Balaban + Šokota = Eduardo

Jasno, 2:1 protiv Domžala ne znači da bi se Dinamo sutra mogao suprotstaviti Barceloni, ali prikazana igra puni optimizmom uoči nastavka europskih ogleda. Kažemo nastavka jer vjerujemo da ovakve Domžale ne mogu ugroziti Dinamo u uzvratu, makar je u nogometu - sve moguće.

Napad sve bolji

Foto: Nikola Movrić

Ofenzivni dio momčadi djeluje sve uvjerljivije, uigranije i kvalitetnije. Frank Manga Guela prvi je puta startao od početka, i bez namjere da ga prerano veličamo, pokazao da bi za Dinamo mogao biti veliko pojačanje. Igrač iz Obale Bjelokosti iznimno je hitar, dobre tehnike i driblinga, ali i smisla za momčadsku igru; Guela, naime, ne ulazi u nepotrebne atrakcije već odigrava maksimalno svrsishodno.

To se ne može reći i za Sammira koji se još uvijek gubi u nepotrebnim solo-akcijama što rezultira nizom izgubljenih lopti. Sammir je, neosporno, talentiran igrač koji ima svoje mjesto u Dinamu, no iako je u odnosu na prošlu sezonu značajno napredovao u pogledu taktičke spremnosti, pred njim je još uvijek vrijeme nogometnog sazrijevanja.

Bez obzira na znanje Guele i Sammira, alfa i omega Dinama i dalje je kapetan, playmaker Luka Modrić bez čije prave igre nema ni europskog Dinama. Stoga ne čudi da je Modrić posljednji iz "velike trojke" koji je ostao u klubu, jer je bez obzira na kvalitete Eduarda i Ćorluke za igru momčadi upravo on najvažniji igrač.

Tomo Šokota i u Domžalama je pokazao da je jedino moguće mjesto za njega pozicija isturenog napadača, tamo se najbolje snalazi i tamo je (jedino) momčadi koristan.

Postavlja se, međutim, pitanje kako će Ivanković sada riješiti "kadrovska" pitanja u napadu; talentirani i perspektivni Tadić i Mandžukić neće imati previše prostora pored iskusnijih (ali i bolje plaćenih) Šokote i Boška Balabana, koji su, iako to nitko neće na glas reći, "pretplaćeni" na mjesto u napadu. Jer jasno je da ni Šokota ni Bole nisu dovedeni da bi grijali klupu. Tu je, dakako, i iskusni Vugrinec koji je svoje značenje jasno pokazao u onih pola sata protiv Hazara kada je "s jednom nogom" spasio Dinamo blamaže.

Foto: Nikola Movrić

Šokota i Balaban, iako slični tipovi napadača, mogu zajedno, što su pokazali i u vrijeme zajedničkog igranja u Dinamu. Tako su u sezoni 2000./2001. zajedno zabili 34 gola (najbolji strijelac Lige, Šokota, 20, Balaban 14), što je, zanimljivo, lanjski učinak Eduarda. Da je nogomet matematika, mogli bismo zaključiti da su Mamići dovođenjem Šokote i Balabana zamijenili Eduarda točno u gol.

Hitrina Guele, Sammirov vic i Modrićeva kvaliteta garantiraju da u Dinamu neće nedostajati kvalitetne podrške napadačima, kao ni dopadljive igre s dosta kombinatorike, kratkih pasova i atraktivnih poteza. Sve to Dinamo je već demonstrirao u Domžalama, te, iako se ne treba utopiti u komplimentima, igra Dinama prema naprijed u pojedinim trenucima izgleda jako dobro.

Sve bolje funkcionira i defanzivni dio vezne linije; Vukojević je i posljednje skeptike uvjerio zašto je jedan od najstalnijih prvotimaca, a iako još uvijek igra na "refule", sve uvjerljivije djeluje i Pokrivač. Šteta je što ponekad nema više hrabrosti u igri prema naprijed, jer Pokrivač, za razliku od Vukojevića, ima kvalitetu i za taj dio igre.

Obrani treba uštimavanja

Bokovi su jedno od mjesta gdje bi Dinamo mogao izvući više; Hrvoje Čale nikako ne uspijeva u istoj utakmici odigrati dobro i ofenzivno i defanzivno; u Domžalama je odlično zatvorio Jankovića, ali je zato i poslao desetak neupotrebljivih centaršuta. Ipak, Čale mora ostati prvi izbor na lijevom boku jer Carlos u napadačkoj igri nema gotovo nikakvih kvaliteta.

Foto: Nikola Movrić

Desno je, pak, problem igra u obrani; koliko god je Etto probojan igrač u napadu, toliko je i opasnost u obrani. U Domžalama je nekoliko puta ispao iz igre, da bi najveću pogrešku napravio u 87. minuti kada je "zaboravio" izaći sa suigračima u "ofsajd zamku" čega je rezultat bio i pogodak Slovenaca za 1:2. Nakon odlaska Ćorluke jasno je da Dinamo zapravo nema pravog desnog braniča, iako u HNL-u tu poziciju s lakoćom mogu pokrivati i Etto i Buljat, pa i Mihael Mikić.

U pravu formu još nisu došli ni stoperi; i Drpić i Carlos i Schildenfeld imali su "bisera" u ovoj kratkoj sezoni, a dojam je da Dinamo olako prima pogotke. Da li je obrani potrebno samo više uigranosti ili se radi o nedostatku vrhunske kvalitete? Istina je uvijek negdje između, no sada se više nego ikad čini da bi Robert Kovač ovu momčad podignuo na potpuno novu razinu.

Mogu li braća Mamić do kraja prijelaznog roka (a ostalo je još mjesec dana) "upecati" vrhunskog braniča i možda kojeg bočnog igrača i tako upotpuniti ovu momčad? Novca, to je sada jasno, ne manjka, pitanje je tek ima li na tržištu zainteresiranih vrhunskih nogometaša?

Dinamo, bez obzira na odlaske Eduarda i Ćorluke, ima dosta kvaliteta koje bi mu, uz dobar ždrijeb, mogle donijeti željenu Ligu Uefe. Štoviše, bude li sreća osim u ždrijebu i u utakmicama malo pomazila zagrebačke plave, ni Liga prvaka ne mora biti samo san...