dakle iz Ujpesta otišao u Groningen na pola sezone. Oni su bili daleko od vrha i daleko od dna, tako da sam imao 15 utakmica do kraja prvenstva za filtriranje tko valja, a tko ne. Na kraju sam s osmim mjestom uspio upast u njihov play-off za Europu, prošao prvi krug preko Heerenveena, ali ispao u sljedećem od Twentea
počelo ljeto i ja konačno uživam: svi mladići iz velikih liga, iz B i U20 momčadi bez problema žele doći u Nizozemsku. Kakva promjena u odnosu na magjarsku ligu! I preko ljeta dovedem ja pet-šest igrača na posudbu, prodam one koji nisu prošli moj filter kroz prvih 15 utakmica i krenemo. Prvo polako, osrednje, ali onda smo uhvatili ritam na način da me Feyenoord pretekao na drugom mjestu tek dva kola prije kraja. Dakle, završim sezonu na trećem mjestu, najbolji rezultat Groningena u povijesti, plasman u pretkolo LP i ja dam ostavku. Treba stati kad je najbolje...
i onda sam napravio grešku izborom sljedećeg kluba. Volim igrat Bundesligu, ali ima jako malo klubova s kojima mogu igrat zainteresirano, ono da se mogu emotivno povezat s njima. Ima tu negdje na topicu kako sam odigrao 30 sezona s Dynamom Berlin. Od 4. lige do Bundeslige. Hoffenheim definitivno nije jedan od takvih klubova, opet se pokazalo 😀
ekipa prava bundesligaška, ima igrača europske klase, a ima i nevjerojatnog smeća. Krenemo mi opet onako prosječno, dobijemo neke koje nismo računali, pa nas doma razvali Union i tako sve nešto u krug, ali nikako da uhvatimo stabilnu formu. Još je taj bezvezni Hoffenheim i odlučim ja na pola sezone da je vrijeme dignut sidro. Jbga, pogriješilo se s izborom. Da sam bio strpljiviji možda bi okrenuli i počeli se penjat na tablici
dva dana nakon ostavke me zove Australija 😃 Moja prva reakcija je bila šta koji kua, neću Australiju, ma bježi, ali vidim da im za par dana počinje Prvenstvo Azije. Okej, smislim plan da ću odigrat prvenstvo i onda potražit neki klub. Budući da je bilo par dana prije prvenstva, nisam mogao mijenjat 23 igrača s popisa, tako da su na turniru zaigrali neki koji meni nikad ne bi bili na popisu, a nisu oni koje bih svakako poveo. Kako se vidi, rezultati na prvenstvu su bili zanimljivi
5 minuta nakon poraza od Koreje sam napustio klupu i počeo tražit novi klub
i nakon dva tjedna vidim MILLWALL 😍
zadnji su u drugoj ligi, ali to je Millwall, ej Millwall
prijavim se ja i uzmu me i ekipa je totalni krš (tek su ušli iz treće lige), sve neki veterani kojima istječe ugovor i mladići od 20 godina koji nije baš da valjaju. Ajde, iskrumpirat ćemo nešto. I tamo remiji, tijesni porazi, ali nikako pobjeda, malo da dignemo moral. I tako do kraja lige, 2 kola do kraja smo i matematički ispali i dobio otkaz. Millwall 😟
okej, sad sam nanizao tri posla u jednoj sezoni da nisam bio zadovoljan ni ja, a ni moji poslodavci. Vodeći se životnim primjerom Zalizanog, odlučio sam biti ponizan i skroman i potražio nešto u nižim ligama. Dogovorio sam se s Pescarom. 4 posudbe kasnije je krenuo marš kroz drugu ligu koji je završio osvajanjem titule
onda sam dugo razmišljao što sad s njima. Ako produžim posudbu na još jednu sezonu desnom krilu i najboljem strijelcu druge lige, imam ukupno 5 igrača koji po mojem mišljenju mogu izdurat prvu ligu. Dakle, treba mi sedam-osam igrača, da mi se ne smuči sve nakon deset kola i da ne ispadnem iz lige prije 1.12. sljedeće sezone. U blagajni 3 mil. €, ništa
počeo sam slagat raspored za sljedeću sezonu, očistio neke ugovore, produžio drugim igračima, sve normalno, ali sam u isto vrijeme pažljivo pratio tko od većih klubova traži trenera. Na kraju sam najdalje u pregovorima otišao s Fiorentinom i nakon mjesec dana čekanja na njihovu administrativu sam došao na Artemio Franchi. Kreće nova avantura...
[uredio ian wright - 18. veljače 2022. u 23:22]