Trebalo je samo 16 godina

Dakako, daleko od toga da je trust mozgova koji vodi hrvatski nogomet donio konačnu odluku. Udruga prvoligaša ponudila je dva rješenja za sezonu 2008./09. - ostanak sadašnjeg sustava (12 klubova, trokružno) te promjenu na sustav s 10 klubova koji bi igrali četverokružno. Sada će prijedlog u 'javnu raspravu', o njemu će raspravljati Natjecateljska komisija kao i Udruga drugoligaša, da bi konačni prijedlog stigao na dnevni red Skupštine HNS-a u travnju.

Gledajući godinama unatrag, zaista je neshvatljivo da smo isprobali toliko sustava, a da niti jednom nismo dali priliku onom koji je za hrvatske prilike i potrebe - optimalan. Pokušali smo sa 16 klubova (1992./93., 1995./96., 2001./02.) iako je to očito preglomazno za hrvatski nogometni 'bazen'. Istina, pokušali smo i s 18 klubova (1993./94.), pa se 16 i ne čini previše.

Sa sustavom od 12 klubova smo, pak, isprobali sve moguće kombinacije. Od trokružnog do onog s Ligom za prvaka i za ostanak... Nekada su se svi bodovi prenosili, nekada pola. Kako god, nezadovoljnih je uvijek bilo, i to s razlogom.

Kroz to vrijeme, Liga 10 izgledala je kao idealan sustav svima osim onima koji donose odluke, što je zanimljivo, ali i indikativno. Komu je točno bilo u interesu držati u 1. HNL 'višak' klubova? Zar su lokalni moćnici zaista toliko moćni da na štetu hrvatskog nogometa zadržavaju svoje klubove unutra? Tako je bilo, nadajmo se da više nije.

Zbog toga će biti zanimljivo vidjeti kakvi likovi vladaju u hrvatskom nogometu kada će se dizati ruke za novi sustav natjecanja. Da li su to ljudi kojima je u interesu hrvatski nogomet ili su to licemjeri koji poznaju samo vlastite interese?

Jer nedvojbeno je da četverokružni sustav s 10 klubova ima najviše prednosti za zemlju koja raspolaže velikim, ali ipak kvantitativno ograničenim talentom. Ne samo da bi smanjenjem lige taj talent bio koncentriran u manje klubova (što bi ligu učinilo kvalitetnijom, konkurentnijom, zanimljivijom), već bi se koncentrirala i financijska sredstva.

Gledali bismo četiri velika derbija, a klubovi bi u sezoni odigrali puno više jakih utakmica nego je to do sada bio slučaj. Nema sumnje da bi takva kvalitetnija i snažnija liga privukla i više gledatelja, a sve to bile bi dobre predispozicije za europski iskorak naših klubova. Svemu tomu treba pridodati i činjenicu da bi hrvatska nogometna mladost odrastala u jačoj konkurenciji, što bi bio još jedan plus za naš nogomet.

Da li je moguće da sve to nekome nije u interesu? Kod nas je sve moguće, uostalom, da nije tako ovaj sustav bi barem jednom već zaživio u zemlji koja je isprobala praktički sve ostalo. I još se ni s jednim nismo usrećili...

Srećom, moguće je da usprkos opiranju nekih struja 'prirodna selekcija' usmjeri HNL na pravi kolosijek. Naime, od spomenute sezone 2008./09., Uefa će nametnuti postrožena pravila licenciranja (primjerice da svi prvoligaši uredno posluju, da imaju rasvjetu za noćne utakmice...), a poznavajući hrvatske klubove neće ih puno moći zadovoljiti te uvjete.

Tako bi Uefa mogla riješiti problem sustava natjecanja u HNL, završiti raspravu koja bespotrebno traje već godinama. Istovremeno, Uefin proces licenciranja riješit će nas problema onih koji bi u prvu ligu opet ugurali 16 klubova...