ATP u Umagu je vrijedna tradicija, a imao je finala kakva bi poželjeli i Grand Slam turniri

Dok je pozornost sportske javnosti prošlog tjedna još uvijek okupiralo Svjetsko prvenstvo, u Umagu je održan Croatia Open. Ove godine slavio je mladi Španjolac Daniel Merida kojem je to prva titula u karijeri i koji će tako postati još jedan od brojnih tenisača koji Umag nose u lijepom sjećanju.

Turnir se, nažalost, poklopio s najvećim nogometnim događanjem godine pa nije dobio pozornost kakvu zaslužuje. No opći dojam je da se kod nas ATP Umag doživljava "zdravo za gotovo" i da ima veći ugled izvan hrvatskih granica nego u Hrvatskoj. Njegova povijest je bogata, najveća svjetska teniska imena nastupila su na njemu i vrlo rijetko se mogla čuti neka kritika prema organizaciji ili turniru. Zagreb, Dubrovnik, Opatija, Split, kroz povijest su imali jake međunarodne turnire, ali Umag je jedini opstao, zadržao kvalitetu i pretvorio sve u tradiciju.

Prvo finale bilo je - hrvatsko finale

Sve je počelo 1990. godine u Stella Maris kompleksu. Na zadovoljstvo organizatora, do kraja su otišli prvi i drugi nositelj, najbolji hrvatski tenisači u to vrijeme Goran Prpić i Goran Ivanišević. Prpić je slavio u zanimljivom meču sa 6:3, 4:6, 6:4 i tako osvojio svoju jedinu titulu u karijeri.

Tada 18-godišnji Ivanišević još je čekao na svoju prvu titulu, bilo mu je to drugo finale u karijeri, a u prvom je godinu dana ranije poražen u Firenci od Argentinca Horacija de la Pene.

U tom prvom izdanju Umaga još su nastupili i Saša Hiršzon, koji je poražen na startu od trećeg nositelja Marka Koevermansa, i Damir Buljević koji je svladao Johana Andersona pa ispao od njemačkog Davis Cup reprezentativca Erica Jelena.

Proročansko izdanje 2006.

Jedno od izdanja turnira kojeg se svi često prisjete je ono 2006. godine. Bilo je tu puno budućih zvijezda svjetskog tenisa, a u finalu je 21-godišnji Stan Wawrinka pobijedio, onako kako nije želio pobijediti, 19-godišnjeg Novaka Đokovića koji je zbog iscrpljenosti i problema s disanjem predao meč u tie-breaku prvog seta.

"Čestitam Wawrinki, zaslužio je ovaj naslov, zbog njega mi nije žao što sam predao. Vjerujem da ću još dosta puta u karijeri igrati u finalu", rekao je tada Đoković i pogodio. Igrat će i to još 143 puta. Ovo mu je bilo tek drugo finale u karijeri, a prvo je odradio tjedan dana ranije u Amersfoortu gdje je svladao Nicolasa Massua.

Foto: Igor Petrinović

Igrao je te godine i 17-godišnji Marin Čilić i prošao prvo kolo u kojem je za protivnika imao Evgenija Koroljeva, ali zaustavio ga je u drugom upravo Wawrinka. "Siguran sam da će biti jako dobar igrač", rekao je tada Wawrinka za Marina i on se također pokazao kao dobar prorok.

Finale koje sanjaju Grand Slam turniri

U povijesne knjige ostat će upisano da se baš u Umagu dogodilo prvo od mnogih finala u kojima su se sastali Jannik Sinner i Carlos Alcaraz. Danas je organizatorima nemoguće dovesti ovu dvojicu igrača, vjerojatno i makar jednog, ali te 2022. godine mlade zvijezde bile su u Umagu.

Alcaraz je branio naslov, bio je prvi nositelj, ali je Sinner, kao drugopostavljeni, odradio sjajno finale i odnio naslov pobjednika sa 6:7, 6:1, 6:1. Bilo je to jedno od briljantnih izdanja talijanskog tenisača na kakva smo danas već navikli.

Foto: Damir Senčar/HINA

Nakon tog finala njih dvojica odigrala su još osam mečeva za trofej od kojih tri na Grand Slam turnirima.

Kralj Umaga - Carlos Moya

Tenisač koji je najviše puta osvajao titulu pobjednika u Umagu je Carlos Moya i s razlogom ga zovu "Kralj Umaga". Španjolski tenisač obožavao je ovaj turnir i bez obzira na formu, plasman na ATP ljestvici, uvijek mu se vraćao i uvijek je ovdje igrao dobro.

Od 1996. godine kada je u finalu svladao Felixa Mantillu sa 6:0, 7:6 i došao do svoje tek druge titule u karijeri (prvu je osvojio godinu dana ranije protiv istog protivnika u Buenos Airesu), Moya je bio stalni gost, tenisač koji je utjelovio duh turnira.

Od 2001. do 2003. godine tri puta zaredom je slavio u finalu rušeći redom Jeromea Golmarda, Davida Ferrera i Filippa Volandrija. Nakon toga osvojio je još jednu titulu, 2007. godine protiv Andreija Pavela što mu je, pak, bila posljednja titula u karijeri.

Prije Španjolca harao je Muster

Uz Carlosa Moyu, jedini višestruki slavljenik u Umagu bio je legendarni Austrijanac Thomas Muster. Pričalo se kako je Muster u Umagu spajao ugodno s korisnim, ljetovanje s nastupom na turniru, ali naprotiv, Muster je nastup u Umagu shvaćao vrlo ozbiljno i uvijek je bio spreman za veliki rezultat.

1992. godine u finalu je svladao Franca Davina, naslov je obranio pobjedom protiv Alberta Berasateguija i dok sljedeće godine zbog ozljede nije branio titulu, vratio se 1995. i po još jedan naslov protiv Carlosa Coste.

Sjajni Austrijanac u svoje je vrijeme bio jedan od najboljih igrača svijeta na zemljanoj podlozi, ali nije ga trebalo previše nagovarati da nastupi u Istri.

Čak devet brojeva jedan igralo je u Umagu

Thomas Muster, Marcelo Rios, Carlos Moya, Gustavo Kuerten, Juan Carlos Ferrero, Rafael Nadal, Novak Đoković, Carlos Alcaraz i Jannik Sinner, svi odreda tijekom karijere bili su broj jedan na ATP ljestvici i svi se vežu uz umaški turnir.

Nadal je 2006. godine dogurao do polufinala gdje ga je zaustavio Moya i kasnije je postojala u nekoliko navrata ideja za njegovim povratkom, ali ispriječile su se ozljede, oporavci i zgusnut raspored.

Tiha patnja organizatora turnira u Umagu bio je Roger Federer, no njemu se Umag nikako nije uklapao u raspored i njegov dolazak uvijek je bio daleko od realizacije.

Turnir u Umagu treba čuvati

Od prvog umaškog turnira pa do danas, veliki broj gradova ostao je bez turnira, ali Croatia Open ide dalje. Tenis je jedan od najpopularnijih sportova u svijetu, a Hrvatska ima svoj ATP turnir bogate povijesti i tradicije.

Dino Prižmić i Matej Dodig nastupili su ove godine u glavnom ždrijebu, u kvalifikacijama su igrali Mili Poljičak, Duje Ajduković i Noa Vukadin dok su u parovima igrali Emanuel Ivanišević i Mili Poljičak te Admir Kalender i Nino Serdarušić.

Na kojem bi to ATP turniru toliko hrvatskih igrača dobilo priliku? I to je jedan od razloga zašto Umag trebamo čuvati i biti sretni što ta tradicija i dalje traje...