Hah, kakva glupost

Vrlo vjerojatno kraj jedne velike karijere. Neizmjerno san zahvalan i ponosan na Mirka i u manjini san, jer mi je zlo da ljudi već dobrih godinu i pol pljuju po ikoni hrvatskog sporta. Uz njega san odrasta, uz njega san se diza u 3,4 i 5 ujutro samo za 2 minute borbe.

Bio si i ostat ćeš jedna od najvećih hrvatskih sportskih ikona!




kad je odusta od ovog poteza, vrlo vjerojatno si je tu pripisa svoj debakl u budućnosti odnosno sadašnjosti

Potpis ovoga posta iznad. Mirko je za mene legenda i uvijek će biti! Ne samo da je bio vrhunski sportaš nego je čovjek prava ljudina koji je uvijek govorio sve što misli bez lažnih i ispraznih priča. Gušta sam gledajući njegove mečeve kad je bio na vrhuncu i nikako ne mogu shvatit ljude koji ga u zadnjih par godina konstantno blate...

svaka čast mirku, ali za mene je ipak branko broj 1. i glumac i borac. a evo kako vidim bolji je i od chucka i van damma...Godine 1989. njemački časopis "Karate Budo Magazine" dodijelio mu je nagradu "ZLatna rukavica" te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, iza njega su završili Jean-Claude Van Damme i Chuck Norris.

Strasna karijera, barem za mene.

Mislim da san skoro sve njegove meceve pogleda, sta u prijenosu, sta snimke. Strasan adrenalin san osjeca prije svake borbe, njegovi porazi su na mene gore djelovali nego ijedna nogometna ili rukometna utakmica.

Sicam se ka jucer meca sa Minotaurom, prva runda odlicna, high kick u zadnjim sekundama. Druga runda... svaki mec san gleda na nogama, nisan moga sidit, pa tako ni taj put. Kad mu je Minotauro uvatija ruku, samo san pa na stolicu, zna san sta ide.

Taj dan nisan dosa sebi, nisan moga to prizaliti nikako. Jedan trenutak i adio. Posebno mi je za jer ga je ima, mislim da bi ga razvalija pri kraju prve da je ostalo vrimena.

Borba protiv Fedora, ja na brodu, srica pa smo bili u Jadranu, taman smo gubili signal od nase televizije. Trca san gori na komandni most 5-6 puta, okrica bi antenu, pa trca nazad u salon samo da bi moga nastavit gledat borbu. Nisan doduse uspija cilu pogledat, opet poraz. Ali onaj livi direkt u prvoj rundi, kad je Fedor zatetura, i onda umisto rukama, on krene sa high kickom i posklizne se. Uf, sad se najezim kad se sitim. Iako, Fedor bolji, spremniji, nema se tu sta, tip je strasan. Ta borba je mozda među boljima sta san gleda uopce.

I onda-

2006. Grand prix, najbolje jutro u zivotu. Silva demoliran, Lucic ga hvata za rame, govori mu nesto, ovaj mu mice ruku, totalno fokusiran i nabrijan, u pogledu se sve vidilo. Barnett nije ima sanse.

Taj trenutak kad mu je stavljalo pojas, kad su krenile suze, vidilo se koliko mu znaci. Kako san samo jebeno ponosan bija, Mirko Filipovic osvajac Pride turnira, trenutak koji je on ceka, i napokon je dosa. Ta jebena titula. Nevjerojatna srica, evo san se opet najezija.

UFC?

Kod Mirka je kroz karijeru bila jedna stvar prepoznatljiva, a to je onaj pogled. Pogled u kojem se odma sve vidi. Ja san to zva eye of the tiger, vjerojatno zbog one pisme, ali to je bila stvar koja je bila najbitnija.

U UFC-u to nisam vidija, prije svake borbe bi njega posebno promatra, mase navijacima, smije se, nema tu ˝krvi˝ . To nije Mirko kojeg san ja gleda cili zivot. Posebno nakon knockouta od Gonzage.

Tu je mislim bija kraj, ovo je ostalo odrađivanje. Ok, ovi danasnji frajeri su kompletniji, brzi, bolji, ali Mirko iz Pride dana bi recimo Franka Mira, ili Gonzagu, Konga, poia za rucak. Pa cak i Nelsona, barem po meni. Nije bilo povezanih serija, low kickova, nije bilo nista osim livog zadnjeg direkta. To je premalo.

On vjerojatno ima najbolju rucnu tehniku tamo, a nije je koristija, jebiga, malo mi jest za, ali na kraju krajeva, razumin ga, duga karijera, period u specijalcima, treninzi, ozljede, i sada dvoje djece, prioriteti se promine, to je tako.

Za kraj, rezime karijere-

On je tuka Petera Aertsa, Remya Bonjanskoga, Mikea Bernarda, Jeromea Le Bannera, Hunta, ajde, i Boba Sappa.

Aerts je prvak, Bonjanski je prvak... U trenutku kad je otisa u Pride, nije bilo boljeg borca od njega u k1.

Kasnije, Barnett ima 5 poraza u karijeri, sada je u finalu turnira strikeforcea, od toga 3 od Mirka.

Igor Vovcancin (ne znan kako se tocno pise), Hearing, Randleman, Coleman, Alexandar Emelianenko, Silva...

Ok, izgubija je od Fedora i od Minotaura, ali za mene, ovo je strasna karijera.

Hvala mu na svemu, nadam se samo da cemo imati nekoga kao on, barem priblizno u buducnosti.

Oprostaj u Areni iduci mjesec bi trebao biti! Mislim da to hrv. publika zasluzuje, ja idem sigurno!!!

Bija je intervju sa njim na Gol.hr-u. Najiskreniji je bija. Ako netko nije pogleda, neka pogleda.

Svaka čast iskren do kraja. U biti sve u vezi ufc-a ga je smetalo   jbga više para-više rada pa je morao potpisivat postere i davat intervjue, znači tamo je išao zbog para, stari Mirko je umro u pride-u kada je nestalo motivacije i kada su se nakupile ozljede, nije neko otkriće ali eto dobili smo potvrdu