konačno.

Skoro sam zaboravio, otišao je Zoran Vulić s klupe Rijeke, tamo se pak vratio Nenad Gračan i odmah upisao pobjedu, istina protiv Istre, ali čak i ta tri boda se pišu. Bila je to još jedna loša utakmica ovoga kola u kojoj je Rijeka ipak zasluženo slavila kao i Inter u Maksimiru protiv Lokomotive koju su ovim porazom pali na deseto mjesto na ljestvici. Lokosi, vrijeme je za jednu dobru utakmicu.

Kad više nema Vulića, barem neko vrijeme, o sucima će redovito pričati samo Šibenčani. Šubićevac se veselio pogotku Mehmeda Alispahića doslovno u posljednjoj sekundi pa domaćini nisu previše pričali o sucu Marku Matocu, no - spominjali su ga; čisto iz navike. Nije ništa konkretno pogriješio, no "vidjelo se cijelu utakmicu"; znate kako to već ide. Kad smo već kod istog suca, čovjek je dao žuti karton vrataru Međimurja Ivanu Banoviću jer je ovaj izašao s terena kako bi odnio mačku (!) da ne bi nastradala. Dok je ovdje svaki komentar stvarno suvišan, mogu samo reći kako je jedno primjena pravila, a glupost je jednostavno nešto drugo.

U posljednjoj utakmici kola Dinamo je lagano slavio u Karlovcu i još jednom demonstrirao kako je najbolja momčad u Hrvatskoj. Iako je Igor Pamić, skroz čudno za njega, najavljivao pobjedu jer "Karlovac to može", odlučio je staviti sve, ali baš sve igrače u svoj šesnaesterac i napucavati loptu što dulje što dalje da bi na koncu rekao: "Dinamo je za nas svemirski brod". Ugodna i prijateljska atmosfera na stadionu dodatno je olakšala Dinamu dolazak do jedanaeste pobjede ove sezone uz impresivnu gol razliku 47-9. Ovom pobjedom smanjit će se pritisak na Krunu Jurčića i pozivanje na njegovu smjenu kako bi se moglo napasti čelne ljude Dinama da brzo mijenjaju trenere; smiješno, zar ne? Posebno da nije istinito...

Nakon što su se tjednima Osijek, Cibalia i Šibenik borili tko će biti iza uvjerljivog Dinama, ovo kolo borili su se tko neće biti drugi. Svi su podbacili, neki više neki manje i kad se sve to zbroji - ljestvica izgleda ovako: Milan Badelj je baš dobar igrač. Stvarno dečko u miru i tišini izrasta u velikog igrača. Naravno, ne treba ga sada stavljati u Barcelonu ili Manchester i dobro je što javnost nije baš njega odabrala za novog Zvonimira Bobana ili Zinedinea Zidanea kako bi se dečko mogao u miru razvijati; zasad mu ide jako, jako dobro. Nešto i o Karlovcu, Dinamo je rutinski riješio "gostovanje" u gradu na četiri rijeke i pokazao zašto je godinama prvak Hrvatske i trenutni lider. Plavi su gotovo cijelu utakmicu imali loptu u nogama i gotovo uvijek su izgledali kao da znaju što će s njom. Dopao se i još jedan, naravno, nepotrebno osporavani stranac u Dinamu - Adrian Calello. Nakon teškog stradavanja u Maksimiru, Šibenik je uz previše muke stigao do domaće pobjede nad Međimurjem. Obzirom da im je u goste došao jedan od najgorih gostiju u povijesti nogometa Šibenčani su očekivali laganu pobjedu, no do tri boda koja ih vraćaju na drugo mjesto došli su u jedva i jako kasno. Opet, bitna je samo pobjeda, a i ovako je slađe; tako barem kaže Henry. Dobili su igrači Cibalije - anticibalijevski gol. Prije nego što me napadnete, dopustite da objasnim. Naime, kada momčad u 14 kola dobije