Velemajstor pogrešnih timinga, najbolji igrač, a nikada šampion La Lige: čudesna priča o Antoineu Griezmannu

"Le Petit Diable" ili, u slobodnom prijevodu – "Vražićak", svoju je afirmaciju i status doduše stekao još prije, u "petoljetki" u dresu Real Sociedada, postavši idol baskijskog grada, a po isteku ove sezone, seli preko Atlantika, 1. srpnja će i službeno postati član MLS momčadi Orlando City.

Igračina suptilne, rafinirane klase, ubojiti strijelac, svoj vrhunac karijere ipak nije dosegao u nijednom od tri velikana La Lige, već onom reprezentativnom, sa Francuskom je 2018. godine osvojio naslov svjetskog prvaka (postigavši i onaj, pokazat će se, presudni pogodak sa bijele točke u finalu protiv Vatrenih), no upravo jedanaesterci u pripetavanju završnog sudara s Argentinom u Kataru odnijeli su mu i drugu titulu…

Nikad prvak Španjolske

I dok je bezbrojnim promjenama boja i modela frizura svakako oborio mnoge primate (mogao bi se od njegovih fotki napraviti album sa tko-zna-koliko verzija), uz Griezmanna je, u onom nogometnom aspektu, zaista fascinantan jedan podatak. Naime, unatoč dugoj i uspješnoj karijeri, provedenoj u tako uglednim klubovima, "Vražićak" će otići u SAD, a da baš nikada nije osvojio naslov prvaka Španjolske! Točnije, jednom je i bio šampion, ali – Druge lige (R. Sociedad, 2010.), s Atleticom je, dosad, osvojio Europsku ligu i UEFA Superkup, a u ne baš sretnoj epizodi kao član Blaugrane proslavio je tek jedan domaći Kup! Kakve li ironije: Barca je osvojila naslove u sezoni koja je prethodila njegovom dolasku na Camp Nou i u onoj prvoj – kad je otišao… Skoro isto se dogodilo i u Madridu: Griezmann je došao iz San Sebastiana u Atletico 2014., tad aktualnog prvaka, koji je još jednom zasjeo na tron Lige (2021.) dok je on bio na privremenom radu u Kataloniji! Očito mu nije bilo suđeno…

A da sve bude još simboličnije, priliku za još jedan trofej prije rastanka sa Simeoneom i Colchonerosima, Antoine će imati za samo četiri dana, točnije, u subotu na stadionu La Cartuja u Sevilli i to upravo kontra njegovog Real Sociededa, sa kojim će se Atletico obračunati nakon što je u nevjerojatnom polufinalu izbacio, naravno baš Barcelonu sa 4:0 i 0:3. Zbilja, previše simboličnih detalja čak i za nabrojati…

Skauti Real Sociedada pogodili

Uostalom, kompletni životopis Griezmanna naprosto vrvi neobičnostima. Još kao dječaka u Maconu (nedaleko od Lyona) pratili su ga špijuni pola francuske lige, ali je procijenjeno da je previše mršav, čak i nizak da bi ikada mogao dosegnuti visoku razinu. Za razliku od njih, srećom, drugačije je mislio scout Sociedada, Eric Olhats, prepoznavši njegov talent i doveo ga u San Sebastian, štoviše, tad 13-godišnji Antoine je neko vrijeme živio u domu njegove obitelji. A ako već nije imao sreće u nekim drugim aspektima, sa 18 ljeta otvorila mu se prilika zaigrati za prvi sastav: iako je već bio u rosteru rezervne momčadi, zbog ozljede Erdoziea ga je urugvajski strateg Lasarte uzeo pod svoje.

Možda upravo zbog njega, Griezmann se tijekom cijele karijere deklarirao kao obožavatelj – urugvajskog nogometa. Inače, odrastao je, logično, kao navijač Lyona, a upravo na njegovom stadionu je postigao najveći klupski uspjeh u karijeri, osvojivši Europsku ligu s Atleticom i to pobjedom nad vječnim rivalima iz Marseillea… Jednako zanimljiv je i identitet njegovog nogometnog idola broj jedan: zaboravite Zidanea, Henryja i svu francusku elitu. To je – Pavel Nedved, čiji je poster kao dječak držao na zidu svoje sobe, obožavao je također i tadašnjeg asa Lyona, brazilskog napadača Sonnyja Andersona.

Krivi timing

Osim što je imao zbilja totalno pogrešne "timinge" igranja za Atletico i Barcelonu, te je tako ostao bez titule La Lige (a bio je proglašen za najboljeg igrača 2016.), upravo te sezone se, nakratko, moglo naslutiti da je krivo odabrao čak i – nacionalnu selekciju. Naime, Griezmannova majka Isabelle Lopez je Portugalka i svojedobno je imao poziv da zaigra u njihovoj reprezentaciju. I onda je, te 2016. godine doživio da u finalu Eura i to u Parizu, izgubi finale naravno od Cristiana i društva (presudio je pogodak Edera u produžetku). Eto, barem tu je, na našu žalost, sve obilato nadoknadio dva ljeta kasnije u Moskvi… Za "Galske pijetlove" (ili "Trikolore") dosegao je kvotu od 137 nastupa, po čemu je treći na vječnoj listi iza Llorisa i Thurama, a sa 44 pogotka je pak četvrti, bolji su samo Giroud, Mbappe i Henry. No, neovisno o tim suhoparnim podacima, Griezmann je osigurao mjesto u Kući slavnih (ne samo) francuskog nogometa.