Mitovi i istine

Mit ili istina: Englezi su svjetska nogometna velesila?

Mit. Englezi imaju najjaču ligu na svijetu - istina. Englezi imaju strahovitu, najveću nogometnu tradiciju. Imaju i fenomenalne navijače, imaju stadione, imaju velike klubove, imaju ogroman novac, imaju povijest. Sve to imaju, ali fenomenalnu nogometnu reprezentaciju - nemaju.

Daleko od toga da Englezi nisu dobri, sigurno su među 10 najboljih europskih selekcija, no rezultati vrlo jasno pokazuju da Englezi nisu tamo gdje se konstantno sami guraju - na vrhu. Možda i ne treba toliko kriviti engleske medije što svoju reprezentaciju uvijek veličaju, a protivnike 'manjeg' imena, poput Hrvatske, podcjenjuju. Svi su skloni tome, pa i mi guramo Modrića među pet najboljih veznjaka na svijetu, baš kao i oni Gerrarda ili Lamparda.

Ono što je problem jest činjenica da retoriku engleskih medija preuzimaju i drugi mediji, ali i nogometni stručnjaci i igrači. Uoči svakog velikog natjecanja slušamo istu priču, favoriti su "Talijani, Francuzi, Nijemci i - Englezi". Na temelju čega? Jedino zbog toga što Gerrardovu sliku i priliku gledamo svaki tjedan u nekoj jakoj utakmici Premiershipa ili Lige prvaka, a Luku Modrića svakotjedno gledamo samo mi. I mi znamo da Gerrarda ne bismo radije u momčadi nego Modrića, no - drugi ne znaju.

Tako su Englezi uvijek iznova favoriti, a rezultatima taj status nikako ne potvrđuju. Od Europskog prvenstva 1996. do SP-a 2006., Hrvatska ima u najmanju ruku jednako dobre rezultate kao i Engleska. Naime, jedna svjetska bronca sigurno vrijedi više nego engleska četvrtfinala ('06., '04., '02.), domaće polufinale ('96.) i jedna osmina finala.

Da ne govorimo o usporedbi sa zemljama koje uistinu i jesu nogometne velesile - od Italije (svjetski naslov, europsko srebro), Francuske (svjetski i europski naslov), Njemačke (europski naslov, svjetsko srebro, svjetska bronca)... Na jednom natjecanju moguća su iznenađenja, ali kada na šest posljednjih natjecanja imate puno slabije rezultate od zemalja za koje vjerujete da su na istoj razini - zavaravate se. Ono što je loše - i drugi u taj mit povjeruju.

Mit ili istina: Hrvatska je najimpresivnija momčad ovih kvalifikacija?

Istina. Ako Englezi sebe stavljaju u rang Brazila ili Italije, onda i mi imamo više nego dovoljno argumenata za postaviti ovu tezu. Osim dojma, na hrvatskoj strani su i brojke - jedino je reprezentacija Rumunjske osvojila isti broj bodova kao i Hrvatska nakon 10 utakmica (26), svi drugi ostali su iza nas. Ako u toj analizi spomenemo i činjenicu da smo sigurno u jednoj od težih grupa, pothvat momčadi Slavena Bilića tim je impresivniji.

Ono što hrvatski hod kroz kvalifikacije čini još sjajnijim jest činjenica da je dojam kroz utakmice bio čak i bolji od tih velikih 26 bodova. I u dvije utakmice u kojima je "izgubila" četiri boda protiv Rusije Hrvatska je bila momčad bliža pobjedi; sjetimo se samo stativa i prečki u Moskvi gdje su nam Rusi zaprijetili samo jednom, te promašenih šansi u Zagrebu gdje nam Rusi gotovo i nisu prešli centar. Sve pobjede koje smo uknjižili čiste su kao suza - u nekima smo pokazali šarm i atraktivnost (Andora), u nekima učinkovitost (Estonija), u nekima odlučnost (Makedonija), a u jednoj - svjetsku klasu (Engleska). Kad se sve to zbroji, baš nitko ne može reći da je kvalifikacije, za sada, odradio bolje od Hrvatske, tek možda Rumunji, nakon pobjede protiv Nizozemske, mogu reći - mi smo bili jednako dobri.

Mit ili istina: Nikada nismo imali težu skupinu?

Mit. Ovo smo ipak sami iskreirali, ali to je i logična reakcija uoči svakih novih kvalifikacija. Svaka nova skupina izgleda teško, svaka iduća utakmica izgleda najteže. Ipak, teško je tvrditi da je ovo najteža skupina u kojoj je Hrvatska bila, prvenstveno iz razloga što su ovoga puta dvije zemlje direktno išle na veliko natjecanje.

