Bitka koju FIFA mora dobiti

Ovih će dana za okruglim stolom Fifinog izvršnog odbora ponovno jedna od glavnih tema biti pravilo "6+5". Ukratko, prema tom pravilu, klub bi u svaku utakmicu morao krenuti s barem šest igrača koji mogu igrati za reprezentaciju zemlje iz koje je taj klub. Pravilo ne ograničava zamjene (pa teoretski utakmicu možete završiti s osam stranaca i tri domaća igrača), niti ograničava ukupan broj stranaca u klubu.

Predsjedniku Fife Seppu Blatteru njegov Izvršni odbor nije problem, jer je već prošle godine na Kongresu u Sydneyju 155 predstavnika bilo za, a tek 5 protiv tog prijedloga. Blatter ima punu podršku Izvršnog odbora, mnogobrojnih saveza, trenerskih i igračkih veličina, stručnjaka (kako nogometnih tako i pravnih) i dobrog dijela svjetske nogometne publike. Dojam je, pak, da je samom Blatteru ovo pravilo kruna karijere u Fifi, nešto čime želi obilježiti svoj mandat na vrhu nogometne piramide.

Problem je, međutim, Europska unija. U svoj svojoj tvrdoglavsti, tvrdokornom i pretjerano pragmatičnom tumačenju vlastitih zakona, mišljenje EU je da bi se pravilo "6+5" kosilo s jednim od temeljnih prava unutar Europske unije, slobodnim kretanjem radne snage. To je to, EU ne zanimaju nikakve specifičnosti sporta kao takvog, premda Lisabonski ugovor ističe autonomiju sporta u odnosu na osnovne ekonomske slobode.

Kada je vidjela da u bitku ne može sama, Fifa je angažirala neovisni Institut za europske odnose (INEA) kako bi donio vlastiti zaključak koliko je Fifino pravilo u (ne)skladu sa zakonima EU.

Pet vrhunskih stručnjaka za pravo EU došlo je do sljedećeg i vrlo jednoznačnog zaključka: Nema konflikta sa zakonima EU. Jednostavnije ne može biti. Ipak, mišljenje pet neovisnih akademika ni najmanje nije zasmetalo Europskoj uniji: "Naš prvi dojam je da ne vidimo ništa zbog čega bismo promijenili svoje mišljenje." Ta je izjava u potpunosti u skladu s onim kako EU funkcionira i postupa - svojeglavo, tvrdo, misleći isključivo na (svoje) ekonomske interese, a nimalo na društvene implikacije ili u ovom slučaju implikacije na sport.

Zašto bi "6+5" pomoglo današnjem nogometu?

Nema sumnje da ćete, primjerice u Engleskoj, naći i popriličan broj protivnika ovog pravila. Kako bi jedan Arsenal izgledao sa šest Engleza (gdje bi ih uopće našli) i pet stranaca? Chelsea? Liverpool? Inter? No, Fifa ima tri izvrsna, stvarna i realna razloga za uvođenje ovakvog ograničenja - poticanje razvoja mladih igrača (1), zaštita nacionalnih reprezentacija (2) i vraćanje konkurentnosti i nepredvidivosti u lige (3).

Činjenica je da svo troje doživljava veliki udarac u današnjem nogometu. Mladi igrači u jakim ligama često ne dobivaju priliku jer je jeftinije kupiti "gotovog igrača" iz Hrvatske, Češke ili Srbije, a te zemlje, pak, ostaju potom osiromašenih liga. Zbog toga pate i reprezentacije, a o konkurentnosti liga suvišno je i govoriti - vedre i oblače samo oni najbogatiji, naslove osvajaju isti klubovi iz godine u godinu, u poluzavršnicu Lige prvaka dolaze tri engleska kluba. Nema sumnje da je to Englezima, ili navijačima Lyona odlično, ali ostalima baš i nije.

Europa (UEFA) se dobro brine za bogate, pa tako kroz Ligu prvaka Reali i Juventusi dobivaju milijune i milijune, a tako se samo još više povećava razlika u odnosu na siromašn(ij)e. Ne čudi stoga što se za naslove onda bore ista 2-3 kluba svake godine, a ostalima u principu ostaje prebrinuti brige oko ostanka i životariti u sredini ljestvice.

