Iznenađenje - nema iznenađenja

Veliki jači od malih

U skupini E Olympiacos i Tau Ceramica u skladu s očekivanjima uzeli su prve dvije pozicije. Milano je po tradiciji veliki klub,ali u društvu Tau Ceramice i Olympiacosa danas je - mali klub. Grci i Španjolci dokazali su klasu i zasluženo i očekivano prošli dalje.

Armani je dobro otvorio Top 16 i pobjedama protiv Olympiacosa i Prokoma u Sopotu stigao do vodeće pozicije u skupini, no gostovanje u Vitoriji bilo je pretežak zalogaj. Upisan je poraz i lavina je krenula. Nakon što ih je Tau deklasirao i u Milanu, uslijedila su još dva poraza i oproštaj od Europe.

Ništa bolje nije se proveo niti Prokom. Poljaci su, istina, imali i najnekvalitetniju momčad u ovom društvu te su tek u zadnjem kolu kod neopterećenog Milana stigli do prve pobjede.

Tau Ceramica i Olympiacos pružili su dvije poslastice u međusobnim dvobojima i s izuzetkom Olympiacosovog poraza u Milanu, dominirali su skupinom. U oba međusobna dvoboja pobjedu su odnijeli Grci, a nas posebno veseli sjajna igra u Topu 16 našeg Nikole Vujčića koji nagovještava povratak na onu najvišu razinu što nam je izuzetno važno i zbog reprezentacije.

Španjolcima "soli na rep"

Vječiti rivali Real i Barcelona s lakoćom su pokorili društvo u skupini E. Omjer s preostala dva sudionika skupine im je maksimalnih po 4-0 dok su po jedan poraz upisali tek u međusobnim dvobojima. Ništa neočekivano, riječ je o klubovima s golemim proračunima za koje bi i razočaranje bilo golemo da nisu uspjeli ući u četvrtfinale.

Međutim, ipak postoji jedno razočaranje u skupini, a to je Maccabi. Bez obzira na snagu Barcelone i Reala, za Maccabi je porazno što ih nisu niti u jednom dvoboju uspjeli svladati. Jedine pobjede upisali su u dvobojima s autsajderom skupine Albom. Možda je jedan od razloga i podatak koji je procurio iz svlačionice o međusobnoj netrpeljivosti Arroya i ostalih igrača što je sigurno narušilo atmosferu.

Alba je završila na dnu bez ijedne pobjede, ništa neočekivano.Iako imaju velik proračun i doveli su dobru skupinu igrača, ipak to nije bilo dovoljno za neko iznenađenje, ostali su na dnu.

Unicaja će još dugo sanjati Partizan

Panathinaikos se i prije početka Topa 16 već moga pribilježiti kao siguran četvrtfinalist.Tu su reputaciju na kraju i potvrdili upisavši svega jedan poraz i to u paklu beogradske Arene. Bilo bi uistinu čudo da Panathinaikos nije prošao dalje, Obradović na raspolaganju ima izvrsnu skupinu igrača i to su iskoristili.

Dok su Grci bili klasa za sebe, ostala tri sudionika skupine imali su svaki svoju računicu kako proći dalje. Na kraju je winner bio Partizan koji je najbolje iskoristio dvoboje s Unicajom, uzeo dvije pobjede u dramatičnim susretima i otišao u četvrtfinale. I za Partizan ćemo reći zasluženo, Vujošević već godinama radi izvrstan posao, na početku svake sezone Partizan na papiru izgleda nikad slabije, a rezultati su - sve bolji.

Titulu losera godine zaslužuje Unicaja. U dva susreta s Partizanom imali su priliku uzeti i obje pobjede, no oni nisu uspjeli. Kazna je stigla ispadanjem, osudama javnosti, štrajkom igrača itd. itd. Sve negativno. Sami su krivi, vjerojatno još uvijek sanjao promašeni zicer Omara Cooka u Malagi koji pogađaju kadeti zavezanih očiju na svakom treningu.

Lottomatica odlaskom Jasmina Repeše nije baš previše profitirala. U redu, došli su u Top 16, ali tu nisu pokazali ništa, osim da su najslabija ekipa skupine.

Cibonino ugledno društvo

Nećemo previše pisati o Ciboni jer je njezin euroligaški put već obrađen već o ostalim klubovima skupine. CSKA i Montepaschi odmah su proglašeni favoritima skupine, CSKA je to apsolutno opravdao, a mi ćemo možda malo žaliti što Montepaschi umalo nije opravdao.

Dok je CSKA bio izuzev susreta u Sieni druga galaksija za ostale momčadi, Montepaschi je bio dodirljiv. No iskustvo i kvaliteta ipak su prevagnuli i otišli su dalje.

Fenerbahče je teško razočaranje. Na stranu pobjeda u Zagrebu gdje su uhvatili Cibonu na spavanju, ostali susreti su bili loši. Posebice domaća dva s Cibonom i CSKA gdje su na parketu izgledali kao da su došli iz Eurochallengea, a ne Eurolige. Vlasnik Fenerbahčea sigurno ima teške glavobolje pri pomisli na uloženo i vraćeno u svom košarkaškom ponosu.