U prošlim kvalifikacijama također smo imali dvije vrlo jake nogometne nacije - Švedsku i Bugarsku, te dva nezgodna protivnika (Mađarska i Island). Švedska, dakako, u javnosti nema "težinu" Engleske, no nogometno - nije slabija. To uostalom vrlo jasno govori i njihov međusobni score, Englezi nisu dobili Šveđane od 1968. Bugari su, pak, posljednjih godina igrali puno ozbiljniju ulogu u Europi nego Rusi, a kako je tada samo jedna reprezentacija direktno išla na SP, teško je tvrditi da je aktualna skupina teža od te. Isto tako, uoči Eura 1996. u skupini smo imali Italiju, tada viceprvaka svijeta, a trebalo je biti ispred te Italije da bi se direktno otišlo u Englesku.

Ova skupina sigurno nije lagana, štoviše, jedna je od jačih u ovim kvalifikacijama. No, činjenica da Hrvatska ni s 26 bodova još nije sigurna ne znači nužno da igramo u užasno jakoj skupini, već da protivnici iz donjeg doma nisu bili dovoljno opasni za one iz gornjeg doma. Drugdje je, primjerice u skupini A, drugačije, Kazakhstan, Armenija i Azebajdžan odradili su itekako svoj dio posla, tu su još i Belgija, te četiri momčad koje vjeruju u nastup na Euru (Finska, Srbija, Portugal, Poljska) - možemo li nedvojbeno utvrditi da su "veliki" u skupini A podbacili u odnosu na "velike" iz skupine E, ili da su "mali" iz skupine A bili bolji od "malih" iz skupine E? Točan odgovor ne postoji, svatko će pronaći svoje argumente, a istina je, znate već, negdje između.

Mit ili istina: Danas svi igraju nogomet

Mit. Dobro, možda svi i igraju nogomet, no ipak još postoje protivnici protiv kojih možete sa sigurnošću upisati tri boda (iz perspektive neke jake nacije). Međutim, takvih je protivnika sve manje.

Farski Otoci, Luksemburg, Andora i dalje su "kante za napucavanje", no neki to više nisu. Malta je i Hrvatskoj otkinula bod u prošlim kvalifikacijama, u ovima je skupila pet, toliko ima i Azerbajdžan, Gruzija ima 10, Cipar 14, Lihtenštajn 7. Popis protivnika protiv kojih si unaprijed mogao upisati tri boda sve je kraći, pokazuje to i nemali broj čudnih rezultata u ovim kvalifikacijama.

Mit ili istina: Ove kvalifikacije su pune iznenađenja

Mit. Da, bilo je iznenađujućih rezultata, no bilo ih je uvijek. Ima i nekoliko reprezentacija koje su ugodno iznenadile, primjerice Sjeverna Irska i Škotska. No, nekih tektonskih poremećaja na europskoj nogometnoj karti zapravo i nije bilo.

Najveće iznenađenje svakako će biti eventualno ispadanje Engleske koje u ovom trenutku izgleda vrlo realno, no kao što smo već objasnili, ispadanje Engleske od uvijek izvrsne Hrvatske te Hiddinkove Rusije nije baš toliko iznenađenje. Dobri rezultati Poljske, Hrvatske, europskog prvaka Grčke, Švedske i Češke ne bi smjeli biti iznenađenje, jer te reprezentacije već niz godina igraju dobro u kvalifikacijama.

Rumunji su iznenađenje onima koji nisu primijetili europske uspjehe Rapida, Steaue i Dinama iz Bukurešta, Rusi su iznenađenje onima koji ne poznaju Guusa Hiddinka. Portugal, Nizozemska, Španjolska i Njemačka potvrđuju više ili malo manje uspješno reputaciju koju imaju, a iako su na trenutak izgledali vrlo upitno, na Euro će i Francuzi i Talijani, premda Azzuri ne smiju izgubiti u Škotskoj. Iako ne treba prerano zaključivati jer je još moguć povratak Engleske ili ispadanje Talijana, ako se sada podvuče crta možemo zaključiti da bi jedino ispadanje Engleske bilo uistinu iznenađenje i to, ako pogledamo realno, čak ne veliko.

Na toj nogometnoj karti, koju ove kvalifikacije nisu previše izmijenile, Hrvatska je samo potvrdila, čak i ojačala svoju ulogu jedne od najboljih europskih reprezentacija. Ako su Italija, Njemačka i Francuska prvi razred, mi smo odmah do, premda smo, istina, u proteklih godinu dana pokazali više i od njih...