GNK Dinamo Zagreb

Dinamo Zagreb utemeljen je 26. travnja 1911. pod nazivom Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub. Od 9. lipnja 1945. do 26. lipnja 1991. nosio je ime Dinamo, zatim do 24. veljače 1993. HAŠK-Građanski, potom sedam godina nastupa pod imenom Croatia, a od 14. veljače 2000. opet se zove Dinamo. Dosta se rasprava vodi oko toga je li Dinamo nastao 1911. ili 1945., no, iako je Dinamo pod tim imenom nastao 1945., vrlo je jasno kako je te godine Dinamo zamijenio Građanski te samim time naslijedio i njegove uspjehe.

Iako je nova vlast pokušala prikazati Dinamo kao novi klub, nije uspjela sakriti istovjetnost identiteta Građanskog i Dinama. Ne samo da je klub zadržao prepoznatljiv urbani, purgerski duh, već i plavu boju, temeljne značajke grba, trenera, masera, većinu ranijih igrača i praktično cijelu navijačku bazu.

Dinamo je kroz povijest i svoje gotovo stoljetno postojanje, kao i svaki klub, imao bolja i lošija razdoblja. Jedno od boljih razdoblja bile su šezdesete kada je Dinamo, osim odličnih rezultata u domaćim natjecanjima, ostvario i zavidne rezultate na europskoj sceni. Modri su čak pet puta bili drugi u prvenstvu Jugoslavije, a naslov nisu osvojili zbog svih samo ne sportskih razloga.

U tim su godinama osvojena i četiri nacionalna Kupa, ali i ostvareni su sjajni rezultati u Europi. Dinamo je 1961. igrao u polufinalu Kupa Kupova, finale Kupa velesajamskih gradova (danas Kupa Uefa) 1963., a 1967. ostvaren je najveći rezultat u povijesti našeg klupskog nogometa kada je Dinamu u finalu Kupa velesajamskih gradova dobio Leeds United.

Rane sedamdesete nisu bile uspješne za zagrebački klub, no Maksimir je bio pun svaku utakmicu. Skandal je izbio u sezoni 1978./1979. kada je Dinamu, s trenerom Vlatkom Markovićem, oduzet već osvojeni naslov. Naime, Dinamo je u 1. kolu izgubio od Rijeke, ali je za Rijeku nastupio Edmond Tomić koji je imao kartone i nije smio igrati. Savez je utakmicu registrirao pobjedom Dinama 3:0, no na kraju, kada je Dinamo osvojio naslov, Savez poništava svoju odluku; registrira utakmicu 2:1 za Rijeku i naslov ide Hajduku zbog bolje gol razlike.

Nekoliko godina poslije toga, Dinamo ipak osvaja naslov. Pod vodstvom Miroslava Blaževića, dobri duh i sjajno raspoloženje stanovalo je u Maksimiru. Dinamo je u to doba imao nevjerojatnih 42.000 pretplatnika i samo je Barcelona u cijeloj Europi imala više. Nakon osvojenog naslova, Dinamo je 1983. osvojio i Kup, no onda i pao te nekoliko sezona živio u sjeni, tada sjajne, Crvene Zvezde.

Osamostaljenjem Hrvatske, Dinamo ponovno počinje sakupljati trofeje, ali, nažalost, i gubiti navijače. U sezoni 2007./2008. Dinamo je osvojio svoje deseto prvenstvo, a godinu dana kasnije i jedanaesto. Modri su osvojili i deset Kupova, a posebno je zanimljivo kako su u prvih jedanaest izdanja tog natjecanja u finalu bili čak deset puta. Dinamo je i u ovom razdoblju promijenio ime i pod imenom Croatia - Modri su osvojili pet prvenstava i četiri Kupa.

Novo ime nikako nije sjelo navijačima te su uporni Bad Blue Boysi 14. veljače 2000. dobili natrag pravo ime najdražeg im kluba. Dinamo je u Hrvatskoj postavio niz rekorda - pod vodstvom Otta Barića osvojili su 81 od mogućih 90 bodova u sezoni, pod vodstvom Branka Ivankovića čak 90 od mogućih 99 uz 29 uzastopnih pobjeda, a svoju dominaciju našim nogometom potvrdio je sa šest uzastopnih naslova prvaka od 2005. do 2011. godine, s time da su četiri sezone Modri uzeli dvostruku krunu.

Što se tiče nastupa u europskim natjecanjima, Dinamo je dva puta igra skupine Lige prvaka (1998. i 1999.) i dva puta skupine Kupa Uefa (2004. i 2007.). Nekoliko je velikih rezultata ostvareno u tim godinama kao što su dvije pobjede u Amsterdamu (1998. i 2007.), pobjeda 3:0 nad Celticom (1998.), 5:0 u Zurichu nad Grasshoppersom, neodlučeno na Old Traffordu kod prvaka Europe Manchester Uniteda (1999.) i, najdraža od svih, veličanstvena pobjeda 5:0 nad Partizanom. Dinamo je posljednjih sezona redovito igrao u grupnoj fazi Lige Uefe/Europske lige, no niti jednom se nije uspio plasirati u sljedeći krug natjecanja.