
Evo da se i ja malo pohvalim. Nakon sto mi je dosadilo sa Hajdukom dominirat HNL-om, krenuo sam u avanturu s reprezentacijama. Konačni cilj je pokoriti sve kontinente. Da bi ostvario cilj i digao si rating, trebala mi je za početak jaka reprezentacija s kojom mogu do naslova prvaka svijeta. Nisam se puno dvoumio i odabro sam meni omiljenu Nizozemsku. Uz dosta lutanja s formacijama, na kraju se iskristalizirala 4-4-2 s kojom sam digao 2 svjetska prvenstva i jedno europsko. Prvo uz dosta sreće, a nakon toga je sve išlo glatko. Čak su i bez mene osvojili sljedeći euro i još uvijek su u top 3 reprezentacije.
Nakon drugog SP-a dajemm otkaz i čekam slobodnu reprezentaciju s nekog drugog kontinenta. Pomazila me sreća i par mjeseci prije Azijskog kupa nacija Iran ostaje bez izornika. Sa ugledom stečenim vodeć Nizozemsku, s lakoćom dobivam posao i vodim Iran do naslova prvaka azije, uz dosa sreće. Taktika koju sam usavršio sa Nizozemskom je poslužila svrsi, doduše visoke pobjede sa narančastima (5-0, 6-0 i sl. su se pretvorile u vaterpolske 5-3, 4-4 i sl rezultate ali cilj je ostvaren i odma dajem otkaz jer me ne zanima nastup na SP-u sa slabašnim Iranom. Lijepo mi se poklopilo da je uz Azijski kup nacija, završio i Afrički kup nacija, pa od reprezentacija koje su podbacile najveći potencijal za velika djela vidim u Gani. U igri su još bile Nigerija, Alžir i Maroko.
Nizozemskih 4-4-2 lijepo funkcionira i u Gani, punoj krasnih regena i Šetam se kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo i sljedeći kup nacija. Nakon dgog niza bez poraza i velikih uspjeha poput 3-2 protiv Brazila, 2-2 s Nizozemskom i 0-0 s Španolskom i Argentinom u prijateljskim utakmicama, prvi poraz stiže na otvaranju kupa nacija protiv Senegala 0-2. Nakon toga malo modificiram taktiku i u nastavku turnira igram opreznije, tvrđe i ružnije, ali redom padaju, Gvineja i branitelji naslova JAR u skupini, a zatim i Tunis 3-2, Kamerun 3-2 te u finalu dužnik Senegal 4-0.
Kako se bliži SP, ostajem u Gani dovršiti kvalifikacije i nadmašiti sve dosadašnje uspjehe afričkih reprezentacija na svjetskim smotrama, jer imam stvarno finu ekipu. No ispadam još u skupini, bez poraza, kao posljednji. Na otvaranju unatoč potpunoj dominaciji, samo 0-0 sa S.Arabijom. U otvorenoj utakmici protiv Belgije izvlačim 1-1, a protiv Italije koja je pobjedila Belgiju, a i zgubila od S-Arabije vodim i dominiram do 85' kad iz jedne kontre primam gol za konačnih 1-1 i ispadanje sa SP-a koje je puno obecavalo. Prvenstvo osvajaju Francuzi a ono što meni nije uspjelo uspjeva Nigeriji i igra polufinale koje gubi upravo od Francuske.
Nakon prvenstva me žele nizozemci koji su također zapeli još u skupini, Rusija, Njemačka, Portugal, ali u europu mi se ne ide, dok ima nepokorenih kontinenata. Ovaj put dugo čekam i u tom holidej čekanju slučajno preuzimam Iran i nakon 20tak dana shvatim što se dogodilo i odma dajem otkaz. Par mjeseci nakon toga u godini Copa Americe Brazil ostaje bez izbornika i iako sam ciljao Argentinu, nisam htio propustit priliku da osvojim još jedan kontinent. Odustajem od 4-4-2 i okrečem se eksperimentiranju sa tradicionalnim brazilskim box sistemom 4-2-2-2, bez krila.
Do polufinala ne igram blistavo, ali redom padaju Peru 2-1, Meksiko u23 2-0, Urugvaj 3-2 u skupini, te Kolumbija 1-0 u četvrtfinalu, a od polufinala i malog edititanja formacije, kreče rapsodija i 5-2 protiv Venezuele te 3-1 protiv goropadne Argentine koja je do tada sve derala sa 3-5 razlike. Sada ostajem u Brazilu do sljedečeg SP-a pa čekam slobodno mjesto u nekoj sjevernoameričkoj reprezentaciji.
[uredio chule - 23. prosinca 2013. u 10:16]
Potpis se prikazuje ispod svake vaše poruke. Ne smije biti dulji od 250 znakova i smije sadržavati samo tekst.