ja krenuo sa svojim omiljenim "Tomislav Ivic Mode"... pokrenuo desetak najjacih liga Europe, igram svuda po jednu sezonu, pa ako mi se svidi ostanem... krenuo kao nezaposlen, pa mi nakon par tjedana posao ponudio Athletic Bilbao, koji je tada bio zadnji u ligi

inace mislim da je zbog njihovog pravila "cantere" Ath.B. daleko najteza momcad za voditi u svim Managerima, jer jednostavno nekad nemas koga dovest ili nemas dovoljno novaca za dovodjenje kvalitetnih Baska... uglavnom, skupljao sam bod po bod, ponekad i pobjedu, dozivljavao petarde od Reala, Barcelone i Valencije i na kraju uspio zavrsit prvenstvo na 14. mjestu... siguran izvan zone ispadanja sam bio vec par kola prije kraja

dao ostavku i odmah me zove Birmingham - transfer budget 40 milijuna €ura, hrpa igraca na free tijekom ljeta. I stvarno se potrudim, dovedem stvarno dobre igrace, krene sezona i nikako s njima na zelenu granu... od Chelsea i ManU gubim po 1:0, s momcadima s dna tablice igram 1:1, rijetko nekog dobijem i dopizdi mi sve nakon 10-tak kola, te odem sam...

poslije toga me zove Borussia D.... oni isto u zoni ispadanja (radi se dakle o drugoj sezoni, tj. 2011-12)... i svidi mi se momcad, ima tu dosta potencijala, zaredam s pobjedama i stavim si kao cilj da cu ostat u klubu ako izborim Europu... tek sto sam sam sa sobom raskrstio sto hocu od momcadi, opet zaredaju kiksevi, glupi remiji kod kuce i nekako zavrsim sezonu 10. mjestu... nista, obecanje je obecanje i odoh iz Dortmunda, zapravo nerado

nakon par mjeseci na odmoru me zove belgijski GBA iz Antwerpena: polovica sezone 2012-13, oni zadnji na ljestvici, no ostatak kolone nije daleko odmakao, neka 3-4 boda... OK, uzmem njih, na prvi pogled imaju igrace koji se ne bi trebali borit za opstanak, pa cemo vidjet

cini mi se da sam postao vatrogasno rjesenje