Sve su to problemi s kojima se FIFA, kao krovna nogometna institucija, mora suočiti, ne može stoički promatrati kako izuzetno privlačne draži nogometa, kao što su neizvjesnost, kao što su nacionalne reprezentacije, kao što su domaći dečki, polako nestaju ili gube na značaju. Iako nesavršeno (jer za sobom donosi potencijalne nove probleme), pravilo "6+5" jedan je od načina kako učiniti nešto dobro za nogomet i zbog toga se svi koji mogu trebaju uključiti u bitku i stati iza Fife. Jasno, svi koji vjeruju u pozitivne strane tog pravila.

A pozitivne efekte lako je zamisliti. Carlos Tevez, primjerice, ne bi grijao klupu Manchester Uniteda već bi Manchester Unitedu zabijao u dresu Boltona. A Dinamo i Hajduk prodavali bi samo one daleko najbolje, dok bi Pokrivači i Rukavine ostajali u Hrvatskoj i učinili HNL snažnijom.

Jesu li na Fifinoj strani pravni argumenti?

Pravno gledano, Fifa ima uporište i u sadašnjim zakonima EU, kao što je studija INEA-e pokazala. Akademici koji su izradili studiju došli su do zaključka da je Bosmanovo pravilo dramatično pogoršalo ravnotežu unutar nogometa - velika većina klubova ne može pratiti ritam najbogatijih, razlike se povećavaju, a umjesto razvijanja mladih igrača klubovi kupuju "gotove igrače" izvana. Stručnjaci su zabilježili i razne slučajeve "traffickinga" mladića u Africi i Južnoj Americi od strane europskih klubova. Treba li to ijednoj ligi, ijednom klubu, ijednom društvu? Zar EU protiv toga nema ništa?

EU dopušta autonomiju sportskih saveza zbog "društvene funkcije sporta", a kao što je spomenuto, Lisabonski ugovor dodatno potvrđuje posebnost sporta u odnosu na ekonomske i radne odnose. Pravilo "6+5" nije u neskladu s pravilom o slobodnom kretanju radne snage, jer klubovi mogu potpisati neograničen broj stranaca. Ovo je tek pravilo igre, "napravljeno u interesu samog sporta kako bi se osigurala određena konkurentnost klubova i saveza". INEA je u svojoj studiji konstatirala kako se, u najgorem slučaju, radi o "indirektnoj diskriminaciji", a EU dopušta da je indirektna diskiminacija moguća kada se radi o javnom interesu. A ovdje se, očito, radi.

K tomu, INEA naglašava Fifino pravo, kao autonomne organizacije, da donosi pravila koja donekle limitiraju tržišne slobode, a u ovom slučaju se radi o pravilu koje se bori za promociju mladih igrača, obranu nacionalnog identita klubova i reprezentacija.

Glavna namjera Fifinog pravila je da "sport ostane sport", i ako su u EU toliko slijepi da ne mogu razumjeti da sport nije i ne treba biti business, onda ovo neće biti Blatterov, već Sizifov posao. Čim toliko puta moramo u nogometnom tekstu pisati riječi poput "tržište", "zakoni", "regulative", podsjetimo se gdje smo s nogometom došli - predaleko. I vrijeme je da se vratimo nogometu.

Teško je očekivati pozitivan razvoj nogometa ako se nastavi povećavanje razlika između zemalja, klubova, kontinenata i svih protagonista u nogometu. Kao što je Blatter zapitao: "Želite li jake reprezentacije? Želite li da mladi igrači treniraju i dobivaju prilike u svojim matičnim klubovima? Želite li da igrači koji prođu omladinski pogon vašeg kluba prvi ugovor potpišu s tim klubom? Ako je vaš odgovor da, onda ste za pravilo 6+5."

Europska unija mora prepoznati posebnosti sporta, pa tako i nogometa, jer ne može se na jednak način tretirati nogometni klub i tvornica čarapa. Stoga se i zakoni moraju interpretirati malo drugačije i adekvatno kada se radi o nogometu. Nadajmo se da je ovo bitka koju će FIFA dobiti, iako protiv EU to neće biti nimalo lagano...