Hajduk i Rijeka u lovu na - 20 milijuna eura

Ipak, krenimo kronološkim redom. UEFA je odavno pokazala i dokazala da je marketinški guru top klase, a najbolja potvrda je naravno Liga prvaka, koja je, od svog osnutka 1991. godine u međuvremenu postala ne samo najjače klupsko nogometno natjecanje na svijetu, "nogometni NBA", nego i pravi financijski Eldorado. U tolikoj mjeri da se u elitnim prvenstvima utrke za četvrto ili čak peto mjesto, koje osiguravaju plasman u to društvo, prate sa skoro istim uzbuđenjem kao bitke za titulu. U cijeloj toj revoluciji protekla tri desetljeća, napravljena su i još dva ključna poteza – Kup UEFA doživio je "rebranding" transformacijom u Europsku ligu, dok je 1999. godine ugašen nekada i te kako popularni Kup pobjednika kupova, za kojim poneki nostalgičar i danas žali..

No, mudre glave u Europskoj nogometnoj federaciji dokučile su kako u toj novoj konstrukciji ipak "nešto fali", ostalo je naprosto previše manevarskog prostora za dvostruki cilj: deklarativno, dati priliku za dokazivanje klubovima iz prvenstava kojima su grupne faze eurokupova (bile) nedostižan domet, a zapravo još više podebljati upliv novca u već ionako pune riznice ove moćne tvrtke sa sjedištem u švicarskom Nyonu.

I dok si rekao Čeferin, rođena je ideja o novom, trećem natjecanju, koje se, u prvim projektima nazivalo Europska liga 2, no brzo je ta ideja odbačena, jer je zvučala malo pežorativno, da ne kažemo ponižavajuće, dakle, ne baš izazovno za nove izvore zarade. Tako se došlo do svakako boljeg rješenja – imena Konferencijska lige. Zašto? Zato jer ta riječ simbolizira istovremeno jedinstvo obitelji UEFA, te spaja nogometne zemlje koje su, po svim kriterijima, od sportskih i financijskih do zemljopisnih, prilično udaljene. Bitno je znati sve nazvati primamljivim terminima.

Kako UEFA praktično nikada ne promaši metu, tako je i Konferencijska liga, pokrenuta u prvoj post-covid sezoni (2021./22) pokazala kao pun pogodak, makar je na početku često podcjenjivana kao beznačajna, besmislena, a i da taj trofej ima težinu kao županijski kup. No, željeni efekt je postignut – po prvi put u povijesti, grupne faze jednog europskog natjecanja dosegli su predstavnici čak i nogometno egzotičnih zemalja, dovoljno je spomenuti Lincoln Red Imps s Gibraltara, Ki Klaksvik s Farskih Otoka, The New Saints iz Walesa, sjevernoirski Larne, moldavski Petrocub, armenski Noah, kosovski Ballkani ili lihtenštajnski Vaduz. Ukratko, za neke od tih klubova mnogi, osim nogometnih fanatika, inače nikada nisu ni čuli…

Istina, na kraju priče svi trofeji dosad pripali su daleko relevantnijim imenima, pa su se na listu osvajača dosad upisali Roma, West Ham, Olympiakos, Chelsea i Crystal Palace, što znači da je i ovo natjecanje pod ingerencijom sudionika iz liga petice, jedino su djeca Pireja uspjeli napraviti iznimku. Usput, zanimljivo je da je danas već slavna bajka Bodo/Glimt eksplodirala upravo u prvom izdanju Konferencijske lige, kad su Norvežani sa 6:1 pregazili Mourinhovu Romu te dospjeli na naslovnice sportskih tiskovina (kasnije će im se Vučica u nokaut fazi osvetiti, eliminirati i osvojiti povijesni, premijerni trofej u finalu protiv Feyenoorda u Tirani).

I tako dolazimo do lajtmotiva ove priče, kojeg smo istakli u naslovu. Konferencijska liga je danas već etablirana institucija, makar svi znamo da se ispod celofana zapravo krije (grubo rečeno) – treći razred kontinentalne nogometne piramide. Ali, iz naše perspektive, riječ je o velikom izazovu i za Rujevicu i za Poljud. Uglavnom, sam plasman donio bi 3.17 milijuna eura na račun našeg tandema kojeg u četvrtak navečer čekaju uzvrati play offa protiv Midtjyllanda i Rakowa. Potom slijedi šest kola grupne faze, u kojima svaka pobjeda donosi 400.000, a remi 133.000 eura. Najboljih osam – koji izravno idu u osminu finala – dobit će još 400.000, a plasirani od devetog do 24. mjesta (čekat će ih baraž za prolaz) po 200.000 eura.

Matematička progresija dalje ide ovako: prolaz u četvrtfinale 800.000, polufinale još 1.3 milijuna, finale 2.5 milijuna eura. Što se samog završnog ogleda tiče (igrat će se 2. lipnja dogodine na stadionu Bešiktaša u Istanbulu ili u Ankari ako se dotad završi novi nacionalni stadion), poraženi će utržiti četiri, a pobjednik sedam milijuna eura.

I tako, kad bismo sad na hrpu stavili sve segmente: bonuse UEFA, premije za prolaz, marketinška i TV prava, te potencijalno serije pobjeda na putu do cilja, ukupna svota zarade zaista dolazi do cca. 20 milijuna eura. Pritom, tu još slobodno možemo dodati popratne izvore prihoda, od merchandisinga iliti po naški prodaje dresova, suvenira… pa sve do – piva u plastičnim čašama na improviziranim kioscima.

Naravno, ozbiljnost nam nalaže u sve to dodati i jasnu činjenicu da naši klubovi, ako se i plasiraju u grupnu fazu, neće biti baš među favoritima za trofej, ali, priznat ćete, brojka od 20 milijuna eura zvuči fino. Kako bi rekao jedan davni hit Pilota, "Svijet je lijep kada sanjamo…"