Trebate nabrijavanje?

A zapravo, želimo samo jedan "proizvod" s tim svetim kvadratima - hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Svi nam dijele ulaznice, putovanja u Austriju, plazme i LCD-e, ili bar navijačke šalove. Svi žele zaraditi na ludilu Eura, svi, zapravo, žele zaraditi na ljubavi koju Hrvatska gaji prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

I to je danas, valjda, ok. Šteta je tek što nogomet u takvom svijetu postaje proizvod, a ne strast. Šteta je što zbog komercijaliziranosti cijelog natjecanja zaboravimo što nas zapravo čeka.

Ova kolumna neće biti o Biliću, o našoj obrani, o debati Kranjčar-Rakitić, o realizaciji, o Austriji, o Križancu ili o Markoviću. Ne, devet dana prije Eura nama navijačima ostaje samo prigodno se "nabrijati", zapaliti za sve ono što nas čeka. Još samo devet dana...

Svatko ima svoje najdraže trenutke u vezi reprezentacije. Najdraže golove. Iskustva. Netko će zauvijek pamtiti Sušecovo "Na ovoj strani je Šuker... Odmah izvrsno primanje lopte... I vidio je... Kakoo je... Ma too..Ma tko to može? TKO TO MOŽE? Davor Šuker samo!". Uostalom, smislili su neki dečki youtube...

Davor Šuker je sam zaslužan za barem 45 prelijepih trenutaka za svakog navijača reprezentacije. Ali tko se ne naježi kad se sjeti onog predivnog pogotka Njemačkoj '96? Koliki je Šukerov puls bio protiv Rumunjske, kada je svima nama koji smo ga gledali bio 100? A koliko je tek vrijedan onaj predivan udarac u malu mrežicu protiv Nizozemske? Ma red se svega toga malo prisjetiti...

Hrvatska nogometna reprezentacija od svojih je početaka imala posebno mjesto u srcima navijača. I isto tako, navijači su njen zaštini znak. Vremena prolaze, Bobana, Prosinečkog, Šukera, zamijenili su neki novi dečki. No, na tribinama se ništa ne mijenja, potpora je uvijek bila fenomenalna. I dok je igračima sigurno gušt igrati pred takvim navijačima, i dok je na televiziji lijepo gledati kakvu potporu imaju naši, biti dio te mase ipak je nešto - posebno. Imaš osjećaj da je to nešto malo više od nogometa. Imaš osjećaj da u tom spektaklu nogometne utakmice glavni igrači nisu samo igrači, već svatko tko podere glasnice za Hrvatsku.

I zato oni koji su imali tu sreću da pohode utakmice reprezentacije još više od golova pamte taj osjećaj simfonije na tribinama. Dalmatinci i purgeri, Slavonci i Zagorci, Istrijani i Međimurci; studenti i profesori, menadžeri i umirovljenici, cure i klinci, vodoinstalateri i profesori - svi smo jedno. Pred hrvatskom reprezentacijom - svi smo isti.

Snažan je osjećaj biti dio navijačke skupine i u gostima protiv Andore ili Estonije. Predivno je biti i među navijačima na Maksimiru ili Poljudu ili Kantridi ili u Osijeku ili u Varaždinu na bilo kojoj utakmici. I zato svatko ima neke druge događaje koje pamti kao posebne.

Osobno, neću zaboraviti zadnjih 15 minuta navijanja protiv Brazila u Berlinu. Kada ja započelo, trebalo je to biti samo uobičajeno 2-3-minutno pjevanje 'Volim te Hrvatskoooo'... Međutim, neka čudna vibra nosila je 20-30 tisuća hrvatskih navijača da pjevaju sve jače i jače, i kad god se činilo da će oslabiti - još se pojačalo. Brazilci su vodili, naši nisu mogli ništa, ali na tribinama je isto takva slika bila u korist Hrvatske - Brazilci su gledali i slikali, Hrvati pjevali, do kraja utakmice, and then some... Uostalom - youtube!

Nakon što je 'Vatrenima' istekao "rok trajanja", a reprezentacija prolazila teška vremena ne previše kreativnih momčadi Jozića i Barića, ta strast malo je splasnula, no Zlatko Kranjčar i nadasve Slaven Bilić vratili su stvari na svoje mjesto.

Možda se još netko pita zašto nacija tako voli Slavena Bilića.. Pa, osim rezultatima, igrom i hrabrošću, Slaven je ljude osvojio - reakcijama poput ove:

Netko će to nazvati teatralnošću, no onaj tko poznaje nogomet - zna bolje. Kao što će sljedeća reakcija Roberta Prosinečkog jasno pokazati koliku želju i strast prema pobjedama i ovoj reprezentaciji ima cijeli stručni stožer:

Trebate si podignuti dozu samopouzdanja uoči Eura? Ne treba ići tako daleko u prošlost; Wembley se možda čini dalekim, ali prije samo sedam mjeseci Hrvatska se dokazala kao nogometna velesila. Dame i gospodo, Kranjčar, Olić i Petrić - samo za vas, i to iz usta - engleskih komentatora.

I još samo poruka Austrijancima, Nijemcima i Poljacima: Bježite ljudi, bježite iz gradaaaa....

Ma uostalom - mogu ja pisati još devet dana ovaj tekst, emocije koje imam u vezi reprezentacije neću moći prenijeti. Za neke stvari, riječi nisu potrebne.

A koga trnci ne prođu ni nakon sljedećeg videa, taj ne kuži u čemu je štos.

Hm, sada se više tih devet dana ne čini tako blizu...AJMO HRVATSKA!!!