Zdravlje ispred svega

Svakodnevno se s raznoraznim bolestima bore milijuni 'običnih ljudi', ali važnosti zdravlja postajemo svjesni tek kad se nešto dogodi nama ili nekom bližnjem. Ili, kad bolest 'udari' na nekog poznatog.

Hrvatsku javnost ovoga je tjedna šokirala vijest da će standardni reprezentativac Ivan Klasnić biti podvrgnut transplantaciji bubrega. Unatoč optimističnim izjavama njegovog odvjetnika da će se Klasnić priključiti momčadi već za šest do osam tjedana, ozbiljnost bolesti sugerira da povratak neće biti tako lagan i brz, pa čak ni da je povratak uopće - izvjestan.

Malo je primjera u vrhunskom sportu u kojima su se sportaši vraćali nakon transplantacije na teren. Košarkaš San Antonio Spursa, Sean Elliot, obznanio je nedugo nakon osvajanja naslova prvaka 1999. godine da je igrao usprkos bolesti bubrega, a u kolovozu te godine podvrgnut je operaciji u kojoj je dobio bubreg od brata Noela. Elliot je u ožujku iduće godine (dakle više od sedam mjeseci nakon operacije) postao prvi profesionalni sportaš koji se vratio na terene nakon transplantacije bubrega, a iduće godine otišao je u mirovinu.

Njegov primjer slijedio je i centar Miami Heata, Alonzo Mourning, koji se oprostio od košarke 25. studenoga 2003., a mjesec dana kasnije dobio je bubreg od rođaka. Početkom iduće sezone (dakle opet više od pola godine) zaigrao je za Netse, a kasnije je preko Raptorsa stigao do Heata s kojim je lani čak osvojio naslov prvaka.

U svijetu sporta još je samo jedan primjer u kojem se poznati sportaš vratio na terene - popularni novozelanski ragbijaš Jonah Lomu je u srpnju 2004. godine bio podvrgnut presađivanju bubrega, nakon što je postalo jasno da bi, ostane li na dijalizi, mogao ostati nepokretan ostatak života. Lomu je za šest mjeseci krenuo s treniranjem za povratak ragbiju, no više nikad nije bio onaj pravi, te su mu snovi o nastupu za Novi Zeland na SP-u ove godine nedavno ugašeni.

U svjetskom nogometu, barem onom vrhunskom u koji Klasnić pripada, ovakvih primjera nije bilo. Iako je košarka, a pogotovo ragbi, sport s puno više kontakta, jasno je isto tako da u nogometu može biti puno grubljih ozljeda. Kako se presađeni bubreg ne stavlja na isto mjesto gdje je bio 'stari', Klasnićev novi bubreg (koji će mu donirati majka) bit će (vjerojatno) slabije zaštićen. Drugim riječima, Klasnić će igrati na vlastitu odgovornost, svjestan da bi mu teža ozljeda mogla biti opasna i po život.

Dakako, dosta je toga još nepoznato, razina opasnosti puno ovisi o tome gdje će biti smješten novi bubreg, ali u svakom slučaju pred Ivanom je teško pitanje - da li je vrijedno riskirati zdravlje zbog nogometa, koji je na koncu konca ipak samo - igra?

Nema sumnje da je i Killer toga svjestan - ako mu liječnici ne budu garantirali da je sto posto spreman za povratak na travnjak, teško da će riskirati svoje zdravlje i dobrobit svoje obitelji zbog nogometa. U svakom slučaju - ne bi trebao.

No, jasno je da mu svi želimo maksimalan oporavak, da se vrati na travnjake i nastavlja raditi ono što najbolje radi - zabija golove, asitira suigračima, igra nogomet. Za Werder, koji se pokazao velikim klubom ponudivši mu novi ugovor, i za reprezentaciju u kojoj je odigrao 26 utakmica i postigao osam pogodaka.

Želimo mu da postane primjer mnogim ljudima koji će biti ili jesu u sličnoj situaciji, primjer drugim sportašima koje će snaći ista nevolja. Da jednog dana netko piše tekst kako su se nakon transplantacije bubrega uspješno vratila četvorica sportaša - Elliot, Mourning, Lomu i - Klasnić.

Nema ni najmanje dvojbe da mu to želi svaki nogometaš, svaki navijač hrvatske reprezentacije. Pozivamo i Vas da iskažete svoju potporu jednom od najpopularnijih hrvatskih sportaša u inozemstvu - pošaljite mail sa željama za brzim oporavkom na mail nižepotpisanog autora, a redakcija Sportnet.hr će se pobrinuti da Ivan dobije vaša pisma što prije...