Londonska saga o najvećim izdajama: 15 asova koji su obilježili rivalstvo Arsenala i Chelseaja

Ipak, postoji jedan, fun fact po kojem su suparnici ove nedjelje na Stamford Bridgeu zaista posebni, po čemu se razlikuju ne samo od lokalnih ili engleskih klubova, nego, rekli bismo, čak i u svjetskim razmjerima. Naime, ne znamo za sličan primjer tako velikih protivnika iz susjedstva (a i šire) koji je toliko karakterističan u aspektu "izdaja". Zaista je za rubriku Vjerovali ili ne podatak kako je čak 15 igrača top klase, istinskih zvijezda u svojim karijerama nosilo oba dresa!

Kad bismo sve te priče rangirali po značaju i veličini "izdaje", na prvo mjesto definitivno treba postaviti "slučaj Ashley Cole". Izdanak škole Topnika bio je najprije izdanak Arsenalove akademije, ponikao je u klubu (tada) s Highburyja, te imao ulogu jednog od važnih protagonista one najbolje Wengerove momčadi "Nepobjedivih", koja je bez poraza osvojila Premiership. Suvišno je i isticati kako su to doživjeli navijači njegovog matičnog kluba, koji su mu potom igrom riječi nadjenuli nadimak "CASHley Cole", ali prava istina ipak je bila drugačija. Cole te 2005. godine uopće nije imao namjeru preseliti u zapadni London, štoviše, već je bio i produžio ugovor. Međutim, čelnici klubova su u tajnosti obavili dogovor o razmjeni "robe", tako je Cole otišao na Bridge, dok je u suprotnom smjeru preselio Francuz William Gallas.

Cesc Fabregas je pak produkt La Masije, kojeg je upravo Wenger oteo iz njegovog gnijezda i doveo u Arsenal kao 16-godišnjaka. Uslijedilo je osam sezona sjajnih trijumfa, istina i razočaranja, dok se Katalonac nije vratio doma i ispunio san da obuče dres Blaugrane i igra zajedno sa svojim velikim prijateljem Messijem. No, nakon tri godine dogodio se veliki preokret – Fabregas je zabio nož u leđa svom mentoru Wengeru, ne samo zbog toga što je prešao u Chelsea, već ponajprije zato jer je tad (2014.) na klupi sjedio njegov vječni, zakleti neprijatelj Jose Mourinho. Kao sol na ranu francuskog stratega, u prvoj sezoni Cesc je odmah osvojio titulu prvaka Premiershipa.

Posebno poglavlje zaslužuje Oliveir Giroud, član Gunnersa šest sezona (2012. – 2018.) u kojima je, istina, proslavio tri pokala osvajača FA Cupa, ali bile su to i godine neuspjeha u Premiershipu, trajao je onaj dugi post, više od dva desetljeća, koji je prekinut ovog svibnja. No, napadač Galskih pijetlova bio je jedan od onih koji promijenili londonske kvartove zaobilaznim putem, nego izravno, 2018. godine potpisao je za Chelsea i to u zimskom prijelaznom roku, u okviru velike trampe, kad je Aubameyang iz Dortmunda pristupio Topnicima, a iz Chelseaja u Arsenal istovremeno otišao Batshuayi. No, sam prijelaz bio je samo aperitiv onome što će tek uslijediti samo 18 mjeseci kasnije. Londonski rivali susreli su se u – Bakuu, u finalu Europske lige, a upravo je Giroud svojim pogotkom za 1:0 odveo meč na stranu momčadi koju je tad trenirao Talijan Sarri. Uz to, Giroud je kasnije s Chelseajem postao i osvajač Lige prvaka, dokazavši, blago rečeno, kako je taj njegov transfer bio pun pogodak.

Listu asova koji su igrali za oba kluba kompletiraju tako slavna imena kao Nicolas Anelka, Petr Čech, Willian, Emmanuel Petit, Lassana Diarra, Jorginho, Yossie Benayoun, David Luiz, već spomenuti Pierre Emerick Aubameyang, te konačno – Kai Havertz, strijelac pogotka kojim su Blues u onoj covid-sezoni svladali Mahcester City u finalu Lige prvaka, da bi pet ljeta kasnije na Emiratesu proslavio aktualni naslov prvaka u dresu Arsenala.

Inače, posljednja i najaktualnija "izdaja" u ovom zaista posebnom serijalu autorsko je djelo Nonija Maduekea. Dječak iz Barneta u sjevernom Londonu je zaista od samih početaka bio nogometni nomad, prošao je škole Crystal Palacea, Tottenhama i PSV-a, upravo u Eindhovenu je zablistao da bi ga u siječnju 2023. godine doveli na Stamford Bridge za 33 milijuna eura. Zanimljivo je da je krilni igrač nigerijskog porijekla tad potpisao neobično dug ugovor, na čak 7,5 godine, što je u prijevodu trebalo značiti da ga Chelsea vidi kao dugoročno rješenje.

Tako je i izgledalo u sljedeće dvije godine, Madueke se etablirao kao praktično nezamjenjiva karika (igrom sudbine, svoj prvi pogodak za Chelsea zabio je, naravno, Arsenalu). Upravo zbog toga, lanjskog srpnja je zaista kao prava bomba odjeknula (potpuno neočekivana) vijest o njegovom prijelazu u Arsenal za 50 milijuna eura, a da sve bude dramatičnije, dogodilo se usred Svjetskog klupskog prvenstva (kojeg će Chelsea osvojiti par tjedana kasnije). U cijeloj priči je intrigantno što su taj potez najviše osudili – navijači Arsenala, štoviše pokrenuta je i cijela kampanja, znate ono hashtag NotoMadueke, ispisivani su i murali oko stadiona Emirates, potpisivana peticija, u kojoj su fanovi Topnika izražavali bijes jer – nisu željeli "preskupog škarta iz Chelseaja". No, presudila je želja menadžera Mikela Artete koji je uporno inzistirao da ga kupe.

Sve se naravno brzo zaboravilo, pogotovo kad je Arsenal stigao do naslova, uostalom, Madueke je u tom pohodu nastupio u 26 od 38 susreta. Ipak, stav navijača možda i nije bio sasvim u krivu, ako pogledamo statistiku: samo tri gola i jedna asistencija u cijelom Premiershipu svakako nisu brojke vrijedne ofenzivnog igrača plaćenog 50 milijuna. U nedjelju (17:30) s nestrpljenjem očekujemo novu epizodu ove sage, naravno, pod uvjetom da Arteta uvrsti Maduekea u sastav domaćina na Emiratesu…