Cibosi bez iskoraka

Puno smo dobroga napisali o ovogodišnjoj Ciboni, s razlogom dakako. Cibosi su pružili niz dojmljivih partija, vratili su publiku u Draženov dom, nerijetko prikazivali dobru, zaista dobru košarku i stigli na pobjedu do četvrtfinala Eurolige. Istina, taj jedan korak bio je divovski jer je trebalo slaviti u Sieni...

Kada se podvuče crta, međutim, Cibona je opet ostala kratka. Kako je dobro izjavio kapetan Nikša Prkačin, ući u Top 16 "i nije tako teško", pa iako je to bio Cibonin jedini imperativ, uspješno ostvaren, time nije napravljen "povijesni" uspjeh. Čak ni iskorak, jer Ciboni Top 16 nije bio stran. Štoviše, jednom prigodom je bila i bliže prolasku jer je meč-loptu imala - kod kuće.

U odnosu na prošlu sezonu, jasno, iskorak je golem, ali s obzirom na ulaganja u momčad (a pričamo o najskupljoj Ciboni ikad) ostvaren je potpuno realan rezultat. Dovoljno dobro za Top 16, nedovoljno dobro za proći skupinu; baš kao što Cibonin budžet sugerira.

Dojam je da su Vukovi šansu za četvrtfinale propustili - u prvom krugu. Nakon sjajnog starta otvorila se šansa za dobar plasman i eventualnu poziciju u drugom bubnju uoči ždrijeba Topa 16 no Ciboni nije pošlo za rukom napraviti ono što je učinio Partizan - dva puta dobiti Unicaju.

Ovako, prolaz pored Montepaschija i CSKA bio je nemoguća misija, posebno s obzirom da se od Fenerbahčea nije moglo očekivati da im ukrade koji bod. Cibona je tu učinila maksimum, svladala Montepaschi kod kuće, domaći poraz od Fenera "pokrila" pobjedom u Istanbulu, no u Sieni i Moskvi nije mogla više. Šteta je što u utakmici koja ništa nije značila Cibona nije uspjela skinuti skalp Moskovljanima, iako si je dala dobru šansu. Bio bi to lijep završetak dobre euroligaške priče, mada ni ovako neće dobiti negativan predznak.

Pobjede protiv Le Mansa i Fenerbahčea možda su naznaka da nas u budućnosti čekaju ljepše vijesti kada Vukovi odu u goste, ali dvije najimpresivnije pobjede Cibona je ostvarila kod kuće - protiv skupocjenog Olympiacosa na startu prvog dijela, te izvrsnog Montepaschija na startu drugog dijela natjecanja. To su dva najbolja momenta Vukova, iako su vjerojatno najbolju utakmicu odigrali u Istanbulu. Ovome možemo pridružiti i pobjedu protiv Maccabija, dok je sve ostalo bilo u sferi očekivanog. Blaga razočaranja su bila tek porazi od Unicaje i Fenerbahčea kod kuće...

Koliko god to čudno zvučalo s obzirom na ogroman broj utakmica koje je Cibona već odigrala, prava sezona tek počinje. U ovu je momčad, naime, uložen velik novac kako bi osigurala novi euroligaški ugovor, a to tek može učiniti - kroz NLB ligu i domaće prvenstvo.

Nakon lošeg uvoda u NLB sezonu, tek sastavljena momčad morala je dobro zapeti kako bi se vratila u igru za Final Four, pa je još od rane faze sezone Ciboni gotovo svaka utakmica bila "biti ili ne biti".

Tu leži Perasovićev problem - kako u tako kasnoj fazi sezone, nakon završetka najatraktivnijeg natjecanja i toliko važnih utakmica, motivirati momčad za ono najvažnije? Naizgled se čini da je odgovor već sadržan u toj rečenici, ali u praksi to ide malo teže. Peras je sam priznao da nema iskustvo ovakvog oblika sezone, gdje ti u završnici zapravo počinje domaće prvenstvo, pa se nada da će igrači to znati izvući.

O tomu ovisi cijela Cibonina sezona jer sve dobro do sada učinjeno lako se može prosuti, što bi zaista bila velika šteta. Prvi korak je potvrditi Final Four NLB lige, a prvu šansu Cibona ima u subotu protiv moćnog Partizana. Tu barem motiva ne bi trebalo nedostajati, a ni podrške s tribina.

Nakon toga, Cibona na tom završnom turniru može riješiti nedoumice oko euroligaškog ugovora, pa bi domaće prvenstvo onda bilo puno lakše za igrati. Cibona je u Kupu pokazala da je prvi favorit, ali Zadar će se do tada dignuti i sigurno će predstavljati ozbiljnog suparnika. Padne li Cibona u formi, Zadrani će to znati iskoristiti, a onda bi usprkos svemu sezona postala neuspješna.

Veliki je to pritisak za ovu momčad, ali pritisak s kojima se mora suočiti s obzirom na uloženo. Cibona iduće sezone vjerojatno neće biti ovako jaka, pa kada već nije iskorištena prigoda u Euroligi, mora se učiniti sve ne bi li se uspješno kraju privela ova sezona. A za to su potrebni domaći naslov i (barem) Final Four regionalne lige...