Niko kao Rukavina

Pritisak i očekivanja javnosti, a koje su pretjeranim hvalospjevima nametnuli mediji, definitivno su oblikovali karijeru Nike Kranjčara. Proklamiran kao nasljednik Bobana i Prosinečkog, Niko je već kao kadet bio gledan drugim očima. A te oči je teško zadovoljiti ako zaista ne postaneš Boban ili Prosinečki, a to se baš i ne događa svaki dan.

Ipak, Kranjčar je usprkos pritiscima rastao kao igrač - rano je postao prvotimac Dinama, potom mu je Ćiro natovario i breme kapetanske trake, pa je Niko na kraju te sezone podigao pehar namijenjen naslovu prvaka. I dok će u Ćirinoj eri bio fizički najspremniji, sezonu kasnije s Jurčevićem na klupi odigrao je najbolju sezonu karijere, briljirao je u mladoj momčadi Dinama koja je u Zadru izgubila naslov prvaka kolo prije kraja.

No, uspon je tu stao, godine pritisaka i očekivanja da napravi još jedan korak, pa još jedan korak slomile su Kranjčara koji je nanizao nekoliko pogrešaka - od kompromitiranja Jurčevićeve pozicije nepromišljenim izjavama, potkopavanja atmosfere do jednostavnog pada u igri i prije svega fizičkoj pripremljenosti. Zbog toga, ali još više loših Dinamovih rezultata, stigao je rastanak s najdražom bojom i odlazak u redove - najvećeg rivala.

Ovaj uvod poslužio je tek kao podsjetnik da između dolaska Ante Rukavine i Nike Kranjčara u Hajduk nema puno zajedničkih točaka osim da su obojica proglašavana velikim talentima. Iako je u Split također došao kao vrlo mlad igrač, Kranjčar je stigao kao najbolji igrač HNL, kao prvak Hrvatske, kao nositelj igre i kapetan velikog kluba, kao reprezentativac Hrvatske. Rukavina je, pak, stigao kao velika nada, ali ipak igrač koji je u Prvoj HNL odigrao 17 prvenstvenih utakmica i to za - Šibenik.

Naslovnice su vrištale o Rukavininom talentu, razni poznati i manje poznati ljudi iz nogometa mahali su ponudama od preko 10 milijuna eura, iako je i neukima jasno da ozbiljan klub poput Lyona neće toliki novac investirati u napadača koji je u karijeri postigao osam golova za Šibenik.

Kako je Dinamo 'oteo' Jerteca, Schildenfelda i Pokrivača, Hajduku nije preostalo ništa drugo nego pregaziti dogovor sa Šibenikom i dovesti Rukavinu odmah. "Dinamo je doveo više igrača, ali mi smo uzeli najveću ribu," poručivali su iz Hajduka, čime je polako započeo rast očekivanja od 20-godišnje špice.

Polako su rasle priče o naslovu prvaka, vatru su podgrijavali razni treneri pričama kako će Rukavina biti Hajdukova prevaga, stvorilo se ozračje u kojem se od Ante očekivalo da bude nositelj Hajdukove igre i Hajdukovog pohoda na Dinamo. Što je, dakako, bilo posve neutemeljeno.

Ne zato jer Rukavina nije talentiran. Šibenčanin uistinu jest veliki talent, i, što je najbolje, veliki dio priča o njemu "drži vodu". Rukavina se od ostalih mladih napadača razlikuje prije svega motoričkim sposobnostima (kretanje, osjećaj za prostor) uz koje ide fina tehnika i dobra vizija igre. Međutim, sve te njegove vrline još su daleko od izrađenih, da bi to kretanje bilo korisno, da bi ta tehnika došla do izražaja, da bi viziju mogao efikasno iskoristiti, Rukavini su potrebne utakmice (odigrao tek 22 prvoligaške utakmice), treninzi, upornost i rad.

I dvoboj mlade reprezentacije sa Slovenijom, u kojoj je Rukavina postigao hat-trick, potvrdio je da Ruki nije zaboravio igrati nogomet. No, kao što nakon sušnog razdoblja nije zaslužio komentare koji osporavaju njegov talent, tako ni golovi Sloveniji ne trebaju biti znak da se ponovno iz džepa izvuku nepostojeće ponude Lyona.

U svojim izjavama, Rukavina je pokazao da čvrsto stoji na zemlji što će mu sigurno pomoći u razvoju. Kako je i sam rekao, "nisu me ovi golovi vratili u život; nisam valjda umro pa sam se sada vratio". Svjestan je da nije formiran igrač, šteta što toga nisu svjesni svi koji su očekivali da već ovog proljeća približi Hajduk Dinamu.

Jertec i Pokrivač su odigrali već puno HNL dvoboja, Tadić ima i inozemno iskustvo, no u Maksimiru nisu očekivali od tog trojca da predvodi Modre prema naslovu prvaka, kao što se u Splitu očekivalo od Rukavine.

Nakon što Ruki za Hajduk nije postigao gol u nastavku prvenstva, a Splićani se pritom praktički oprostili od naslova prvaka, počelo se sumnjati u mogućnosti mladog napadača, a potom i osporavati Bilićev poziv u reprezentaciju iako je izbornik taj poziv odlično argumentirao i ima - apsolutno pravo.

Rukavinin talent nije ispario, on je i dalje budućnost hrvatskog nogometa. No što prije javnost i mediji shvate da će mladi igrač oscilirati i da se od njega ne može očekivati da nosi momčad, to će Rukavini biti lakše igrati. Svoj će talent i mogućnosti moći razviti postupno, a izbjeći će se slučaj Kranjčar u kojem je jedan plemenit nogometaš "razapet" jer nije ispunio očekivanja koja su mu drugi nametnuli.