Povijest kluba
U prvih pet godina postojanja, klub je nastupao pod imenom Željezničarski športski klub Victoria. 1919. godine mijenja ime u Športski klub "Željezničar", a pod tim nazivom nastupa sve do ljeta 1941. kad se preimenovao u Hrvatski željezničarski športski klub ("HŽŠK"). To je trajalo samo četiri godine, da bi se potom nazvao Fizkulturno društvo "Lokomotiva" te godinu poslije Fizkulturno društvo "Crvena Lokomotiva" (sezona 1946./47.).
Najveći uspjeh kluba postignut je spomenute 1952. kada je Lokomotiva završila na prvenstvenoj ljestvici iza Hajduka i Crvene Zvezde. Već 1957. klub ispada iz Prve Jugoslavenske lige i nikada se više ne uspijeva vratiti. Tijekom 80-ih je bio republički ligaš.
Od osnutka države, Lokosi su krenuli od nižih liga, a uglavnom su bili "trećeligaš" i tek je suradnjom s Dinamom krenuo napredak. Lokomotiva nije imala europskih nastupa i plasman u 1. HNL prije dvije sezone najveći je uspjeh u novijoj hrvatskoj povijesti.
Predsjednik kluba je ugledni zagrebački odvjetnik Tin Dolički, a najviše će ostati upamćen upravo po tome što je bio na čelu kluba kada je ostvaren plasman u najviši rang hrvatskog nogometa. Momčad je uoči sezone 2011./2012. preuzeo Marijo Tot.
Klub svoje utakmice igra na stadionu Maksimir, a ekipa je većinom sastavljena od Dinamovih juniora i drugih mladih igrača uz nekoliko iskusnijih pojedinaca. Najveća zvijezda u sastavu je 35-godišnji napadač Nino Bule.

Stadion u Kranjčevićevoj
8.850 mjesta
SuperSport Hrvatska nogometna liga
1 | Dinamo | 17 | +31 | 42 |
2 | Hajduk | 18 | +15 | 38 |
3 | Osijek | 18 | +8 | 31 |
4 | Varaždin | 19 | -1 | 27 |
5 | Slaven Belupo | 19 | -11 | 27 |
6 | Istra 1961 | 17 | -3 | 21 |
7 | Lokomotiva | 18 | -6 | 19 |
8 | Rijeka | 18 | -10 | 16 |
9 | Šibenik | 18 | -10 | 13 |
10 | Gorica | 18 | -13 | 9 |