šest golova onda je logičan zaključak kako ta momčad igra dobru obranu što zaista i je slučaj kod Cibalije pa zato gol koji su dobili protiv Osijeka - nije u njihovom stilu. Prvo je Ibriks prošao po strani kao da je na treningu, a potom je njegov centaršut propustilo nekoliko igrača vinkovačke momčadi, a oni koji su dirali loptu - bolje da nisu. Srećom po njih, u momčadi imaju Pavličića koji neće još dugo igrati u Cibaliji; barem ne bi trebao jer se radi o baš dobrom igraču. Više sam očekivao od svojeg tihog favorita od početka sezone. Igrali su momci Tomislava Steinbrücknera utakmicu kao da su ih skauti došli gledati jer mogu žonglirati i igrati sami, a ne kao momčad pružiti dobre igre. Naravno, ne prodaje se momčad, osim u "određenim situacijama", pa je logično kako su se mladići iz Osijeka htjeli pokazati nekome tko im zapravo može platiti račun za mobitel. Na kraju - nije ispalo dobro; nisu dobili i još će si neko vrijeme morati sami kupovati bonove. Mic po mic i - Inter ima tri pobjede zaredom. Momci Borimira Perkovića otišli su za vrijeme pauze u Italiju i vidjeli kako izgleda pravi nogomet i potom dobili Lokomotivu. Žuti su bili bolja momčad, a tri boda kojima su prestigli Lokose donio je Dodo u 90. Inter je igrao čvrsto i strpljivo kao da je znao kako će im Lokomotiva dati nekoliko šansi, a na njima je "samo" iskoristiti koju. Zanimljivo, Inter ima gol razliku - nula (22:22). Kada dobijete 6:0, a vaš trener nakon utakmice kaže kako nije sretan realizacijom - ili ste igrali sa Sesvetama ili s mlađim pionirima. Ibričić, Paraiba, Vukušić pa čak i Anas uspjeli su se upisati u strijelce protiv katastrofalnih gostiju koji bi ozbiljno trebali početi razmišljati o drugim zanimanjima. Lijepo izgleda pobjeda 6:0, no pravi ispit za Hajduk dolazi sljedećeg tjedna na Poljud - Osijek. Srećom po Splićane, u posljednjem kolu jesenskog dijela prvenstva gostuju u Zadru tako da će ovaj dio sezone ipak završiti pobjedom. Kada trener Igor Pamić uoči utakmice izjavi kako je "siguran da će Karlovac dobiti 1:0" i onda k tome još dodate jednu od najegoističnijih izjava koju sam ikad čuo: "Dinamo bez mene neće nikad u Ligu prvaka", čovjek bi pomislio da će ta momčad zapravo igrati nogomet, ali - prevario bi se. Karlovac je imao plan A, B i C, a glasili su: "Bunker kod 0:0", "Bunker kod 0:1" i "Bunker kod 0:2". Svaka čast njihovom šestom mjestu, ali Karlovac i "nogomet" koji prezentiraju više ne bi trebali biti na televiziji; koliko simpatični bili ljudi na stadionu u Karlovcu gdje su "ulaz istok" i "ulaz sjever" udaljeni desetak metara. Nakon velike sudačke krađe u Zaprešiću, Rijeku je napustio Zoran Vulić jer ga "navijači nisu voljeli, a on nije mogao pobjeći od toga da je hajdukovac" (a možda i zbog užasnih rezultata, nisam siguran) da bi se na svoju Kantridu vratio Nenad Gračan. Odlaskom iz Sesveta, Gračan je sigurno bio najsretniji čovjek u Hrvatskoj toga tjedna, a igrači Rijeke pobjedom protiv Istre dodatno su mu uljepšali povratak kući. Istina, nije Rijeka dobro igrala i pred Gračanom je dosta posla, ali barem se vidi mogućnost napretka dok u Sesvetama - toga nije bilo. Pogledaj pod Varteks uz dodatak kako su nakon