Brankove kockice

Zablude, zablude, zablude...

Iako će javnost sada ponuditi tezu o bahatosti i prepotentnosti Modrih uoči ogleda s Hazarom, činjenica je da smo na tom ispitu svi pali. Azerbajdžanskog prvaka malo je tko shvaćao kao ozbiljnu prijetnju Dinamu. O momčadi iz Lenkorana znali smo ništa, pa smo olako postavili tezu "Dinamo je ogromni favorit", makar Hazar nitko nije vidio na djelu. A i oni koji jesu, poput Rajka Magića, nisu bili previše koncentrirani, pa je tako brza i okretna momčad okarakterizirana kao spora i teretna.

Koliko god nam smeta, primjerice, engleska bahatost kada govori o svojim klubovima ili o svojoj reprezentaciji, toliko smo i mi bili bahati prema Azerbajdžancima. Kao predstavnik Lige čiji klubovi u Europi ne mogu proći albanske, ciparske ili irske predstavnike, Dinamo nije imao pravo postaviti se u ulogu "ogromnog favorita" protiv Hazara. Čak ni nakon što je prva utakmica jasno pokazala da Azerbajdžanci nisu jazavci, dinamovci, ali i kompletna javnost, tvrdila je kako se u Bakuu samo dogodio loš dan, te će se u Maksimiru gosti porušiti kao domine.

Petarda protiv Šibenika natjerala nas je na brzu amneziju događaja u Azerbajdžanu, Modri su opet postali naj-naj, očekivao se sličan rasplet i protiv Hazara. Međutim, ako još ima onih koji toga nisu svjesni - Hazar nije Šibenik. Hazar je solidna, dobro organizirana ekipa koja se zna kvalitetno braniti, koja je fizički dobro spremna i koja je bila dobro pripremljena za Dinamo. Dakako, Hazar nije Arsenal nije ni Auxerre, ali - nije ni Dinamo! Barem nije bio lani, a ne izgleda kao ni da je ove sezone.

To je ono što HNL učini Dinamu svake godine - kreira zablude. Zablude o kvaliteti momčadi, kvaliteti pojedinaca, kvaliteti igre, kvaliteti obrane, potencijalu momčadi. Na temelju nepobjedivosti u Velikoj i Vinkovcima, sanjamo o europski moćnom Dinamu. I onda u kolovozu i rujnu stiže žestoko otriježnjenje. Pa opet sve iznova.

U zabludi su bili i Dinamovi čelnici kada su dovodili Kocha. Ne zato što Nijemac nije bolji vratar od Lončarića ili Turine (vjerojatno jest), već zato jer su bili uvjereni da Koch donosi garanciju neprimanja jeftinih pogodaka. Kao što nogomet već godinama pokazuje, niti jedan vratar ne donosi tu garanciju, pa tako ni Koch, što je zorno pokazao komičan pogodak koji je sinoć primio, puno "jeftiniji" od Jelenovog gola koji je stavio pečat na karijeru Ivana Turine u Dinamu. Reći da je Koch garancija sigurnosti na golu jednostavno je zabluda. Ako je Koch doveden kao kvalitetniji vratar od Lončarića - u redu. No, ako je doveden da ne bi primao smiješne pogotke u važnim utakmicama - onda ga nije trebalo dovoditi, jer na to nije imun niti jedan vratar.

Iako ova momčad Dinama zaista ima lijep potencijal i na papiru izgleda vrlo dopadljivo, ipak je građena na nekim zabludama. Baš kao i u slučaju Hajduka, iluzorno je očekivati da tako visoke ambicije može nositi tako mladi napadački dvojac poput Tadića i Mandžukića. Zbog toga je Tomo Šokota iznimno važan igrač za Branka Ivankovića, no Šokoti nedostaje nogometa. Odlazak Eduarda Dinamo teško može izravno nadomjestiti, no isto tako, Dinamo težko može napraviti značajan rezultat u Europi bez iskusnijeg (ali i spremnog) centarfora.

Općenito, Dinamova mladost sjajna je stvar je klub, no na tolikom neiskustvu jako je teško graditi momčad i za Ligu Uefe, a kamoli Ligu prvaka. I iako smatram da je Dinamova strategija puno kvalitetnija od Hajdukove u pogledu kreiranja momčadi, bez iskustva će se teško doći do visina koje bi Mamić i kompanija željeli.

Branko još slaže kockice

Dinamo je prilično ojačao konkurenciju ovog ljeta, no koliko god ona "to su slatke brige" lijepo zvučala, Ivankoviću nije lako "ugurati" u momčad sve one koji bi trebao/želio. I u toj situaciji dojam je da Dinamov strateg žrtvuje i sustav i neke igrače kako bi zadovoljio sve potrebe. Baš kao i Josip Kuže prošle sezone, Ivanković se nikako ne može odlučiti za najbolju varijantu u obrani, a upravo je to dio momčadi kojem najviše nedostaje sinkronizacije. Prošle sezone izvrsni Schildenfeld nekako je "izvisio", a u momčadi se ustalio Carlos koji ni na mjestu stopera ni na lijevom boku ne daje dojam sigurnosti ili probojnosti.

Šokota je dosta vremena proveo kao povučeni napadač makar mu to mjesto po ničemu ne odgovara, a Luka Modrić provodi više vremena po krilima nego u sredini gdje daje najviše. Sammir također nema definiranu ulogu, malo je lijevo, malo desno, malo u sredini, kao da Ivanković još nije siguran gdje bi bilo najbolje složiti mladog Brazilca. Nažalost po Ivankovića, vremena za uigravanje ne da je malo, već ga - nema. Dinamo idućeg tjedna mora biti u top-formi, 2. pretkolo Lige prvaka najvažnije su dvije utakmice hrvatskog prvaka ove sezone i tu Dinamo, pa tako ni Ivanković, nema pravo na pogrešku.

Ozljede uzele svoj danak

Treba iskreno priznati da maksimirski klub ove kalendarske godine nema sreće s ozljedama, što je itekako bitan faktor u činjenici da Dinamo još igrom nije na razini koja se očekuje. Na Chagu se osjeti dugo izbivanje, Etto se tek vraća u pravu formu, Buljat još nije blizu iste. Ćorluka ima kronične probleme s tetivom što je prilično zabrinjavajuća ozljeda, zbog ozljede još ne nastupa Guela, problema ima i Šokota. Sve tu su potencijalni prvotimci, pa čak i nositelji igre, što niti jedan klub ne bi lako podnio.

Ovakvom Dinamu definitivno treba vremena, upravo onog čega Ivanković nema. Zbog toga će "Profesor" morati raditi posebno dobro ovog tjedna jer Dinamo jednostavno mora napredovati. Ne, protiv Hazara Dinamo nije igrao sramotno jer Hazar je jednostavno bolji nego što smo očekivali, no također - Dinamo nije igrao ni dobro. Treba vjerovati da Ivanković može posložiti kockice na vrijeme, uostalom, iskusni strateg još nije izgubio službenu utakmicu na klupi Dinama čime ipak zaslužuje popriličan kredit...