Zovi čovika ili kako je POTUS sam sebi skočio u ustavni amandman

Danijel Trumbić ponedjeljak, 06.07.2026.
Zovi čovika ili kako je POTUS sam sebi skočio u ustavni amandman
Foto: Alfredo Estrella/AFP/Hina

"Zovi čovika, zovi, zovi čovika. Kojeg čovika? Ne znam samo zovi ga. Maci, vadi mobitel, odma zovi čovika." U stihovima Vojka V. već je odavno opisan stenogram dramatičnih događaja u Ovalnom uredu tijekom proteklog vikenda i lobiranja iz stožera US National Football teama, koji je nakon temeljitih analiza došao do poraznog zaključka kako bez isključenog golgetera nemaju neke šanse svladati Belgiju u susretu osmine finala u Seattleu.

No, umjesto Putina ili Zelenskog, na drugoj strani bio je "treći čovjek":

"Hallo, Gianni, kako brat? Šta, razbio je stan jer se Italija nije plasirala. Nego, slušaj, imam ti jednu ponudu koju ne možeš odbiti. Cijena? Sitnica", kazao je predsjednik u stilu Sira Olivera iz "Alana Forda".

Magnus i Max Bunker, tvorci legendarnog stripa, da još uvijek stvaraju epizode u legendarnoj njujurškoj cvjećarnici, dobili bi sjajnu inspiraciju. A i glavni junak ove priče, osim naziva britanskog hohštaplera i lažnog plemića, mogao je dobiti i nadimak Broj Jedan. Po mnogo čemu im nalikuje modus operandi.

U ovim frenetičnim satima, dok traje medijski stampedo i otkrivanje pozadine cijele groteske, kojom je Balogunu suspendirana kazna, a Mondial i službeno pretvoren u neregularnu grotesku od natjecanja, svi se utrkuju sa takozvanim ekskluzivama. Ono što je prvi provalio New York Times znao je, naravno, svatko sa bar jednim neuronom u mozgu: eklatantnu činjenicu da se sve dogodilo nakon intervencije dobitnika FIFA nagrade za mir, ili kako-se-već-zove ta bizarna nagrada.

Ipak, u moru fakata koji potpuno kompromitiraju vjerodostojnost ovog natjecanja, jedan je baš poseban. Jer, poanta storije događa se 2001. godine, kad su Ben i Florence Balogun, Nigerijci sa stalnim mjestom boravka u Londonu, posjetili rodbinu u SAD. No, Florence je dobila trudove doslovno par sati prije povratnog leta, te se u bolnici u Brooklynu, 3. srpnja, rodio sin, nadjenuli su mu ime Folarin. Nikakve daljnje veze dječak nije imao sa SAD-om, a u Engleskoj je živio i započeo karijeru te proveo 12 godina u Akademiji Arsenala, a zaigrao i za mlade selekcije "Three Lionsa" (U-17, U-18, U-20). Ipak, notirali su ga skauti reprezentacije SAD-a, znajući da se Folarin rodio u NY i tako je on optirao za njih.

I tu dolazimo do ključne činjenice: prije samo šest dana (30. lipnja) Vrhovni Sud potvrdio je ustavnost zakona po kojem svatko rođen na teritoriju SAD-a ima pravo dobiti državljanstvo i tako odbio Trumpovu imigracijsku agendu o ukidanju tog ustavnog članka!

Slika 1 od 1.

Skraćeno, tu se zaokružuje ova storija protiv logike i zdravnog razuma: da je prošao njegov vlastiti prijedlog, Balogun zapravo ne bi mogao uopće igrati za SAD, dakle onaj isti igrač radi kojeg je POTUS, da više ne okolišamo, nazvao sirotog Talijana i naredio mu da napravi ovaj presedan. Na što je Infantino vjerojatno pomislio "Mamma mia, ako ne pristanem, mogao bih se probuditi sa krokodilskom glavom u krevetu". Ili nešto još gore.

Istina, čak ni ova sramna kukavička gesta ne može se mjeriti s dodjelom Nagrade za mir (izmišljenom za prigodu ždrijeba SP) liku koji je u međuvremenu izvršio državni udar u Venezueli, višekratno prijetio zauzimanjem Grenlanda, od Gaze namjerio napraviti turistički resort, izvršio brutalnu agresiju na Iran, usput obavio vojne operacije u Jemenu, Somaliji, Nigeriji, Siriji i Iraku, koje doduše spadaju u kategoriju "običnog dana u uredu".

Što je sve Infantino morao raditi u Ovalnom uredu, lako je zamisliti, na tom mjestu su se i ranije događali neki, barem simbolično… slični događaji. Em je morao izmisliti Nagradu za mir, pa Hydration break za reklame, pa Half time show za finale, pa legalizirati previde usnulog VAR-a (jedanaesterac za Njemačku protiv Paragvaja, ignorirani prekršaj Messija za isključenje), iskoristiti magične senzore koji reagiraju na dlaku kako bi pogurao top-brandiranog starčića bar još jedan korak dalje. Sve je postalo patetična promidžba, a u ovom filmu Top (Balo)gun imamo jednako groteskni lik poput čudesnog pilota Toma Cruisea.

Stoga, moglo se po svim evidentnim faktima zaključiti kako je u nedjelju umrlo Svjetsko prvenstvo. Ali, baš poput slavnih riječi velikog Galilea "Eppur si muove", Trump (ipak) još uvijek nije uspio ubiti nogomet. Ipak se kreće. Jer, dok je svijet oblijetala skandalozna vijest, istovremeno su u New Jerseyu su slavni norveški Vikinzi, hrabri ratnici poput davnih predaka, u epskoj epizodi potopili flotilu moćnog Brazila. I tako su, doslovno, na svojim veslima spasili nogometni brod od potopa, dokazali kako je još uvijek živ!

Ro!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!