četiri pobjede momci Zlatka Dalića ipak trebali pokazati više; pa makar i samo za glavnog suca koji je vidio što se zapravo događa. Padaju Lokosi. Momci Royja Ferenčine jesu mladi i trebaju još puno učiti, a za početak - trebali bi naučiti kako igrati neriješeno. Mladići se "igraju" nogometa sa stavom "sve ili ništa", a tako se ne igra; barem ne ligaško natjecanje. Potpuno je podnošljivo bilo odigrati 0:0 s Interom, posebno ako se zna da su posljednjih pola sata igrali s igračem manje, ali još jednom - Lokosi nisu izdržali i Ferenčina s razlogom jedva čeka pauzu. Nakon golijade u Osijeku, Zagreb je još jednom zabio dosta golova, ali ovoga puta - nije primio nijedan. Pjesnici imaju četiri pobjede u zadnjih šest utakmica i evidentno se dižu što mi je drago; ne toliko zbog njihova trenera koliko zbog igrača koji ne zaslužuju biti tako nisko jer imaju kvalitetu, a i zbog naše Mihaele. Dobiju li Pjesnici sljedeće kolo Slaven kod kuće, a potom Inter u Zaprešiću - bit će razloga za pjesmu ove ipak tmurne jeseni u Kranjčevićevoj. Čim upale autobus, ili aute i(li) bicikle kojima idu na gostovanja zbog lošeg financijskog stanja, igrači Međimurja znaju da će izgubiti. Dugo, dugo su igrači Čečija Bogdana držali bod u Šibeniku i kad su već kladioničari počeli bacati listiće sa Šibenikom - Alispahić je zabio. Sve se to dogodilo samo desetak sekundi nakon što je na drugoj strani Plantić promašio praktički nemoguće i iz blizine poslao loptu pored gola; kazna je vrlo brzo stigla. Inače, utakmicu je obilježio žuti karton vrataru Banoviću koji je iznio mačku van terena da bi mu potom sudac pokazao žuti jer valjda je Banović trebao pričekati da lopta "iznese" micu-macu van terena; sudac očito nije član Udruge za zaštitu životinja dok je Banović (barem) potpredsjednik. Ma ništa se nije vidjelo. Zadar je "trebao" voditi na poluvremenu pa izgubiti na kraju, ili obrnuto, ali gle čuda - pokazalo se kako "namještaljke" koje se mogu dan ranije pročitati u medijima ipak nisu točne; šokantno. S druge pak strane, ništa šokantno nisu odigrali Zadrani koji su još jednom izgubili na gostovanju uz dodatak kako su manje puta puknuli prema Skenderu nego što je Zagreb zabio golova. Ništa nisu pokazali Istrani na Kantridi protiv Rijeke. Jedan pokušaj Šehića blokirala je obrana Riječana i bilo je to sve od žuto-zelenih kojima je sve bliže pretposljednje mjesto. Srećom, zadnji ne mogu biti. Jedna dobra i jedna loša vijest za Istrane: dobra, Dinamo je (za razliku od Hajduka) pristao sljedeće kolo igrati na Verudi umjesto na kalendarom predviđenoj Kantridi, a loša - sljedeće kolo igraju s Dinamom. Kad smo već kod tmurne jeseni u Kranjčevićevoj - kako opisati što se događa u Sesvetama? Ima dosta nelogičnosti u našem nogometu i stvari zbog kojih se normalan čovjek zapita, a jedna od tih je svakako: "zašto postoji klub Croatia Sesvete?" Nemaju stadion, nemaju navijača, nemaju igrača, nemaju novac, nemaju sponzore, nemaju bodove; ma nemaju ništa. Je li gospodin Zubak zaista ne zna što bi sa svojim novcem da mu se sve "ovo" skupa isplati? Iako su mi prirasli srcu ove sezone, stvarno me ne bi šokiralo da u proljetnom dijelu prvenstva imamo 15 klubova.